Nizozemka (29) koja je dobila odobrenje za eutanaziju na temelju duševne patnje
Očekuje se da će 29-godišnja Nizozemka kojoj je odobren zahtjev za pomoć pri eutanaziji na temelju nepodnošljive duševne patnje okončati svoj život u nadolazećim sedmicama. Ovo pitanje već je pokrenulo raspravu širom Evrope.
Zoraya ter Beek je prošle sedmice dobila konačno odobrenje za „pomoć pri umiranju“ nakon troipogodišnjeg procesa prema zakonu donesenom u Nizozemskoj 2002. godine.
Njen je slučaj izazvao kontroverzu jer je potpomognuto umiranje za osobe s psihijatrijskim bolestima u Nizozemskoj i dalje neuobičajeno, iako se brojke povećavaju. U 2010. godini bila su dva slučaja a 2023. bilo ih je 138: 1,5% od 9068 smrtnih slučajeva eutanazije.
Članak o njenom slučaju, objavljen u aprilu, preuzeli su međunarodni mediji, što je izazvalo negodovanje koje je Ter Beekovoj izazvalo ogromnu nevolju.
Rekla je da je razumljivo da su slučajevi poput njenog – i šire pitanje treba li potpomognuto umiranje biti legalno – kontroverzni. “Ljudi misle da kad si mentalno bolestan, ne možeš pravilno razmišljati, što je uvredljivo”, rekla je za Guardian. "Razumijem strahove koje neke osobe s invaliditetom imaju u vezi s potpomognutim umiranjem i zabrinutost da su ljudi pod pritiskom da umru. Ali u Nizozemskoj imamo ovaj zakon više od 20 godina. Postoje stvarno stroga pravila i stvarno je sigurno.”
Prema nizozemskom zakonu, da bi osoba imala pravo na potpomognutu smrt, mora proživljavati "nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje". Moraju biti potpuno informirani i kompetentni za donošenje takve odluke.
Ter Beekine poteškoće počele su u ranom djetinjstvu. Ima hroničnu depresiju, anksioznost, traumu i neodređeni poremećaj ličnosti. Također joj je dijagnosticiran autizam. Kad je upoznala svog partnera, mislila je da će je sigurno okruženje koje je nudio izliječiti. "Ali nastavila sam se samoozljeđivati i osjećala sam se suicidalno."
Krenula je s intenzivnim tretmanima, uključujući terapije razgovorom, lijekove i više od 30 sesija elektrokonvulzivne terapije (ECT). “Na terapiji sam naučila mnogo o sebi i mehanizmima suočavanja, ali to nije riješilo glavne probleme. Na početku liječenja počinjete puni nade. Mislila sam da će mi biti bolje. Ali što duže traje liječenje, počinjete gubiti nadu.”
Nakon 10 godina od liječenja nije ostalo "ništa". – Znala sam da se ne mogu nositi s načinom na koji sada živim. Razmišljala je o tome da si oduzme život, ali odvratila ju je nasilna smrt školske prijateljice i kako je to uticalo na njenu porodicu. „Završila sam ECT u augustu 2020., a nakon razdoblja prihvaćanja više nije bilo liječenja, prijavila sam se za potpomognuto umiranje u decembru te godine. To je dug i kompliciran proces. Nije kao da tražite pomoć pri umiranju u ponedjeljak i mrtvi ste do petka. Dugo sam bila na listi čekanja za procjenu jer je jako malo liječnika voljnih sudjelovati u asistiranom umiranju osoba s psihičkim problemima. Zatim vas mora procijeniti tim, morate imati drugo mišljenje o vašoj podobnosti, a njihovu odluku mora pregledati drugi nezavisni liječnik.
"U tri i pol godine koliko je ovo trajalo, nikada nisam dvojila oko svoje odluke. Osjećala sam se krivom – imam partnera, porodicu, prijatelje i nisam slijepa na njihovu bol. I osjećala sam se uplašeno. Ali apsolutno sam odlučna proći kroz to.
“Svaki liječnik u svakoj fazi kaže: 'Jeste li sigurni? Možete prestati u bilo kojem trenutku." Moj partner je bio u sobi za većinu razgovora kako bi me podržao, ali nekoliko puta je zamoljen da ode kako bi liječnici mogli biti sigurni da govorim slobodno."
Kada je u aprilu objavljen članak o njenom slučaju – za koji je Ter Beek rekla da ima mnogo netačnosti i lažnih navoda – njen je inbox "eksplodirao". Većina komentara dolazila je van Nizozemske, mnoge iz SAD-a. Brzo je izbrisala sve svoje račune na društvenim mrežama. „Ljudi su govorili: ‘Nemoj to raditi, tvoj život je dragocjen’. Drugi su rekli da imaju lijek, poput posebne dijete ili lijekova. Neki su mi rekli da pronađem Isusa ili Allaha, ili su mi rekli da ću gorjeti u paklu. Bila je to totalna oluja sranja. Nisam mogla podnijeti svu tu negativnost.”
Nakon sastanka s njenim medicinskim timom, Ter Beek očekuje da će njena smrt nastupiti u sljedećih nekoliko sedmica. “Osjećam olakšanje. Bila je to tako duga borba.”
Dogovorenog dana liječnička ekipa dolazi u kuću Ter Beeka. “Počet će mi s davanjem sedativa, a neće mi dati lijekove koji mi zaustavljaju srce sve dok ne budem u komi. Za mene će to biti kao da sam zaspala. Moj partner će biti tu, ali rekla sam mu da je u redu ako bude osjetio da mora napustiti sobu prije trenutka smrti", rekla je.
“Sada je došla ta tačka, spremni smo za to i nalazimo određeni mir. I ja se osjećam krivom. Ali ponekad kada nekoga volite, morate ga pustiti.”
federalna.ba/The Guardian