Neki su bili previše uplašeni da odu: čovjek koji je spasio 25 ljudi iz razorenog Mariupolja
Bivši menadžer Roman Krugljakov je početkom rata napustio svoj rodni grad Mariupolj kako bi ostao u obližnjem selu. Tokom tri dana sredinom marta, tri puta se vraćao u razoreni grad kako bi pokupio zarobljene članove porodice. Više od dvije sedmice nisu imali signala na telefonu.
Ulazak u mjesto gdje je odrastao bio je kao ulazak u pakao, kaže.
“Ljudi su izlazili iz spaljenih višespratnih blokova kako bi kuhali hranu na vatri na ulici.”
“Vozio sam i bilo je komadića granata, električnih kablova i mrtvih tijela gore-dole po ulicama.”
Krugljakov je želio pokupiti dvije kume svoje djece i njihove porodice. Prva kuma bila je šokirana vidjevši ga, ali je brzo prikupila stvari svoje porodice. “Nikad nije mislila da će neko riskirati život zbog nje.”
Zatim je pokupio svoju majku, čiji je stambeni blok bio jedini u toj ulici koji je izbjegao granatiranje, i odvezao ih. Zatim se vratio po drugu kumu, koja je imala dvomjesečnu bebu – ali je njen muž bio previše uplašen da napusti njihov stan. “Koliko sam shvatio, kao ljudi koji su prošli toliko toga, bili su previše uplašeni da bi čak otišli.”
Bacili su novčić, a prema tome su trebali ostati. “Dao sam im dvije minute da razmisle jer ne možete ostaviti auto vani predugo, ljudi bi mogli ukrasti gume. Šrapneli iz su praktički probušili sve gume.” Na kraju su kuma i njen suprug odbili otići.
Zatim je otišao u sklonište u lokalnoj školi i prikupio porodicu s djecom na zahtjev drugih rođaka koji žive izvan Mariupolja.
“Išao sam odvesti ljude iz podruma, ali oni nisu htjeli otići jer su tako navikli tamo sjediti. Uplašili su se onoga što ih čeka izvan betonskih zidova. Morao sam upotrijebiti silu da ih izvučem. Lagao sam im, što god mi padne na pamet, rekao sam 'čeka vas topla hrana, struja, signal na mobitelu' Lagao sam i nije me sram. Vjerujem da su ljudi koje sam izveo u manjoj opasnosti nego oni što su ostali u gradu.”
Mariupolj je sada potpuno okružen ruskim snagama, rekao je Kruglyakov, koji je rekao da je vidio ruske vojnike na svakom uglu u područjima u koja se vozio.
“Kada sretnete te ljude, oni su u potpunom očaju. Kažu mi da će ostati u podrumima i čekati humanitarni konvoj i da će se evakuirati. Ali razumijem da se to nikada neće dogoditi.”
“Konvoj neće doći. Ne sada ili u sljedećih nekoliko dana ili mjeseci, neće doći.”
Krugljakov je svoju porodicu odveo u Melekine, susjedni gradić na moru koji su nedavno okupirali Rusi i koji je prva sigurnosna tačka za izbjeglice koje napuštaju Mariupolj.
“Tvrdnje ukrajinskih medija da se ljudi evakuiraju u Zaporožje su obmanjujuće. Ljudi moraju pješačiti 86 kilometara do susjednog (grada) Berdjanska, osim ako nisu jedni od rijetkih koji imaju automobile.”
“Od 25 ljudi koje sam izveo, nije bilo niti jednog koji se želio evakuirati u Rusiju – svi oni žele ići u Zaporožje, ali nemaju svi tu mogućnost.”
“Ako bi se ruta evakuacije produžila do Manhusha”, rekao je za drugi grad bliže Mariupolju, “onda bi ljudi mogli ići i pješice.”
On i njegova supruga neće se vratiti u Mariupolj, ali starije generacije u njegovoj porodice možda bi i mogle, ako se vrati dotok plina, vode i struje. Svi njihovi posjedi osim dva su uništeni ili teško oštećeni.
federalna.ba/The Guardian