Od Nine Simone i Boba Marleya do Goldieja i Salt-N-Pepe: afroameričke zvijezde u fotoobjektivu

Od njegovog početka, rada 1980-ih za NME, fotograf David Corio fotografisao je neke od najvećih crnačkih muzičkih umjetnika. Ažurirano izdanje njegove knjige, The Black Chord, sa tekstom Vivien Goldman, izdaje Hat & Beard Press. Ovo su samo neke od priča iza Coriovih fotografija.

Bob Marley u Crystal Palace Bowlu, London, 1980

Ovo je trebao biti Marleyjev posljednji londonski nastup. Nastupao je gotovo u potpunosti zatvorenih očiju i u poluhipnotičkom transu. Glavni problem za mene je bio što nisam imao bolji objektiv, a ispred bine je bilo veliko jezero, pa sam ugazio do prsa u rukama držeći fotoaparat i plastičnu vrećicu sa nekoliko rolni filma. Okružen fanovima koji su po vodi uz muziku prskali, ovo je bilo jedno od mojih najizazovnijih snimanja. Uspio sam namotati kameru da dobijem 37. kadar na filmu i ovo je bio posljednji snimak koji sam napravio.

Santería bubnjari, Jovellanos, Cuba, 1993

Na Kubu me je pozvao prijatelj koji je pjevao u grupi Santería u Njujorku. To mi je pružilo nevjerovatan uvod u svijet koji je obično zatvoren za svakoga ko nije praktikant ove afričke dijasporske religije. Dozvoljeno mi je da fotografišem lična svetišta ljudi u njihovim domovima u Matanzasu i nekoliko intenzivnih sesija bubnjanja tokom 10 dana. Ova u kući u Jovellanosu trajala je do kasno u noć, završavajući smijehom dok se kod jednog bubnjara nakon korištenja dezodoransa iz sovjetske ere ispod ruku počelo pjeniti kao da je pjena za brijanje.

Tina Turner, The Venue, London, 1983

Snimio sam prve hip-hop koncerte i mnoge sjajne nastupe u The Venue, uključujući Gregory Isaacsa, Sun Ra i Simple Minds. Tu se uvijek možete osloniti na sjajno osvjetljenje, koje je toliko važno za snimanje koncerata. Ova je fotka nastala dok je Turner počinjala sa svojim povratkom na scenu. Pjevala je od srca više od dva sata i uspjela da nadmaši svoje dvije prateće pjevačice i plesačice, koje su vjerovatno bile upola mlađe od nje. Ovo je snimljeno u manje frenetičnom trenutku, za koji se nadam da bilježi neke od osjetljivijih strana njene ličnosti.

George Clinton Portman Hotel, London, 1985

Došao sam odjeven u poderani teksas šorc i majicu, a imao sam Superman piknik kutiju kao torbu za kameru – vratari mi nisu dali da uđem. Nagovorio sam ih da nazovu Clintonovu sobu i zamolili su ga da siđe i provjeri da sam ja fotograf. U predvorje hotela ušao je noseći raznobojne pletenice, 50-ak plastičnih ogrlica oko vrata, duge crvene umjetne trepavice, široke kratke hlače i ogromne tenisice. Pustili su me unutra. Bio je nevjerovatan subjekt za fotografisanje. Svakim klikom on bi napravio još jednu ludu pozu.

Arrested Development, Atlanta, 1992

Fotografisao sam i čuo dosta repa sa istočne i zapadne obale, ali nisam naišao na ništa između kada me je NME zamolio da snimim Arrested Development. Upravo su objavili svoj debi album i bili su nešto sasvim drugačije. Imali su mješavinu afrocentričnih poruka, fluidnu postavu i širok spektar uticaja u svojoj muzici što ih je činilo teškim za kategorizaciju. Otišao sam u Atlantu, gdje su oni bili smješteni, i odvezli su me u neku nevjerovatnu prirodu. Pustio sam ih da poziraju kako žele, a oni su samo nastupali preda mnom.

Sound Boys, Notting Hill Carnival, London, 1992

Ovo je snimljeno tokom izvedbe zvučnom sistemu Manasseh sound system na Talbot Roadu. Iako nije jedan od najvećih, Manasseh je uvijek svirao veliki izbor deep roots melodija i imao je lojalne sljedbenike. Oduvijek sam volio osjećaj da bas vibrira kroz vaše tijelo kada ste blizu zida kutija zvučnika na reggae zvučnom sistemu. Upravo sam snimio jedan snimak ovih dječaka koji dobijaju dozu niskih frekvencija, ali znao sam da je to odmah uhvatilo taj osjećaj radosti i bola

Salt-N-Pepa, Radio City Music Hall, New York City, 1994

Fotografisane na vrhuncu svoje karijere dok izvode svoj multiplatinasti album Very Necessary u prekrasnom art deco Radio City Music Hallu. Ovo je bila proslava za ženski rep trio, koji je samo nekoliko godina ranije bio smatran dijelom kratkotrajne furke. Hip-hop je postao punoljetan i sada je bio sveobuhvatan. Salt, Pepa i DJ Spinderella usavršili su svoj live nastup svojim vještim repovanjem, pametnim tekstovima, seksi odjećom i usklađenom koreografijom. Nadam se da ova fotografija bilježi nešto od toga

Goldie, Camden Town, London, 1999

Umjesto da natjeram umjetnike da poziraju, radije pokušavam prirodnije uhvatiti njihovu ličnost tako što samo razgovaram s njima ili, kao u Goldienom slučaju, samo ih pustim da govore. Goldie je lak za fotografisanje jer njegova živa energija dolazi do izražaja čim ga upoznate. Osjećao sam da ga je ova fotografija uhvatila u punom obliku.

Peter Tosh, Rainbow Theatre, Finsbury Park, London, 1981

Bilo je nereda u Brixton i Finsbury Parku prije ovog koncerta, a Toshov bivši partner iz Wailersa, Bob Marley, umro je samo šest sedmica prije. U zraku se osjećalo iščekivanje, uz ogromne količine dima gandže. Otkako je uvedena zabrana pušenja, ovi snopovi svjetlosti su praktično nestali sa koncerata, osim kada se koriste aparati za umjetni dim ili suhi led, što ne izgleda isto. Uvijek pokušavam koristiti svjetla i bljesak u objektivu za kompoziciju, ali također osjećam da je se dio atmosfere svakako izgubi.

The Fat Boys, Pizza Express, Kensington, London, 1985

Fat Boys su bili bruklinski hip-hop trio koji su bili rani zagovornici bitboxa – koristeći vokal za repliciranje zvukova grebanja po pločama i drum mašina. Ova fotografija je snimljena na zabavi diskografske kuće za vrijeme ručka sa nekoliko gostiju, povodom njihovog singla All You Can Eat. Nakon nekoliko pjesama sjeli su i bili su groteskno ohrabreni da pojedu što više pizze. Buff Love (u sredini) i princ Markie Dee (lijevo) umrli su od srčanog udara u dobi od 28, odnosno 52 godine

Nina Simone u Ronnie Scott’su, London, 1984

Simone je bila notorno temperamentna izvođačica i nekoliko puta se nije ni pojavila u jazz klubu Ronnie Scotta u Sohou. Te noći je izvela nevjerovatan set, ali je sjedila za klavirom u skoro potpunom mraku. Znalo se da je silazila sa bine ako bi publika govorila i da sam koristio blic, vjerovatno bi zaustavila izvedbu. Hodala je pod jednim svjetlom reflektora na kraju seta i ovo je bio jedini oštar kadar koji sam uspio da dobijem od nje. Ova fotografija je trenutno izložena na izložbi Diva u V&A

Doug E Fresh i ekipa, Harlem, New York City, 1993

Reper i bitbokser je u svom starom kvartu u Harlemu sjedio na stepenicama od braon kamena sa prijateljima koji su čekali da započnu snimanje spota. Hip-hop legende kao što su Kool DJ Red Alert i Funkmaster Flex došle su da se druže, a činilo se da je Doug stalno na telefonu ili provjerava svoj pejdžer. Ponekad je dobro da radite neprimjetno, te da niko ne vidi da je aparat uperen ka njima. Tada se pred vama pojave najbolje fotografije na kojima niko ustvari ne pozira

Marvin Gaye, Royal Albert Hall, London, 1980

Gaye je imao svoj prvi nastup u Londonu za četiri godine i iako sam radio za NME, nijednom fotografu nije bilo dozvoljeno da snimi koncert. Imao sam 19 godina i odlučio sam da okušam sreću i pojavio se govoreći vratarima da imam dozvolu da snimam za Daily Mirror. Kleknuo sam na nisku binu i gledao kako Gaye izvodi čitav show, imajući osjećaj kao da je sve samo za mene. To je jedan od najboljih koncerata kojima sam ikad prisustvovao i jednostavno sam morao da spustim aparat većinu vremena i da samo gledam i slušam sa strahopoštovanjem

Jodecijevi fanovi Meadowlands, New Jersey, 1995

Ovo je uslikano na koncertu radio emisije Hot 97 snimanom uživo. Obično fotografi dobiju prve tri pjesme za slikanje na koncertu, a onda ih izbacuje osiguranje. Na ovom koncertu bila je gomila hip-hop i R&B izvođača koji su izvodili samo jednu ili dvije melodije tako da sam dobio samo nekoliko minuta da brzo snimim Notorious BIG-a, Naughty By Nature i Brandy. Dok su nas ispraćali iz foto-pita nakon Jodecijeve uvodne numere, okrenuo sam se i napravio ovaj brzi snimak nekih od njihovih obožavatelja.

federalna.ba/The Guardian