Nedjeljom u 10 – Bošković: Da bi nauka zaživjela, ne bi trebala funkcionisati u okviru budžetske godine

Gost intervjua Nedjeljom u 10 bila je Dušanka Bošković, ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo. Kao doktor tehničkih nauka, redovna profesorica na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, direktorica Globalne mreže stručnjaka iz oblasti elektrotehnike, elektronike, informatike i srodnih disciplina za Evropu, Bliski Istok i Afriku, osvrnula se na najvažnija pitanja u definiranju važnosti razvoja nauke i kontinuiteta  istraživačkog rada za ukupni napredak društva. Posebno se referirala, uprkos određenim pomacima, na još uvijek nedovoljna izdvajanja za nauku, koja su daleko ispod evropskih standarda. Govorila je i o važnosti uključivanja  naučne dijaspore u istraživački prostor Bosne i Hercegovine, značaju nacionalnog plana za razvoj umjetne inteligencije te umrežavanju nauke i industrije kroz
javno-privatna partnerstva.

„S obzirom na resor koji zastupam, zainteresovana sam da se obezbijedi dovoljno sredstava da se razvijamo i da ostvarujemo neke ambiciozne i strateške ciljeve. Tako da svako zagovaranje za povećavanje sredstava, koje se planira i odvaja za nauku, za mene je dobro došlo. Kanton Sarajevo doprinio je da se umanji taj generalni pad, gledajući kakva je bila situacija 2013. godine. Znači, ti javni pozivi gdje ljudi, koji se bave naukom, mogu da vlastitu ideju, kreativnost, pokažu kroz neki projekat, ta su izdvajanja nekad bila pola miliona maraka, ali mi zadnjih 5-6 godina imamo uvijek nekoliko miliona za ove javne pozive. Kad govorimo o univerzitetskom radu, tu su nauka i nastava nerazdvojni. To je definisano dokumentom Magna carta universitatum (Velika povelja univerziteta), koji je temeljni u radu evropskih visokoškolskih ustanova i mogu zaista reći da na univerzitetima u Kantonu Sarajevo svjedočimo povezanosti nauke i nastave te da akademsko osoblje, sad u kojem stepenu i koliko posvećeno, obezbjeđuje kvalitetnu nastavu u smislu da je osavremene i da je sve što su rezultati istraživanja našlo svoj put da se nađe u lekcijama, na ispitima i u radovima studenata.
Sama činjenica da je Vlada Kantona Sarajevo prepoznala da se ovaj resor izdvoji, da na taj način imate kompletno Ministarstvo posvećeno nauci i visokom obrazovanju, već govori o jednom davanju značajne uloge tim procesima.

Mi smo dosta oprezni kada se dođe do trošenja javnih sredstava, a vrlo je važno da uradimo jednu transformaciju, jer omogućavanje da nauka zaživi na pravi način, zaista traži da prestanemo da funkcionišemo u okviru budžetske godine.

Vi ako planirate razvoj nauke, a ograničeni ste budžetskom godinom, u smislu da trebate neki projekt isplanirati, započeti, a onda i završiti, vidimo da je to mrvljenje nekih većih ciljeva na manje. Ne možemo reći čak ni na korake, jer je pitanje da li imate sljedeći korak, imate li kontinuitet. A strategija podrazumijeva i kontinuitete i dugi niz godina. I kad gledamo programe kako, recimo, Evropa radi. Oni uvijek krenu sa nekih pet ili 10 godina. Tako je nastao horizont 2020, koji je sad 2030. i oni uvijek dalekosežno planiraju te korake. Mi moramo naći bolju organizacionu strukturu, fondove, koji će omogućiti da se nauka finansira i to ne samo iz javnih sredstava već je tu neophodno graditi po uzoru kako se radi u Evropi, u Sjedinjenim Državama, gdje je i privatni biznis izvor finansiranja. U Evropi uvijek imate veliku odgovornost javnog sektora, ali je uvijek podijeljena i uključuje privatni biznis sektor kroz privatno-javna partnerstva. Kad gledamo industriju, tu neku koja postoji u BiH, onda bi se moglo očekivati da će i ona pomoći sa svojim doprinosima.

Mi smo nekad, u toj želji da to sve što radimo pokažemo da radimo kvalitetno, jako fokusirani na bibliometrijska mjerila kvaliteta. Što znači da se moraju rezultati naučnog rada objavljivati u prestižnim publikacijama. U svijetu je tu velika konkurencija i sasvim je jasno koji profil i procenat istraživanja dopre do tih publikacija. Ali onda se postavlja pitanje, koja je korist od takve vrste istraživanja koje možda jeste top, ali da li su ti rezultati primjenjivi u našoj industriji, u našem okruženju? I tu je jedan disbalans, gdje mi, zapravo, moramo jednako, kao što uvažavamo te globalne kriterije, a svi se na njih pozivaju, zapravo uvažavati i lokalne kriterije.“