Novi talas ljevice u Latinskoj Americi

Latinsku Ameriku je pobjedom ljevičarskih političara u nizu zemalja zahvatio novi talas, kao odgovor na ekonomske teškoće pogoršane pandemijom Covid-19. Novi ljevičarski političari, međutim, razlikuju se od ranijih naleta ljevice ili postojećih autoritarnih lijevih režima u regionu, prenosi Radio slobodna Evropa ocjene svjetskih medija.

Poslije izbora ljevičarskih lidera u Argentini, Meksiku, Čileu i na kraju 18. juna u Kolumbiji, novi politički talas zahvata Latinsku Ameriku u kojoj su ekonomske nedaće pogoršane pandemijom Covid-19, ističe agencija France presse.

U Kolumbiji je to skretanje ulijevo bez presedana, pošto je za predsjednika izabran Gustavo Petro – prvi ljevičarski predsjednik u historiji zemlje.

Talas skretanja ulijevo biće skoro potpun ako bivši brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva, koji je favorit u anketama, na izborima u oktobru pobjedi aktuelnog ekstremno desničarskog predsjednika Jaira Bolsonara. Prije nego što je prvi put došla na vlast u Kolumbiji, ljevica se već vratila u Argentinu, Boliviju, Čile, Peru i Meksiko, navodi AFP ukazujući da je riječ o liderima koji imaju prilično različite profile, ali su svi generalno daleko od radikalne ljevice koja je dugo na vlasti na Kubi, u Venecueli ili Nikaragvi.

Pobjeda bivšeg gerilca Gustava Petra u Kolumbiji, nezamisliva prije samo jedne generacije, predstavlja upečatljiv primjer kako je pandemija transformisala politiku Latinske Amerike, piše Washington post.

Pandemija je pogodila ekonomije regiona teže nego bilo gdje u svijetu, istisnuvši 12 miliona ljudi iz srednje klase u roku od jedne godine, ukazuje list, dodajući da su birači kažnjavali one na vlasti jer nisu uspjeli da ih spasu bijede. Pobjednik je latinoamerička ljevica, raznovrsni pokret koji bi sada mogao da preuzme vodeću ulogu u tom dijelu svijeta.

U Peruu su glasači prošle godine izabrali školskog učitelja, marksistu Pedra Castilla. U Čileu, koji je predstavljao model slobodnog tržišta u regionu, 36-godišnji bivši studentski aktivista Gabrijel Borić vratio je ljevicu na vlast. I sad se to dogodilo u Kolumbiji u kojoj je ljevica dugo, tokom decenija krvavih sukoba, povezivana s gerilskim pokretima.

Sve oči su sada uprte u Brazil, najveću zemlju u Latinskoj Americi, pošto bi pobjeda Lule značila da sve najveće zemlje u regionu, uključujući Meksiko i Argentinu, predvode ljevičarski predsjednici. Od Bogote do Santiaga, mnogi glasači više ne prihvataju argument da skretanje ulijevo znači vladavinu Huga Chaveza ili Fidela Castra.

To je djelimično zato što današnji latinoamerički ljevičarski lideri izgledaju i zvuče veoma drugačije od onih iz prošlosti, ističe Washington Post.

Umjesto da grade ekonomiju na nafti, kao u Venecueli, oni žele da izgrade jedinstven front naspram klimatskih promjena. Pokušali su također da se distanciraju od mačizma prethodnih ljevičarskih era, osvajajući vlast obećanjima da će zaštititi prava žena, LGBT osoba i afro-autohtonih zajednica. Njih podržava mlado, politički angažovano biračko tijelo koje je posljednjih godina u velikom broju izašlo na ulice protestujući protiv nejednakosti.

Njihov uspjeh također odražava društvenu transformaciju u pretežno katoličkom regionu, gdje su feministički pokreti podstakli Kolumbiju, Argentinu i Meksiko da dekriminalizuju abortus. Neke zemlje slijede Kolumbiju u unapređenju prava na eutanaziju, a Čile je prošle godine priznao istopolne brakove.

Sadašnji politički trend u Latinskoj Americi suštinski se razlikuje od "ružičastog talasa" koji je zahvatio region 2000-ih, kada su birači izabrali ljevičare u Brazilu, Argentini, Čileu i Ekvadoru, podvlači Wall Streat Journal.

Tada su lideri često bili složni i radili su zajedno. Izvoz osnovnih materijala i hrane punio je državne kase, dok je venecuelanski čvrstorukaš Čaves predvodio levičarske saveznike u odbacivanju SAD, obrazujući međunarodna tijela kako bi se suprotstavili Organizaciji američkih država i Ujedinjenim nacijama za koje su smatrali da su pod uticajem Washingtona.

Ovoga puta, ljevičarski lideri zemalja od Čilea do Meksika često imaju različite stavove po različitim pitanjima – od klimatskih promjena preko abortusa do odnosa s Washingtonom. Meksički predsjednik je konzervativan po socijalnim pitanjima, dok mladi lider Čilea želi da legalizuje abortus i podržava prava transrodnih osoba. Novi kolumbijski predsjednik želi tranziciju s fosilnih goriva, dok Lula da Silva, koji je favorit za oktobarske izbore, ističe svoju zemlju kao naftnu silu.

Dok je u Latinskoj Americi više zemalja sada manje otvoreno za saradnju sa SAD, ili su u nekim slučajevima otvoreno antagonistički nastrojene, administracija predsjednika SAD Joe Bidena s nekim od lidera ima dodirne tačke u progresivnoj politici.

U Čileu se, tako, predsednik Gabrijel Borić zalaže za snažnu zaštitu životne sredine u cilju rješavanja klimatskih promjena, podržava abortus i radi na okončanju rodnih razlika u platama, a također je kritikovao režime na Kubi, Nikaragvi i Venecueli, koji su svi protivnici SAD.

Novi kolumbijski predsjednik je poslije pobjede također rekao da želi da njegova zemlja postane model za zelenu tranziciju, koju vidi kao kamen temeljac regionalne diplomatije i upravljanja ekonomijom, a također s Bidenom želi da razgovara o klimatskim promjenama.

Poslije niza pobjeda ljevičara, moglo bi se zaključiti da Latinska Amerika odlučno skreće ulijevo, ali bi tačnije tumačenje trenda bilo da glasači na izborima kažnjavaju aktuelne lidere i nastaviće to da rade dok se ne poboljša životni standard, ocjenjuje u uredničkom komentaru Financial Times.

Najveći problem Latinske Amerike je uporno slab ekonomski rast i manjak konkurentnosti. Pandemija je pogodila region teže nego bilo koji drugi, ali je on i prije toga znatno zaostajao za drugim tržištima u razvoju, za šta su glavni krivci slabe investicije, loša infrastruktura, birokratija, loši poreski sistemi i neadekvatno obrazovanje.

Izbor populista ili ideologa neće pomoći, zaključuje Financial Times u uredničkom komentaru, uz ocjenu da je potreban strpljiv, odlučan konsenzus za osmišljavanje i sprovođenje reformi usmjerenih na ekonomski rast kroz nekoliko vlada.

federalna.ba/Beta