Od komandanta VRS-a do pravosnažne presude za genocid i doživotnog zatvora

Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), preminuo je nakon što je iza sebe ostavio jednu od najtežih presuda za ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio ga je odgovornim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene širom BiH, uključujući višegodišnju opsadu Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Njegov slučaj pred Haškim tribunalom trajao je godinama, a pravosnažna presuda za genocid i druge zločine rezultirala je kaznom doživotnog zatvora.

Prva optužnica podignuta 1995. godine

MKSJ je prvu optužnicu protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića objavio 25. jula 1995. godine. Njome su dvojica tadašnjih političkih i vojnih lidera bosanskih Srba teretila za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosne i Hercegovine.

Optužnica je obuhvatala i zločine protiv civilnog stanovništva, kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, kao i držanje pripadnika UNPROFOR-a kao talaca i njihovo korištenje kao živog štita tokom NATO-ovih zračnih napada.

Nekoliko mjeseci kasnije, 16. novembra 1995. godine, potvrđena je i druga optužnica protiv Mladića i Karadžića, koja se odnosila na genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici.

Pretresno vijeće MKSJ-a 11. jula 1996. godine izdalo je međunarodni nalog za hapšenje dvojice optuženih, čime je državama članicama i njihovim nadležnim institucijama naloženo da ih uhapse, pritvore i predaju Međunarodnom sudu.

Godine skrivanja i hapšenje u Srbiji

Mladić je gotovo 16 godina izbjegavao hapšenje. U Srbiji je uhapšen 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina, gdje se skrivao pod imenom Milorad Komadić.

Četiri dana nakon hapšenja prebačen je u pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Haagu.

Njegovo dugogodišnje skrivanje bilo je predmet brojnih političkih i sigurnosnih kontroverzi. Haški tribunal i međunarodna zajednica godinama su vršili pritisak na Srbiju da pronađe i uhapsi Mladića, čije je izručenje bilo jedan od ključnih uslova za punu saradnju Beograda s Tribunalom.

Prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, 3. juna 2011. godine, Mladić se nije želio izjasniti o krivici. Isto je učinio i tokom drugog pojavljivanja pred sudijama 4. jula, nakon čega je u sudski spis uneseno da se ne osjeća krivim.

Suđenje počelo 2012. godine

Pretresno vijeće MKSJ-a usvojilo je operativnu optužnicu protiv Mladića 16. decembra 2011. godine. Njome je smanjen broj zločina i općina za koje je bio optužen u odnosu na prvobitnu optužnicu.

Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine, kada je Tužilaštvo iznijelo uvodnu riječ.

Mladićeva odbrana je dvije godine kasnije zatražila oslobađajuću presudu, ali je taj zahtjev odbijen 15. aprila 2014. godine.

Sud je tada ocijenio da postoji dovoljno dokaza na osnovu kojih bi, ukoliko budu prihvaćeni, moglo biti utvrđeno postojanje genocida u Srebrenici i drugim dijelovima BiH obuhvaćenim optužnicom.

Također je navedeno da postoje dokazi o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja na koja su bosanski Srbi polagali pravo, kao i da je Mladić značajno doprinio provođenju tog plana.

Završne riječi na suđenju održane su u decembru 2016. godine, nakon više od četiri godine sudskog postupka.

Doživotni zatvor za genocid i druge zločine

Prvostepenom presudom 22. novembra 2017. godine Mladić je osuđen na doživotni zatvor.

Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici 1995. godine, kao i za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje civila, protivpravne napade na civilno stanovništvo i uzimanje talaca.

Sud je zaključio da je u zločinima učestvovao kroz četiri udružena zločinačka poduhvata.

Prvi se odnosio na trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje su bosanski Srbi smatrali svojima. Drugi je za cilj imao širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem snajperskog djelovanja i granatiranja.

Treći poduhvat odnosio se na eliminaciju bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice, dok je četvrti bio usmjeren na uzimanje pripadnika UN-a za taoce kako bi se spriječili NATO-ovi zračni napadi na položaje bosanskih Srba.

Sud je utvrdio i da su u brojnim općinama širom BiH počinjeni zločini deportacije i prisilnog premještanja. Među njima su Banjaluka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Ključ, Kotor-Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Vlasenica.

Presudom su dokumentirani i brojni slučajevi nezakonitog zatočenja i zlostavljanja civila. Zatočenici su, prema nalazima suda, držani u izuzetno teškim uslovima, bez dovoljno hrane, vode i odgovarajuće medicinske pomoći. Zabilježena su premlaćivanja i drugi oblici fizičkog i seksualnog nasilja.

Zločini u Srebrenici

Najvažniji dio presude odnosio se na genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.

U genocidu je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka, dok su desetine hiljada žena, djece i starijih osoba protjerane iz područja Srebrenice i okolnih mjesta.

Presuda je detaljno analizirala Mladićeve naredbe i postupke tokom operacije zauzimanja zaštićene zone UN-a.

Od 11. jula do 11. oktobra 1995. godine izdavao je naredbe povezane s operacijama u Srebrenici i njenoj okolini. Sud je utvrdio i njegovu ulogu u razdvajanju muškaraca od žena, djece i starijih osoba u Potočarima, kao i u događajima koji su uslijedili nakon pada enklave.

Na sastanku održanom 13. jula 1995. godine u Bratuncu razgovaralo se o sudbini bošnjačkih muškaraca zarobljenih nakon pada Srebrenice. Presuda je također analizirala Mladićeve izjave i postupke u danima nakon zauzimanja enklave.

Prilikom ulaska snaga VRS-a u Srebrenicu, Mladić je izgovorio i riječi koje su kasnije postale jedan od najpoznatijih dokaza o njegovom odnosu prema stanovništvu tog područja.

Ratni put prije Bosne i Hercegovine

Ratko Mladić rođen je 1943. godine u selu Božanovići kod Kalinovika. Vojno obrazovanje završio je u Beogradu, gdje je pohađao Vojnu akademiju Jugoslavenske narodne armije i Komandno-štabnu akademiju kopnene vojske.

Vojnu karijeru gradio je u različitim dijelovima tadašnje Jugoslavije, uključujući Makedoniju i Kosovo.

U junu 1991. godine upućen je u Knin, gdje je preuzeo komandu nad 9. korpusom JNA. U ljeto iste godine predvodio je operacije protiv hrvatskih snaga i napad na Kijevo.

Mladić je 9. maja 1992. godine postavljen za komandanta Druge vojne oblasti JNA sa sjedištem u Sarajevu. Nakon što je 12. maja 1992. godine proglašena Vojska Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije Vojska Republike Srpske, imenovan je njenim komandantom.

Na toj funkciji ostao je do kraja rata, odnosno do decembra 1996. godine.

Od potrage do haškog zatvora

Nakon završetka rata Mladić se godinama skrivao i izbjegavao međunarodnu pravdu. Njegovo hapšenje 2011. godine predstavljalo je jedan od ključnih trenutaka u procesima suočavanja s ratnim zločinima počinjenim tokom rata u BiH.

Nakon izručenja Haagu uslijedilo je višegodišnje suđenje tokom kojeg su izvedeni brojni svjedoci, dokumenti i drugi dokazi o ulozi Mladića u ratnim operacijama i zločinima.

Prvostepena presuda iz 2017. godine potom je potvrđena u žalbenom postupku, čime je kazna doživotnog zatvora postala pravosnažna.

Time je završena višegodišnja sudska procedura protiv jednog od najviših vojnih zvaničnika bosanskih Srba, odgovornog za neke od najtežih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini tokom rata od 1992. do 1995. godine.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.