Obilježeno stradanje Bošnjaka Prozora u živom štitu na Crnom vrhu
Istinskog pomirenja, pa tako ni bolje budućnosti, nema bez zajednice koja osudi zločine i kazni one koji su ih činili. Na to još čekaju Bošnjaci Prozora/Rame, koji su u proteklom ratu ostali bez oko 300 svojih sugrađana, a za njih 53 još tragaju. Danas su podsjetili na jedan od najsvirepijih zločina koji su nad zarobljenicima na današnji dan počinili pripadnici HVO-a.
Memorijalnim pohodom prema Crnom vrhu, istim putem kojim su prije 29 godina koračali njihovi najbliži, brojni su učesnici podsjetili na najteže dane za Bošnjake Prozora/Rame. Naime, da bi spriječili napredovanje Armije RBiH, pripadnici HVO-a su na borbenu liniju izveli zarobljene Bošnjake.
„Na ovom mjestu 31.7.1993. izvedena su 54 logoraša iz Srednjoškolskog centra Prozor. Pripadnici HVO-a su telefonskim kablom vezali ih oko vrata jedan za drugog i rukama na leđima, pa ih koristili kao živi štit. Od tih 54, 23 logoraša su ubijena na najsvirepiji način“, kazao je Suljo Kmetaš, predsjednik Udruženja logoraša Prozor/Rama.
Među ubijenima je i dvadesetjednogodišnji sin Alije Šabića. Meho Hrnić još traži posmrtne ostatke oca, koji je među 53 nestala Bošnjaka Prozora/Rame.
„Tragam za svojim ocem. Svaki pronalazak bilo koje žrtve koja se vodi kao nestala osoba dobro bi dosao svakoj porodici, da nađe posmrtne ostatke, da im se može doći, proučiti Fatiha“, kaže Hrinić, predsjednik Udruženja zarobljenih i nestalih bošnjaka Prozor/Rama 1992. – 1995.
„Više me boli Tužilaštvo i sudstvo - jer mi smo sve pripremili, mi imamo sve dokaze, mi imamo sve - ali neće niko to da potjera“, tvrdi Šabić, predsjednik Udruženja porodica šehida Prozor/Rama.
Upravo nerad institucija, od kojih su očekivali zaštitu i pravdu, najviše i boli preživjele i malobrojne stanovnike koji danas žive u svom gradu. Njima bi skidanje tereta prošlosti otvorilo put budućnosti.
„Sigurno da Bošnjaci, pa i Hrvati, koji žive u Prozoru i okolini jako dobro znaju ko je taj ko je najviše odgovoran za ove i slične zločine. Bez tog kažnjavanja ne može da se da doprinos za bolju zajedničku budućnost“, navodi Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH.
Iako i ovaj zločin bez kazne ne šalje optimistične poruke, preživjelima bi pravda značila put ka boljem životu koji, kažu, opet trebamo i moramo živjeti zajedno.
federalna.ba