Nedjeljni komentar Pavla Mijovića: SAD, Venecuela i rastuće tenzije

Rastuće tenzije između Vašingtona i Karakasa u čijoj su pozadini prava na resurse manje razvijenih zemalja u nedjeljnom komentaru analizira profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu Pavle Mijović.

Venecuela je na rubu rata - krajem ljeta američki predsjednik Donald Trump je bombastično najavio kako ne planira formalno objaviti rat Venecueli, već će jednostavno, u maniri akcijskih junaka iz hollywoodskih filmova “ubiti sve ljude koji donose drogu u Ameriku”.

U zadnjih nekoliko mjeseci dokumentirano je više od 20 napada u međunarodnim vodama na brodove koji su, sumnja se, prenosili drogu u Ameriku. Više od 90 ljudi je ubijeno, ustvari naprosto razneseno, u tim američkim napadima, bez optužnice, bez sudskog procesa. Nije potrebno biti velik ekspert za ljudska prava da se konstatira kako se radi o vansudskim pogubljenjima, koja su, pravno i etički , nedopuštena. Dio Trumpove administracije diskretno sugerira kako se radi o nelegalnim udarima dok dio administracije kojega čini kubanska dijaspora pod utjecajem Marca Rubija, brani udare i smatra ih potpuno opravdanim.

Udari na brodove i na navodne narkotrafikante postale su viralne na društvenim mrežama, a izgledaju kao sekvence iz nasilnih videoigrica. Trumpova perspektiva koju moli da razumijemo je sljedeća: radi se o kriminalcima koji uništavaju američke živote. Jedan čamac narkotrafikanta, izračunao je Trump, odgovoran je za smrt čak 25.000 Amerikanaca. Vojni udari koji je inicirao su izrazito efikasni, pohvalio se Donald, tako da na Karibima više nema čak ni ribarskih čamaca. Ima, doduše tankera, koji plove međunarodnim vodama koja uživaju poseban međunarodno pravni status, a recentno je Amerika zaplijenila jedan takav tanker, koji je navodno prevozio sankcioniranu naftu, venecuelansku ili iransku, ne podudaraju se službene interpretacije. Privatno vlasništvo izgleda da više nije svetinja, a službena Venecuela će reći da se radi o piratskoj epizodi.

U međuvremenu, Amerika će stacionirati oko 15.000 vojnika u karipski pojas, tu su i nosači aviona, podmornice, amfibije. Vojna prisutnost je velika, ali nedovoljna za totalnu kopnenu invaziju, uvjeravaju nas vojni analitičari. No, vojna prisutnost dovoljna je za specijalnu vojnu operaciju, termin koje velike sile naprosto obožavaju.

Kako svaki sukob mora imati motiv, američka administracija kaže kako je samo droga uzrok. Predoziranje je sada vodeći uzrok smrti Amerikanaca u dobi od 18 do 44 godine, a godišnje oko 80.000 američkih građana skonča na takav način. Tragičan broj, zasigurno. Prevencija droge je ključ, ali, znamo, u Americi zdravstvena zaštita nije dostupna svima. Posebice afroamerikancima, indogenim populacijama i latinoamerikancima, koji, pogađate, čine najveći udio u broju predoziranih. Fentanil je trenutno glavni krivac: droga je to poprilično popularna, jeftina, 50x jači od heroina, 100x od morfija. Sam fentanil je označen kao oružje masovne destrukcije i bliže kemijskom oružju nego klasičnim narkoticima, ističe Trumpova administracija.

No,  fentanil se pravi ne u Venecueli već u Meksiku. Ili u Kini, ili u Indiji, službeni su podaci američke DEA-e, organizacije koja se bavi suzbijanjem opojnih droga. A u Ameriku ne dolazi preko Venecuele, nego preko Pacifika – i to gotovo ¾ od ukupne droge.

Stoga je opravdano zaključiti kako je 'specijalna Trumpova operacija' usmjerena prema režimu sankcioniranog predsjednika Nicolasa Madura, čije je glava, usput rečeno, ucijenjena na 50 milijuna dolara – duplo više od primjerice Osame bin Ladena nekada.

Maduro je prema Trumpu, predsjednik narkotrafikant, čiji režim direktno ovisi o opijatima i kartelima. Maduro, na vlasti od 2013. nasljednik Chaveza, limitiranog međunarodnog legitimiteta, upozorava, kako Trump namjerava pokrenuti lažni, fingirani rat.

Podsjeća kako je u 20. stoljeću CIA organizirala pučeve u raznima zemljama Latinske Amerike koji su generirali velik broj žrtava, posebno u Argentini i Čileu, a američki intervencionizam se pokazao katastrofalnim.

Vojni stratezi su mišljenja da nema prijetnje invaziji već da će Trump djelovati ciljano zračnim udarima na vojna postrojenja i na potencijalne narkotrafikantske mete.

Budući da Madurov režim ovisi ponajviše o vojnoj komponenti, smatra se da bi se time oslabio njegov režim i da bi se pod krinkom rata protiv droge omogućilo preuzimanje vlasti.

A kandidat za Madurovog nasljednika je ovogodišnji laureat za Nobelovu nagradu za mir: ona je María Corrina Machedo koja se profilirala kao personifikacija venecualanske oporbe.

U izrazito pacifističkoj maniri – dopustite mi ironiju – Machedo eksplicitno podržava udare na svoju vlastitu domovinu boreći se tako za ljudska prava. Iako je Trump javno negodovao što mu je preotela prestižnu nagradu, Machedo će javno reći kako je venecuelanski narod uz pomoć Trumpa blizu slobode – nagradu mu i posvećuje - a Maduro je sam kriv jer je započeo rat protiv svog naroda.

A venecuelanski narod živi teško: oko 75% ljudi u zemlji prebogatoj resursima živi na rubu ekstremnog siromaštva. Paradoksalan je svijet u kojemu živimo, a kriza u Venecueli, generirana iznutra, ali i inducirana izvana samo je zadnji primjer toga.

federalna.ba