'Nekada jedemo travu': porodice na rubu afganistanske prehrambene krize
Suša, ekonomski kolaps i skok cijena hrane gurnuli su milione u glad. Novčana pomoć Odbora za hitne slučajeve katastrofa pomaže porodicama da nahrane svoju djecu i pošalju ih nazad u školu.
Afganistan je imao najgoru sušu u 27 godina, uništivši žetvu i pogoršavši nestašicu hrane. Maher* živi u području koje je nekad bilo poznato po stablima badema, ali njegov vrt je gotovo mrtav. Otac šestero djece kaže: 'Nekad smo uzgajali bademe, ali sada su ta stabla suha kao i ostatak zemlje. Suše su izazvale toliko pustoši u ovom području; uništeni su hektari hektari poljoprivrednog zemljišta. Mnoge porodice poput moje žive na rubu.’
* Imena su promijenjena. Fotografi nisu imenovani iz sigurnosnih razloga
Rahimu, jednom od Maherovih sinova, nedostaje majka koja je u bolnici s jednim od njegove braće. Maher kaže: 'Život je bio težak zbog suše ove godine. Nekada nam nije preostalo ništa drugo nego jesti travu. Zbog toga su se moj sin i žena razboljeli; liječnik je rekao da su im crijeva oštećena. Svaki dan se molim za njihov brzi oporavak'
Rahim gleda svoju sestru kako kuha. Danas će porodica jesti, zahvaljujući programu raspodjele novca. Maher kaže: 'Trenutno imamo neke zalihe za proizvodnju kruha. Možemo napraviti otprilike dva obroka dnevno.' Tokom proteklih šest mjeseci, sredstva iz poziva Odbora za hitne slučajeve katastrofa (DEC) poduprla su gotovo četvrt miliona ljudi novcem kako bi zadovoljili osnovne potrebe, dajući im slobodu da kupe hranu, lijekove ili gorivo
Suša koja je uništila Maherova stabla badema pridonijela je rastu cijena hrane u cijeloj zemlji, ali to je samo dio problema. Afganistan je oduvijek uveliko ovisio o uvozu žitarica i biljnog ulja. Svjetske cijene hrane naglo su porasle s ratom u Ukrajini, zbog čega je cijena uvezene pšenice još više nedostižna
Farhana*, koja ima dvoje djece, kaže da su se cijene brašna i druge hrane više nego udvostručile u prošloj godini: 'Bačva od 10 litara biljnog ulja koštala je do 900 afganistana (oko 18 KM) prošle godine. Sada je cijena 2000 afganistana (oko 40 KM).
Četverogodišnja Husna* je najmlađe Farhanijino dijete. Porodica je prebrodila zimu, ali se oslanja na novčanu pomoć koju distribuiraju lokalne dobrotvorne organizacije. Farhana kaže: 'Otkako sam primila novac, mogla sam svojoj djeci osigurati odgovarajuću odjeću i hranu kako bi mogla napredovati. Nadam se da im hrana koju kupujemo može dati dovoljno energije za uspješan život'
Iz Svjetskog programa za hranu u Afganistanu kažu da su, iako je cijena pšeničnog brašna porasla za oko 50%, plate niže nego prošle godine. A posla često nema: privredni kolaps uzrokovao je masovnu nezaposlenost. Kad može, Ali radi kao radnik za oko 3,50 dolara dnevno. Kada ne može raditi, skuplja smeće koje spaljuje kao gorivo za grijanje kuće ili za prodaju. Kaže: 'Zarađujem samo 1 do 2 dolara dnevno skupljajući boce. Ne mogu se sjetiti dana kada su moja djeca mogla jesti tri puta dnevno. Nekih su dana odlazili od stola polugladni'
Alijeva porodica uključuje tri para blizanaca. Nijedno od Alijeve djece ne ide u školu. Ne može si priuštiti da ih pošalje jer školski pribor u Afganistanu nije besplatan, a njegova porodica jedva preživljava
Obrazovanje je prekinuto za milione djece širom Afganistana, uključujući mlađu braću i sestre 17-godišnjeg Mohammeda. Otkako mu je prošle godine otac umro od raka, Mohammed je postao hranitelj svoje majke i osmero braće i sestara. Zarađuje nekoliko dolara dnevno, nedovoljno da im svima kupi hranu, a kamoli knjige i olovke. Jedan po jedan, svaki od braće i sestara je napustio školu
Mohammedova osmogodišnja sestra, Zaida, sprema se za polazak u školu u uniformi. Mohammedova majka kaže da je dobijanje novčane pomoći značilo da se njena djeca mogu vratiti u školu - ali još im nedostaje hrane. ‘Mohammed je mogao platiti školske torbe i knjige za svoju braću i sestre umjesto da kupuje hranu’
federalna.ba/The Guardian