"Ništa nije normalno": Dnevnik sina iranskog predsjednika odražava nade i strahove običnih građana

Iako bi pisanje dnevnika u kojem izražava sumnje u ishod rata, pa čak i suze zbog utjecaja sukoba, moglo izgledati običajno, posebnost ovog slučaja leži u tome što je autor sin iranskog predsjednika, opisuje The Guardian.

Yousef Pezeshkian, 45-godišnji docent fizike i sin Masouda Pezeshkiana, bivšeg kardiohirurga izabranog za predsjednika 2024. godine, koristi društvene mreže da bilježi svakodnevne refleksije o ratnim događajima, njihovom utjecaju na obične Irance i načinu na koji bi sukob mogao biti učinkovitije vođen.

Osobna iskustva i svakodnevne brige

U jednom zapisu Pezeshkian piše: "Podne, čuo se zvuk raketa i padala je kiša. Vrijeme u Teheranu postalo je ugodno, gotovo proljetno. Želio sam imati kameru da fotografišem ljepotu grada. Želio sam da nema rata i da mogu svoju ženu i djecu povesti u šetnju gradskim ulicama."

Izražava ljutnju zbog blokade interneta, cenzurisanih vijesti i kritikuje očevo izvinjenje zaljevskim državama, koje su bile pogođene iranskim raketama.

Strah i humor u svakodnevici

U razgovoru u praznom parku prijatelj mu prepričava san u kojem raketa pada pored njihove kuće. Sljedećeg dana poslao je djecu baki, a kuća mu je srušena. Pezeshkian opisuje: "Dok je pričao priču, ruke su mu drhtale. Rekao sam: 'Pitaj svoj san sutra kakva je sudbina rata.' Smijemo se. Čak i među brigama, čovjek može naći razlog za smijeh."

On također raspravlja o strateškim pitanjima: "Šta je ozbiljno sporno je koliko dugo trebamo ratovati? Zauvijek? Dok ne uništimo Izrael ili dok SAD ne odustanu? Koji scenarij je vjerovatniji i poželjan za nas?"

Dodaje: "Ispravno donošenje odluka zahtijeva informacije. Moramo procijeniti sposobnost opskrbe oružjem: koliko mjeseci može trajati naš zalihe raketa i proizvodni kapacitet? Koliko dugo je neprijatelj spreman za rat?"

Vjera u svoje lidere i Iran

Pezeshkian izražava uvjerenje da su iranski lideri u pravu: "Ko laže? Je li Iran tražio nuklearnu bombu? Da li je vlada ubila 40.000 ljudi? Kad jedna strana stalno laže, zašto im vjerovati?"

Unatoč priznanjima o greškama, ističe: "Naše greške nisu na nivou koji opravdava rat SAD-a i Izraela protiv nas. Siguran sam da Bog nije na strani Amerike."

Emocionalni trenuci i ljudska strana rata

Dnevnik sadrži i osobne, emotivne trenutke: "Nakon 19 dana rata, danas sam konačno plakao. Nekoliko puta. Posjetio sam baku, koja nije znala da je vođa poginuo. Plačući me je pitala o događajima. Nakon što sam otišao, srušio sam se u suze i napisao: 'Ništa nije normalno.'"

federalna.ba