Nedjeljom u 10 – Kamberović: Nositelji historijskog revizionizma insistiraju na prekrajanju činjenica, plasirajući ideje kakvu državu žele

Drugog maja 1992. godine, dana koji se duboko urezao u pamćenje građana glavnog grada BiH, osujećen je pokušaj tadašnje JNA da ovlada zgradom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, simbolom državnosti, i presiječe grad Sarajevo, što bi, najvjerovatnije onemogućilo njegovu odbranu te time neposredno ugrozilo i opstanak države Bosne i Hercegovine. O važnim historijskim pitanjima, datumima, koji još uvijek čekaju na historijsku valorizaciju, posebice onih iz bliske prošlosti, za Nedjeljom u 10 govorio je historičar, profesor na Filozofskom fakultetu  Univerziteta u Sarajevu Husnija Kamberović. Osvrnuo se na važnost hronologije događaja i konteksta koji pomažu u razumijevanju i odgovornosti historiografije. Posebno je apostrofirao ulogu pravilne interpretacije dokumentiranih historijskih činjenica, jer svako njihovo iskrivljavanje proizvodi žrtve manipulacije. Kamberović upozorava na opasnost uplitanja politike i pokušaja da se historija počne prilagođavati novim društvenim kontekstima. Nositelji historijskog revizionizma insistiraju na prekrajanju historijski dokumentiranih činjenica, jer na taj način  plasiraju ideje kakvu državu žele, smatra Kamberović.

„Zašto se to radi? Zašto neki ljudi insistiraju na tome da je četnički pokret antifašistički, da je Draža Mihajlović bio heroj, da je Pavle Đurišić bio heroj... Ja mislim da su iza toga političke agende, koje govore o tome šta oni danas žele. Dakle, oni koji danas promoviraju Dražu Mihajlovića bi zapravo vrlo rado imali jedno društvo koje će se temeljiti na vrijednostima koje je Draža Mihajlović promovirao. Kroz taj historijski revizionizam zapravo plasiraju svoje ideje kakvu državu i kakvo društvu oni danas žele. Najgora stvar je kad mi historiju, prošlost, nekako usklađujemo sa onim što jeste naša savremenost. Ja sam uvijek govorio da je najgora stvar kad mi od istorije samo tražimo tapiju za uspostavljene suvremene političke odnose, a imamo takvih pojava i takvih slučajeva. Dakle, kad savremene političke elite, a one to rade, zapravo traže od istoričara da potvrde samo one koji njima odgovaraju. Dakle, traže da prošlost bude u funkciji sadašnjosti, da istoričari budu samo ovjerivači savremenih političkih ideja i da za to traže opravdanje u prošlosti.“