Nedjeljom u deset - Maja Sever: Kvalitetno novinarstvo je stub demokracije

Kako zaštititi kvalitetno novinarstvo i kako slobodno pisati, govoriti te  zašto je postalo „legitimno“ na online platformama iznositi neprovjerene informacije, koje kontaminiraju medijski prostor, u intervjuu „Nedjeljom u 10“ govori Maja Sever, predsjednica Izvršnog odbora Evropske federacije novinara i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske.

Neovisno novinarstvo je ključno za demokraciju u svakoj zemlji, posebno u Bosni i Hercegovini, koja pokušava ući u Evropsku uniju. Javnost u BiH svjedoči deklarativnoj političkoj želji da bude dio evropske porodice, a istovremeno i sputavanju novinarskih sloboda, kako suptilnim tako i otvorenim sredstvima. Na početku razgovora pitanje, u čemu generalno leži problem aktuelnog novinarstva?

„Vi ste rekli jednu rečenicu koja je sigurno dio problema, a to je deklarativna podrška. Dakle, ne postoji, ne samo u vašem društvu i u vašoj državi nego i diljem Europe i u mojoj domovini, prava, iskrena želja, politička volja i odluka da se zaštiti kvalitetno profesionalno novinarstvo. Sve se svodi na deklarativne fraze, deklarativne poruke i eventualno ono što je potrebno da bi se ispunili nekakvi uvjeti kako bi dobili kvačicu u nekakvim pregovorima ili iz Hrvatske u obvezama prema EU. Dakle, kada pogledate ponašanje, nastupe, ali i ono što bi mogli napraviti sa svojih pozicija, političari u našim zemljama, pogotovo u Vašoj, o tome se u ovom razgovoru radi, kako bi zaštitili profesionalno novinarstvo i zaštitili neovisne medije, vidimo da zapravo konkretnih poteze nema. Kratko ću se vratiti kako bih to oslikala u Hrvatskoj. Hrvatska, koja je u EU i koja bi mogla i trebala implementirati u potpunosti Europski akt o medijskim slobodama, zapravo vješto izbjegava to učiniti, poštuje samo formu, a dubinski i sadržajno ne uzima i ne primjenjuje ono što bi moglo zaštititi, olakšati posao slobodnih i neovisnih novinara u Hrvatskoj. Dakle, krenut ću od onoga što ste Vi rekli, ne postoji prava i istinska želja da se zaštiti slobodno novinarstvo, nego samo deklarativne fraze i ispunjavanje nekih uvjeta i to ono najminimalnije što se mora napraviti.“

Dakle, samo na prvi pogled nisu isti problemi u Hrvatskoj, BiH ili nekoj drugoj zemlji u regionu. U nekim stvarima su, ipak, identični, prije svega, u želji da mediji ne izvještavaju o korupciji i organiziranom kriminalu moćnih interesnih grupa i pojedinaca. Neovisni mediji su ključni za razotkrivanje korupcije i napredak jednog društva. Kako poticati i istovremeno zaštititi kvalitetno novinarstvo?

„Prvenstveno treba zaštititi radnička i materijalna i profesionalna prava ljudi koji rade u novinarstvu. Novinarstvo nije neki općenit pojam. Novinarstvo se ne događa samo od sebe. Da bi razotkrivali korupciju, da bi napravili dobru priču, da bi objavili nešto što je važno za društvo, moramo imati ljude koji imaju vremena i koji su plaćeni da to naprave. Dakle, novinare, novinarke, snimatelje, ljude koji rade na terenu, koji istražuju, koji imaju vremena istraživati i koji imaju zaštićena profesionalna, ali i svoja radnička, materijalna prava. To je početak i kraj. Ne događaju se istraživačke priče i istraživački novinari tako negdje, u nekakvim mrežama ili u nekakvom prostoru. To rade živi ljudi koji moraju doći kući, platiti kredite, kupiti kruh i mlijeko u trgovini i platiti izvanškolske aktivnosti svoje djece. Dakle, tu država apsolutno ima mogućnosti što napraviti... Zatim, maknuti se bilo kakvim pritiscima, očekivanjima, zahtjevima. Sve je dobro, ali hajde, baš nemoj dirati ovog. Sve je to dobro, ali baš nemoj dirati ovu firmu.  Lokalni moćnici i gospodarstvenici moraju jednostavno maknuti prste od novinarstva. Imamo još jednu veliku, veliku uvrzu koja se događa, a to je Big Tech. To su velike kompanije. Danas pratimo, odnosno ovaj tjedan, slučaj Washington Posta, gdje je 300 naših kolegica i kolega dobilo otkaz odlukom uprave, odnosno vlasnika Jeffa Bezosa, koji za reduciranje troškova i tko zna iz kojih drugih interesa, reže i ubija jednu toliko važnu novinu u povijesti svjetskog novinarstva. Ljudi koji iz Kijeva izvještavaju za Washington Post upravo su u ovih dana dobili otkaz zbog jednostavno odluke jednog oligarha.“

Slažete li se da novinari koji znaju ne boje se?

„Ja se s tim slažem. Ja mislim da su novinari koji se ne boje, a takvih je mnogo u vašoj zemlji, takvih je mnogo u mojoj zemlji i diljem Europe, rade važne promjene i čuvaju demokraciju i čuvaju društvo. Znate, kad se suočavamo s time da novinari stradaju i to na najgori mogući način, kad se suočavamo s time da smo svaki dan izloženi takvim uvredama, takvim prijetnjama, evo ja dok sam sad čekala da me zovnete, ja čitam u inboxu nekog čovjeka, dakle takve prostačke gluposti i uvrede je meni taj čovjek napisao, da  pomisliš, pa dobro što taj čovjek nije sad negdje na nekom radnom mjestu, kako on uopće ima vremena za ovo. Mislim da ste imali istraživanje u BiH koje je pokazalo da i obični građani misle da je uredu napasti, pa čak nekad prijetiti i fizički prijetiti novinarima i novinarkama. To je vrlo teško, vrlo je teško tako raditi. Neke teme zaobilazimo zbog toga što u ovom trenutku  nismo dovoljno snažni da se s njom suočimo. No, srećom, to je posao za hrabre i srećom jako puno hrabrih još uvijek ima i mislim da zbog toga možemo i moramo biti ponosni. Ali isto tako, zajednički i nekako solidarno tražiti čvrste okvire zaštite tih ljudi.“

I tu dolazimo onda do važne novinarske solidarnosti, ali istovremeno i  međunarodne zaštite, pogotovo u slučaju pravnih postupaka.

„Da, dolazimo do toga da su novinari izloženi brojnim optužbama, da su izloženi prijetnjama da im u principu novinarske kuće i nakladnici neće pružiti tu podršku, a novinarske organizacije su zapravo slabe, da ne kažem siromašne. Imamo mi pravnu pomoć, imamo pravnike koje pomažu i pro bono, ali ne toliko i ne u tolikoj mjeri da se može pratiti to iscrpljivanje. I to dodatno guši i dodatno tjera ljude iz novinarskog posla. Jer ako ćete otkrivati  korupciju, a nekakav gospodarski moćnik će dignuti pet tužbi u kojima je njega baš briga hoće li dobiti ili ne, njemu je cilj da te iscrpljuje, da moraš deset puta plaćati odvjetnika, da moraš plaćati troškove, onda stvarno se nekad ljudi zapitaju kako ostati u novinarstvu, ali bez toga, građani ostaju zakinuti za istinu. Što isto tako pratimo posljednjih dana u svakom novom otkrivanju Epstein, kad zaista sa sablažnjavanjem pratimo koliko je ljudi uvezano i koliko su zapravo ti ljudi moćni i koliko su mogli raditi  što god su htjeli i to godinama. To dodatno pokazuje zbog čega je važno novinarstvo i zbog čega je važno imati snažne, zaštićene novinare koji mogu razotkrivati takve stvari.“

Početkom prošle godine, vrlo zanimljivo, Evropska federacija novinara odlučila je da neće objavljivati sadržaje na platformi X zbog etičkih razloga. Činjenica je da je Elon Musk kupovinom bivši Twitter  pretvorio u jednu ozbiljnu mašinu dezinformacija. Jesu vas slijedili mediji?  

„Neki su nas mediji slijedili, slijedile su nas organizacije. Twitter je i dalje živ, no ja ću vam reći samo jednu stvar, da nismo požalili za gubitkom publike. Pokušavamo je pronaći na nekim drugim platformama. Na zadnjem sastanku našeg upravnog odbora  razgovarali smo i o daljnjim koracima i oblastima sa nekih drugih platformi. Jednostavno, novinarstvo je pitanje stava. Novinarstvo, kao i novinari, ne plutaju negdje u nekom međuprostoru.  Jednostavno, pošteno, profesionalno novinarstvo i poštena zaštita novinarstva mora imati stav. Ja sam također osobno otišla s Twittera, gdje sam imala zaista jako puno pratitelja, ali ta toksičnost, to da ti više ništa ne možeš objaviti, da ne primaš odvratne uvrede koje su često bile personalizirane, pa čak i po pitanju moje obitelje. Jednostavno se pitaš, dobro, negdje mora postojati crta. Drago mi je da IFJ nije zažalio zbog tog postupka.“

Rado govorite o svom djedu Vladi Gotovcu, velikom hrvatskom pjesniku, filozofu, političaru i osnivaču, za one koji ne znaju, HSLS-a.  Koliko je važna u Vašem osobnom životu njegova misao „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje“? Nažalost, zlo zna biti vrlo inteligentno i često prevariti dobro u ljudima.

„Da, ja sam jučer citirala jednoj kolegici upravo Vladu i upravo tu rečenicu, tako da se, ne vidite to, ali smješkam kad to govorite.

Njegova veličina, njegova pamet i, reći ću Vam, zaista duhovitost, jer on je bio duhovit čovjek, meni su stvarno svjetionik. A njegova snaga da u najtežim trenucima ima glavu uspravnu je nešto što te prati i zbog toga zapravo ne možeš pokleknuti. Ja se sjećam i posjeta zatvoru, 1981. To je njegova druga tura u zatvoru, kada su moja baka i moja tetka i moja mama bili jako slomljeni, a on nas je sve nasmijavao... U novija vremena nekoliko puta sam ga vidjela da je potonuo, razočaran, uglavnom u ljude oko sebe, ali on se uvijek iz toga nekako dizao. I uvijek je nekako tresao pepeo i prašinu sa ramena i nastavio dalje, nećete vjerovati sa smiješkom.  I to mene nekako drži. I onda zapravo tako gazim dalje. I nadam se da bi bio, ako ništa drugo, barem uz mene, da ne kažem ponosan, ali, reći ću, uz mene i da bi podržavao ove naše borbe i ovaj naš rad.“

Da li je to recept zapravo kako uopće sačuvati nadu?

„Ne možemo drugačije proživjeti. Ako potonemo, onda su oni pobijedili. A ako zaista sa smješkom kažemo, ja znam šta radim i dobro mi je, onda mi idemo dalje. A ako se predamo, ako potonemo, ako zaista smo dolje... Onda smo gubitnici i u osobnom, a i u ovom nekakvom javnom životu. Zato kažem, stvarno lijepo smo razgovarali, sjajna pitanja, drago mi je što imate takav interes. I to me, kako bi rekli, puni nekom pozitivom.“