"Nije luksuz, već potreba" - Kako smanjenje pomoći za kontracepciju pogađa žene u Senegalu

Ribarska mola na plaži u Joalu obično je toliko puna žena koje obrađuju dnevni ulov da se more jedva nazire. Ali danas je mirno, samo prostranstvo razbijenih školjki i plastičnih vrećica koje vode do obale, prenosi Kat Lay za The Guardian.

Jučer navečer, što je sve češće na obali Senegala, bila je oluja i jaka kiša pa muškarci nisu mogli sigurno izaći na more u svojim drvenim ribarskim čamcima, poznatim kao piroge. Mnoge kuće su poplavljene, pa su žene ostale kod kuće, praznile sobe i čistile posljedice. Vrijeme je teško.

Život sve više djeluje nesigurno, „kao da se držim ničega“, kaže Adama Faye, 29 godina. Njen suprug se bavi ribolovom, a kada on i njegovi kolege uspiju izaći na more, industrijski ribolov znači da su ulovi mali.

Danas je Faye među mnoštvom žena u lokalnoj zdravstvenoj klinici. Tim MSI Reproductive Choices je u gradu, u okviru programa finansiranog iz Velike Britanije. MSI dolazi u ovaj kraj svakih nekoliko mjeseci, nudeći ženama kontracepciju kako bi spriječile životno ugrožavajuće trudnoće koje se ovdje često nižu. Imati kontrolu nad brojem djece omogućava ženama da rade i ne ovise o muškarcima i njihovim smanjenim prihodima od ribolova.

Isti naziv za telefon, kameru i spiralu

Dok žene čekaju duž hodnika, radnici u zajednici razgovaraju s njima o opcijama. Spirala – poznata i kao intrauterini uložak (IUD) – koja se postavlja u matericu radi sprječavanja trudnoće, prolazi duž reda žena. One su olakšane što je mala i lagana – u svakodnevnom govoru zovu je appareil, ista riječ koja se koristi i za telefon ili kameru.

„Žene ovdje su ratnice,“ kaže Amy Mbaye, 28, babica zadužena za zdravstveni punkt, koja ovdje radi skoro deset godina.

Žene ovdje obično imaju devet ili deset trudnoća, uključujući dvije ili tri pobačaja ili mrtvorođene bebe, kaže ona. Može navesti niz rizika povezanih s više trudnoća u kratkom vremenu: teška anemija, veći broj pobačaja i majčinskih smrti.

Pobačaj je u Senegalu zabranjen, pa su nesigurne abortivne intervencije česte. Mbaye vidi kako grad osiromašuje. „Sve je povezano s morem“, kaže. „Prečesto pozovete ženu na pregled, a ona kaže ‘nema ulova s mora, nemamo dovoljno, ne mogu doći’.“

MSI je, kaže, jedina organizacija koja redovno dolazi ovdje. Senegal je siromašna zemlja sa skoro 19 miliona ljudi, bori se s dugom i nedostatkom prirodnih resursa; državna sredstva su nepouzdana.

Klinika nema osnovne potrepštine poput medicinskih rukavica za zaustavljanje širenja infekcija. To je zapuštena zgrada u kojoj nekoliko kanti skuplja kišnicu, ali je prva adresa za 28.000 ljudi – oko 7.000 žena reproduktivne dobi.

Spirala „znači da mogu raditi“

Coumba Dieng, 52, također osjeća da zajednica osiromašuje. Ima biznis u kojem prodaje obroke muškarcima kada se vrate s ribolova.

„Nekada su ljudi jeli pravi obrok za ručak i večeru, sada je to jednom dnevno“, kaže. Večerom većina mušterija bira fondé, jeftinu kašu od prosa.

Sjeća se kako su joj susjedi, kada je bila mlada udovica 1990-ih, dijelili ulov i donosili joj veliku ribu bez očekivanja plaćanja.

„Sada, ako želim kuhati thieboudienne [nacionalno jelo Senegala od ribe i riže], moram ići na pijacu i kupiti ribu. I skupa je“, kaže.

Dieng ima sedmero djece, s razmacima od samo devet mjeseci između nekih trudnoća. Niz trudnoća pogodio je njeno zdravlje. Razvila je visok krvni pritisak i osjećala slabost.

Nedugo nakon što je rodila najmlađe dijete prije šest godina, tim MSI-ja joj je postavio bakarnu spiralu. Bez MSI-ja, kaže, morala bi platiti oko 20 funti za konsultacije i uređaj – više nego što zaradi za sedmicu. Efekat je bio transformativan. Njena spirala „znači da mogu raditi“. Imala je hrabrosti uzeti bankovni kredit od 400 funti, koji je skoro otplaćen, za proširenje biznisa. Osjećala se jačom i mogla je pripremiti veće količine hrane za prodaju.

Podrška ženama u padu: sa 2 miliona na 200.000

MSI radi na britanskom programu Women’s Integrated Sexual Health (Wish) 2/Integrisano seksualno zdravlje žena (Wish) 2, dijelu konzorcija koji pruža program u DR Kongu, Maliju, Nigeru, Senegalu, Čadu i Mauritaniji, s budžetom od 60,9 miliona funti.

Wish 1 je trajao od 2018. do 2024., ali su ga smanjenja pomoći prethodne konzervativne vlade ozbiljno ograničila. Po MSI-ju, početni godišnji budžet od 30 miliona funti smanjen je na samo 6,7 miliona. Program je smanjen sa 12 na osam zemalja, a broj žena kojima je pružena pomoć pao je sa 2 miliona na 200.000. Trenutna vlada Laburista najavila je dalja smanjenja, kako bi povećala vojni budžet.

U Senegalu program se oslanja na povjerljive članove zajednice koji idu od vrata do vrata, pronalaze žene koje bi mogle imati koristi, razgovaraju s njima i njihovim muževima o prednostima planiranja razmaka trudnoća.

Ndawa Thiam i Coumba Dieye obavljaju taj posao na ribarskoj moli. Zovu ih bajenu gox, ponekad prevedeno kao „komšijska kuma“.

„More nam više ne daje resurse koje je nekada davalo“, kaže Thiam. Promjene imaju i kulturne posljedice u zajednici. Očekivalo se da žena treba imati što više djece, a muž ima posljednju riječ.

„Ekonomska situacija je promijenila dinamiku i žene preuzimaju odgovornost“, kaže. „Korištenje kontracepcije – da bi mogle raditi i osigurati sebi“. Razmak trudnoća čini žene zdravijima.

Nema zdravstvenog osiguranja ni besplatne zdravstvene zaštite – ako se neko razboli, zajednica može organizirati pomoć, ali svi se bore s problemima.

Rad uz pomoć svjetla telefona

Thiam pokazuje na grupu koja sjedi na vrećama pijeska i prevrnutim kantama kako bi čula savjete MSI tima o planiranju porodice i prevenciji spolno prenosivih infekcija. Nekada nijedna žena ne bi sjedila mirno – sve bi radile. Ali posljednjih dana piroge nisu mogle izaći na more.

Grupa razgovara o ilegalnoj migraciji – često se događa. „Mnogo muškaraca smo izgubili u oceanu. Sada je to groblje“, kaže Thiam.

Kad je tim Wish u gradu, radnici dolaze u zdravstveni punkt kako bi provjerili jesu li žene koje su poslali došle. Neke dijele svoja iskustva, što izaziva smijeh duž hodnika kad spomenu poboljšane seksualne živote. Faye je izabrala spiralu – sviđa joj se jer djeluje prirodnije, kaže MSI timu. Njena, mjesec dana stara beba, spava u krilu, a ona priznaje da je opciju moderne kontracepcije čula tek na postnatalnom pregledu ranije te sedmice. Ima šestogodišnje i trogodišnje dijete i želi razmak od tri godine prije sljedeće trudnoće.

Dok joj se postavlja IUD, u centru nestaje struja. Česti su prekidi pa Fatim Koita, koordinatorica MSI tima, nastavlja rad uz pomoć svjetla telefona.

Faye je sada zaštićena do 10 godina. Nekada je radila kao pomoćnica, sada se nada da će kontracepcija pomoći da nađe drugačiji posao, možda u prodaji. „Dobra sam u prodaji stvari“, kaže. Mora osigurati porodicu – djecu, majku, braću i sestre i „podržavati“ muža.

„To nije egzotično. Nije luksuz. To je potreba."

Tog dana, 45 žena i djevojaka će dobiti neki oblik kontracepcije. Većina bira dugotrajne opcije koje pružaju višegodišnju zaštitu, poput hormonskog implantata ili bakarne spirale. Ostalih 18 se pregleda na rak grlića materice, a šest liječi spolno prenosive infekcije.

Koita koordinira MSI timove u regiji Thiès i susjednom Faticku. Zajednice se suočavaju s siromaštvom, ranjivošću i preprekama pristupu zdravstvenim uslugama.

Poplave ih mogu potpuno izolirati ili prisiliti čitavo selo na preseljenje. Timovi rade 22 dana mjesečno. „Bez ovog tima, ne biste mogli doći do ljudi“, kaže.

Senegalska vlada, izabrana uz veliku nadu početkom prošle godine, postavila je ambiciozne ciljeve smanjenja majčinske smrtnosti i povećanja udjela žena na modernoj kontracepciji s 27% na 46% do 2028. Dr Amadou Doucouré, šef odjela za zdravlje majki i djece, kaže da postoje planovi za povećanje resursa, ali dodaje: „Čak i ako imamo domaće resurse, još uvijek nam je potrebna podrška partnera… radi se o spašavanju života.“

MSI pokriva oko 20% finansiranja reproduktivnog zdravlja u Senegalu, od čega 40% dolazi od britanskog Ministarstva vanjskih poslova.

Smanjenja međunarodne pomoći, posebno od USAID-a, već imaju utjecaj, a od MSI se traži da popuni praznine, kaže Emmanuel Diop, direktor MSI-a u zemlji. USAID je bio odgovoran za većinu opskrbe kontracepcijom, a implantat Jadelle sada nedostaje u državnoj apoteci. Timovi MSI-a moraju pribavljati zalihe iz prethodnih isporuka.

Planiranje porodice u Senegalu, kaže Diop, znači „spašavanje života“, ali i „vrijeme za posao i izgradnju budućnosti za porodicu“.

Žena s pet ili više djece „ne treba imati još jedno u teškom trenutku“, kaže.

Program Wish može osnažiti žene i omogućiti im rijetku priliku da odluče o svom tijelu i životu. „To nije egzotično. Nije luksuz. To je potreba… ako ukinu program, ukidaju potrebu.“

federalna.ba/The Guardian (Kat Lay)