Obrazovanje i dnevni smještaj najveći su im problemi

Brojni su problemi s kojima se suočavaju osobe s teškoćama u razvoju na području Srednjobosanskog kantona, među kojima su najveći oni u obrazovanju, ali i dnevnom smještaju. Posjetili smo mališane iz travničkog i bugojanskog udruženja za djecu s poteškoćama u razvoju. Poručuju da žele biti dio društva te da im je podrška potrebna svaki dan.

Devetogodišnja Anđela iz Travnika s dijagnozom Downovog sindroma već treću godinu pohađa nastavu uz ličnog asistenta. Dokaz je uspješnosti inkluzivne nastave u kojoj je napredak itekako vidljiv. Iza njenog invaliditeta krije se djevojčica s mnogo mogućnosti, koje, uz pomoć asistenta te aktivnosti u lokalnom udruženju, svakodnevno otkrivaju.

„To je Anđela, i to ne treba mijenjati, to je ona. Ali da se može napredovati, socijalizirati, disciplina, koja se stvarno pokazala, hajdemo reći, od njenog prvog razreda“, govori njena majka Ankica Markunović.

No, nemaju sva djeca s poteškoćama u razvoju na području SBK-a sreću da osjete sigurnost asistenta, jer je u nastavnom procesu u prosjeku pedesetak asistenata/volontera, angažiranih kroz različite programe zapošljavanja. Oni, kao i roditelji, smatraju da bi trebali postati dio školskog sistema.

„Ona se veže za osobu s kojom ona godinu dana provede. Mislim da je to veliki stres za djecu, a onda i za nas mlade. Nije neka perspektiva da svake godine volontiramo“, kaže Matea Lukić, asistentica u nastavi.

I djeca s poteškoćama u razvoju Gornjovrbaske regije dijele slične probleme. U jedinom udruženju koje okuplja ovu kategoriju, svakodnevno kroz različite projekte rade na jačanju njihovog samopouzdanja, a rezultati su itekako vidljivi.

„Meni se sviđa ovdje, pišemo, pjevamo, družimo se. Ne svađamo se nikako“, priča Mirhet Karadža, član Udruženja za osobe s posebnim potrebama Leptir Bugojno.

 Zbog nepostojanja dnevnih centara na ovom području, ovo je i jedino sigurno dnevno utočište za djecu s poteškoćama. Više prostora, ali i stručnjaka, da bi se djeci omogućio cjelodnevni boravak, ogromna je potreba roditelja.

„Trebao bi veći broj tih stručnih saradnika, ne samo ta četiri dana ili ta četiri sata koliko mi možemo omogućiti kroz projekte, jer teško je doći do finansija. Za skoro sva 122 naša korisnika će jednog dana doći potreba za ovakvim jednim vidom boravka“, upozorava Biserka Božić, predsjednica Udruženja za osobe s posebnim potrebama Leptir Bugojno.

I Anđela, kao i djeca bugojanskog udruženja, ovih dana vrijedno rade na pripremama prazničnih čestitki. To je samo dio njihovih mogućnosti koje ih kažu čine korisnim i dijelom društvene zajednice. A spremni su i mogu, poručuju, mnogo više. Samo žele priliku.

federalna.ba