Nova peticija otvorila pitanje povratka NUB-a u Vijećnicu

Pitanje povratka, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH u Vijećnicu, ponovo je u fokusu. Nova online peticija okupila je akademsku zajednicu, ali i oživjela raspravu o simboličkom značaju povratka knjiga u njihov prijeratni prostor.

„Kultura generalno ne može da se uništi vatrom i dimom, niti bilo kakvom silom. Ono što postignu oni koji pokušaju to na silu da urade, bilo gdje u svijetu, dugoročno, bude ustvari to da stvore jedan globalno prepoznatljivi simbol otpora“, kazala je voditeljica Sektora za međunarodne odnose i projekte NUBBiH Aiša Telalović.

Spaljivanje Vijećnice u augustu 1992. godine ostalo je upamćeno kao jedan od najsnažnijih simbola kulturocida u Evropi. Vatra koja je tada progutala fondove Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, za mnoge nikada nije ugašena. Tri decenije kasnije, 12 godina od obnove - vrata Vijećnice su i dalje zatvorena za knjige.

„Nacionalna biblioteka BiH je jedna od najznačajnijih institucija ove države. Ona je jedan od simbola državnosti, a to znači da i naš odnos prema njoj izražava naš odnos ili našu osviještenost prema državi BiH. Smatram da je dužnost onih u čijoj je to nadležnosti da je vrate u Vijećnicu“, naglasio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH Esad Duraković.

Peticiju akademika Durakovića i novinara Faruka Vele potpisale su stotine građana. Ipak, dok jedni u Vijećnici vide jedini dom dostojan nacionalnog blaga, drugi u pitanje dovode njenu funkcionalnost. Različite perspektive ponudili su književnici Mile Stojić i Semezdin Mehmedinović.

"Vijećnica ne može odgovoriti na suvremene potrebe nacionalne biblioteke, jer nema podzemne trezore za čuvanje rijetkih rukopisa, niti suvremenu tehnologiju koja omogućava kompjutersko preuzimanje knjiga. Osim toga, ovu zgradu je lako pogoditi u slučaju eventualne agresije. Ja mislim da bi bolje bilo ići na spajanje Nacionalne biblioteke s Univerzitetskom, čija se moderna zgrada upravo završava", rekao je Stojić.

Nasuprot njemu, Semezdin Mehmedinović tvrdi da se sjećanje grada ne može izmjestiti, te da su tehnički nedostaci rješivi, za razliku od gubitka identiteta: "Nedostaci zgrade – u smislu građenja arhiva – neusporedivo su finansijski rješiviji od građenja nove biblioteke. Da se u Sarajevu – a trideset godina ništa na tome nije urađeno, pa neće ni u 300 sljedećih – da se, velim, izgradi Washingtonska kongresna biblioteka, ona ne može zamijeniti Vijećnicu." 

Iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH podsjećaju i da su najvrednije zbirke od plamena spašavali njeni uposlenici i građani Sarajeva. Upravo zato povratak knjiga nije samo tehničko, već suštinsko pitanje odnosa društva prema vlastitom pamćenju. Ostaje dilema: ima li kultura u Bosni i Hercegovini institucionalno mjesto koje nadilazi simboliku?

federalna.ba