Obilježena 16. godišnjica ubistva Denisa Mrnjavca
Prije 16 godina ubijen je Denis Mrnjavac. Na povratku iz škole, u punom tramvaju Denis je pretučen i izboden. Desetine sugrađana bili su nijemi posmatrači ubistva nevinog djeteta. Danas na mjestu gdje je Denis ubijen, položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće. Denisovo ubistvo je trebalo da bude opomena novim generacijama, šamar javnosti ali i nadležnim institucijama. Međutim, nije.
Ni nakon 16 godina, majka ubijenog Denisa ne razumije kako je toga dana više od 30 prisutnih u tramvaju nijemo posmatralo brutalno nasilje nad maloljetnim djetetom. Još više boli činjenica da se ništa nije promijenilo, vlast i sistem su ostali gluhi, a to najbolje pokazuje i nedavno ubistvo nedužnog Farisa koji kao ni Denis nikada neće dočekati svoju maturu, poručila je.
“I sami vidite da se ništa nije desilo za svih ovih 16 godina, svi misle da nije odgovornost na njima, a ja smatram da jeste i da je kompletan sistem zakazao. Da je bilo volje i želje da se neke stvari pomaknu s mrtve tačke, to bi sigurno bilo i napravljeno. Mali Faris je također ubijen i to iz vatrenog oružja, pa gdje je ta plicija, zar je to normalno?”, izjavila je majka ubijenog Denisa Mrnjavca Ana Mrnjavac.
“Iz Denisovog primjera nismo ništa naučili. Iz dana u dan se dešavaju nova ubistva. U našoj obitelji je i dalje ogromna bol godinama i vjerovatno neće nikada ni proći”, dodala je Maja Slomo, rodica ubijenog Denisa Mrnjavca.
A naučiti i poduzeti konkretne preventivne i represivne mjere, što im i jeste posao, nadležni očigledno i ne žele. Na današnjem okupljanju javnih zvaničnika nije bilo. Osim onog koji je za vrijeme Denisovog ubistva obnašao funkciju potpredsjednika Federacije BiH. Počnite raditi svoj posao, jer saopćenja koja šaljete nikome ne služe, poručio je vladajućim strukturama Mirsad Kebo.
“Nije budućnost njihovi sastanci i ustavne promjene. Budućnost je da zaštitite svako dijete. Zašto niko od 30 mojih sugrađana koji su bili u tom tramvaju nije ispustio ni glas, ni krik? Ostali su nijemi i svjedoci mučki izvedenog ubistva djeteta koje ni za šta nije krivo”, rekao je Kebo.
A saopćenja šalju tek kada se tragedija dogodi, podsjeća Denisova majka. Djece nema, a ubice i kriminalci žive normalno. Sistemska rješenja - tek mrtvo slovo na papiru. Posebno boli što oni koji su dužni štititi nas, ubice u zatvorima tretiraju kao da su oni žrtve.
“Vrijeđaju žrtve, zar je normalno da neko, bez obzira na to koliko je u zatvoru, znamo kakvi su ti zatvori, oni imaju mogućnost vikendima odlazak kući, u tim zatvorima imaju sasvim jedan lagodan i normalan život koji možda nemaju na slobodi”, istakla je majka ubijenog Denisa Mrnjavca.
Problem su i blage kazne. U Denisovom slučaju, ubice poznate. Nermin Sikirić, Ademir Lelović i Berin Talić. Sikirić i Talić su odslužili po deset, a Lelović sljedeće godine izlazi na slobodu nakon odsluženih 15 godina zatvorske kazne. Inače, 6. januar proglašen je danom borbe protiv vršnjačkog nasilja u Kantonu Sarajevo, a Denis je postao sinonim za borbu protiv vršnjačkog nasilja. Sinonim i događaj iz kojeg, nažalost, nismo mnogo naučili.
federalna.ba