Neka ni nema države ako imate ministricu kulture koja ne priznaje državne kulturne institucije

Novinarka Senka Kurt u Rezimeu sedmice o imenovanjima i smjenama, smrzavanju u zgradi državnog parlamenta i Jablanici, opredjeljenju građana i političara za Evropsku uniju, Sanji Vlaisavljević i institucijama kulture od značaja za BiH.

Ovo su neka nova vremena i neki novi političari - oni u političku praksu uvode nešto što je za rubriku vjerovali ili ne, komentarisala je Kurt imenovanje Reufa Sulejmanovića za izvršnog direktora Željeznica FBiH na sjednici Vlade FBiH, a onda i njegovo smjenjivanje nakon nekoliko sati.

„Neke igre ovdje traju. Ovaj cirkus traje od 1995. i postaje sve zabavniji na radost onih koji vode taj cirkus, a na žalost nas koji sjedimo kao gledatelji“.

Kad je riječ i KCUS-u i imenovanju direktora, Kurt kaže kako federalni ministar zdravstva ne može da se odluči hoće li raditi po zakonu, po vlastitoj savjesti ili neće raditi nikako

„Moram otkriti ko tu protestuje. Toliko je sindikata - sindikati KCUS-a, sindikati zaposlenih u zdravstvu, u kantonu, u Federaciji... Gordijev čvor je cijela situacija koja se dešava na Kliničkom centru i oko Kliničkog centra“.

Strašne stvari dešavaju, smatra Kurt. Niko ne zna koliko se novca se slilo u kasu za Jablanicu.

„Moram reći da sam ovo znala. Ovo smo imali nakon 2014. Ovo imamo nakon svake krizne situacije. Kamenolom - ne znamo čiji je, je li odgovoran, to se istražuje. Poplave odnesu kuće. 19 života izgubljeno. Ljudi trebaju da spavaju u kontejneru - srećom, to je Hercegovina. Ti ljudi ne dobijanju ništa osim slikanja - u lakovanim cipelama se ne ide u poplavljena područja".

Vlasti je Kurt poručila da su dobili mnogo prilika.

„Ono zbog čega sam ja najviše ljuta na ovu vlast jeste da kad god se kaže da nešto nije uredu, oni odgovore da je SDA bila gora. Šta mene briga za SDA?! Da je SDA bila dobra, SDA bi bila danas na vlasti“.

Što se tiče posjete Gerta Jana Koopman, glavnog direktora Generalnog direktorata za susjedstvo i pregovore o proširenju, Kurt je podsjetila da ljudi iz EU-a dolaze ovdje da nam pomognu - ali i da ne može Evropa sve sama.

„Mi imamo sad novi datum, 4. decembar. A do 4. decembra nema još puno. A već imamo najave da mi nećemo ispuniti ovo do 4. decembra. Mene rastužuje je snažno opredeljenje Bosanaca i Hercegovaca prema Evropskoj uniji i snažna želja nekih lidera koalicije da to zaustave. Tu mislim na Milorada Dodika. Dragan Čović po sili zakona mora biti privržen Evropskoj uniji, ali nisam sigurna da i u Trojci nema nekih koji ne da bi zaustavili to nego ne čine ništa da to ubrzaju“.

Ovdje političari nikad ne prate volju naroda, kazala je Kurt i još ustvrdila da nijednom političaru u BiH ne odgovara Evropska unija.

„Postoje pravila koja se ne smiju preskakati. Evropska unija diktira takva pravila, da se mora raditi po zakonu. Po zakonu se ne bi mogao imenovati neki savjetnik iz kabineta. To jednostavno ne može. Postoje pravila koje se ne smiju kršiti. Divno je kad se vi deklarativno zalažete za Evropsku uniju, to je stvarno jako lijepo, a od papira se ne živi. Oni traže ispunjenje obaveza. Šta ste uradili? Niste ništa. Hvala, doviđenja, vidimo se idućeg izvlačenja. Ako bude idućeg izvlačenja i tu je kraj priče“.

Osvrnula se Kurt i na susrete bh. političara sa stranim zvaničnicima – to im, je kaže, posao i time se ne treba hvaliti. Istaknula je i kako se pokazuje ljubav prema zemlji.

„Kad ti je stalo do ove zemlje i kad ti je stalo do njenog napretka, onda ne trošiš desetine hiljada maraka po VIP ložama, po aerodromima, na hranu i piće, na reprezentaciju, na 7 vozača, 14 savjetnika, 15 sekretarica...“.

Kurt je komentarisala i sastanke državne koalicije.

„Za mene je bila vijest da su se oni požalili da su sjedili u hladnom parlamentu. A 80 ili 90 kilometara dalje su ljudi u Jablanici i hladnim kontejnerima. Ko ste, ba, vi? Jeste li došli sa nekog dvora? Odakle ste vi? Šta hoćete od nas?“.

Poručila je Draganu Čoviću da ne govori o sposobnosti ove vlasti – jer nisu uspjeli riješiti grijanje u zgradi državnog parlamenta.

„On je tu sve i svja zadnjih 30 godina, na ovaj ili onaj način, kao član Predsjedništva, predsjedavajući, zamjenik predsjedavajućeg... Čovjek koji je skrenuo tok rijeke da bi izgradio kuću ima pravo da se žali što mu je hladno dva sata na jednom sastanku. Dolazeći iz Mostara, on je morao proći kroz Jabalanicu - jedino ako ne ide helikopterom, kojeg nemamo, ali nabavit će Ramo Isak i to. Je li pomislio kad se vraćao kući - hladno mi je bilo tri sata u tom parlamentu, ali vidi ovih ljudi ovdje. Ja ne tražim da oni budu borci za solidarnost, da imaju empatiju, da vole ljude... Ja samo tražim da malo shvate realnost u kojoj živimo“.

Zapamtila je, kaže da svaki put da nakon tih pregovora jedno kaže Nermin Nikšić, a da onda Milorad Dodik kaže – eto, neka bude kako kaže Nermin.

„Dakle, jedan od njih dvojice nije shvatio. Ja stvarno neću da ulazim u to ko nije dobro shvatio“.

Kurt kaže kako joj je važno nekoliko datuma – a Dayton je jedan od njih.

„Nemamo originalnog dokumenta - to sve govori o nama. To je kao da nemate rodnog lista, vjenčanog lista, lične karte... Dejtonski sporazum je ka siromašan švedski sto, moneta za potkusirivanje, kako kome zatreba. Jedan dan se Dodik poziva na njega, drugi dan se ne poziva. Ili Bošnjaci ili Hrvati. Ono što je činjenica je da je Dejtonski sporazum Ustav ove zemlje i da se on mora poštovati. Ja bih stvarno voljela zaista jako voljela da se počne s promjenama tog sporazuma. Međutim, do toga ćemo teško doći - jer za ljubav je, u našem slučaju, potrebno troje“.

Najveći problem zemlje, ističe Kurt, jeste što postoje generacije koje ne znaju za bolje, ne znaju kako je živjeti u normalnoj zemlji, u zemlji bez mržnje, u zemlji u kojoj se svako malo prijeti ratom

„Ne znaju kako je lijepo živjeti u zemlji u kojoj učite iz knjiga koje su pouzdane. Ne znaju kako je živjeti u zemlji gdje možete uzeti knjižicu i otići normalno doktoru. To je najteža posljedica Daytona, ovaj nesavršeni mir, ovo odsustvo rata - i to me najviše plaši“.

Što se tiče slučaja Kovačević, Kurt je izjavila je on zastupao brojne građane BiH koji se identifikuju s idejom građanstva.

„Pa i mene - ja se toga ne stidim reći. Nije baš da umirem da budem članica Predsjedništva BiH - ali nije na odmet da imam tu mogućnost. Ako presuda bude potvrđena, morat će je provoditi oni koji su bili protiv nje - znamo sad ko su ti - ali i oni koji se o toj presudi nisu izjasnili. Vrlo je znakovito zašto se ti neki nisu izjasnili. Ne govorimo o DF-u, Željko Komšić bio tamo. Govorimo o SDP-u, o Našoj stranci, govorimo o ovima koji se ubiše da nam pred izbore kažu da smo svi jednaki, da su socijalna stranka, da se bore za ravnopravnost“.

Na kraju Rezimea sedmice, Senka Kurt je govorila i o institucijama kulture od značaja za BiH te odnosu federalne ministrice Sanje Vlaisavljević – koja je pitala ranije po čemu su one to.

„Po čemu je od značaja njena konstatacija da nema da Deda Mraza u Sarajevu? Po čemu je od značaja njene konstacije da ne može kupiti svinjetinu u Sarajevu? Te dvije njene značajne izjave govore o tome da njeni verbalni izljevi nemaju nikakvog smisla i da ih ne treba komentirati“.

Kurt je ustvrdila da sa Sanjom Vlaisavljević ne treba razgovarati - jer ona ne razumije po čemu je nešto značajno za državu

„Ona donosi odluke u oblasti kulture. Pa smo zahvaljujući toj odluci na ovom Venecijanskom bijenalu predstavnik je bio kipar poznat po tome što je napravio bistu Dragana Čovića. Eto, po tome je Sanja Vlaisavljević važna – da svako malo uzburka javnost svojim nesuvislim izjavama koje imaju za cilj samo da je stave u centar pažnje“.

Nezamislivo je neko na bilo kojoj poziciji pita zašto je za državu BiH važna Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, naglasila je Kurt – jer to je suština BiH.

„Ovo je jedan od rijetkih poteza Christiana Schmidta na kojem sam jako zahvalna – dao je 60 dana Vijeću ministara BiH da ovo riješi. S druge strane, on gotovo nije ni završio ovu pres-konferenciju kad je Milorad Dodik rekao ništa od toga nema. Hoće li ili neće biti - nikad s Dodikom ne znate. Međutim, činjenica da je ovo država u kojoj jedna ministrica kulture postavlja pitanje šta će nama institucije kulture na državnom nivou, zapravo, sve govori. Neka ni nema države ako imate ovakvu ministricu kulture!“.

federalna.ba