Kodeks svlačionice: Kako su ispovijesti fudbalskih zvijezda ubrzale njihov odlazak iz klubova

U modernom fudbalu, gdje su kamere stalno upaljene, a izjave se analiziraju do najsitnijeg detalja, postoji jedno nepisano pravilo koje rijetko ko preživi ako ga prekrši – problemi iz svlačionice ne iznose se u javnost. Kada igrači odluče da lične frustracije, kritike saigrača ili neslaganja s trenerima iznesu pred medije, ishod je gotovo uvijek isti: narušeno povjerenje, lom unutar tima i, prije ili kasnije, izlazna vrata kluba.

Nakon što je Mohamed Salah nedavno javno izrazio nezadovoljstvo svojim statusom i budućnošću u Liverpoolu, ponovo se otvorilo pitanje gdje je granica između iskrenosti i narušavanja timske hijerarhije. Historija pokazuje da su slični istupi, bez obzira na igrački status ili reputaciju, često bili presudni trenutak koji je zapečatio sudbinu pojedinih zvijezda u velikim klubovima.

Roy Keane i eksplozija koja je okončala jednu eru u Manchester Unitedu

Jedan od najupečatljivijih primjera dogodio se u oktobru 2005. godine, nakon teškog poraza Manchester Uniteda od Middlesbrougha rezultatom 4:1. Kapiten Roy Keane pojavio se u klupskom programu MUTV u segmentu nazvanom Roy Keane Plays the Pundit, ali umjesto uobičajene analize, gledatelji su svjedočili tridesetominutnoj verbalnoj eksploziji bez presedana.

Keane je bez zadrške razorio vlastite saigrače, optužujući ih za manjak karaktera, truda i profesionalizma. Posebno se obrušio na Rio Ferdinanda, kojeg je označio glavnim krivcem za jedan od primljenih golova, ističući da visoka sedmična plata i jedna dobra utakmica ne čine igrača “superzvijezdom”. U svojoj autobiografiji, Keane je kasnije priznao da je u naletu bijesa izjavio i kako bi ga njegova supruga bolje zaustavila od tada mladog Darrena Fletchera.

Snimak je ocijenjen kao toliko štetan da ga je tadašnji menadžer Alex Ferguson odmah zabranio. Samo dvije sedmice kasnije, okončana je Keaneova 13-godišnja karijera na Old Traffordu, i to “sporazumnim raskidom”, iza kojeg je zapravo stajao potpuni slom odnosa.

Gallas, Arsenal i cijena javne kritike saigrača

Tri godine kasnije, 2008., sličan scenario odigrao se u Arsenalu. William Gallas, tada kapiten kluba, u javnosti je optužio jednog – iako neimenovanog – saigrača da narušava timsku hemiju, dovodeći u pitanje mentalnu snagu i karakter mlađih igrača.

Govorio je o potrebi da ekipa bude “vojska”, ali i otkrio detalje svađa iz svlačionice, uključujući raspravu na poluvremenu utakmice protiv Tottenhama. Umjesto da učvrsti autoritet, Gallas je naišao na osudu, jer je vođa ekipe prešao granicu povjerenja. Arsène Wenger ga je brzo kaznio – izbačen je iz sastava i ostao bez kapitenske trake.

Iako je odnos između trenera i defanzivca kasnije formalno izglađen, razmirice su ostavile trajne posljedice. Gallasovi finansijski zahtjevi u pregovorima o produženju ugovora ocijenjeni su kao previsoki, a Francuz je 2010. godine napustio klub po isteku ugovora.

Suárez, klauzula i sukob s Liverpoolom

Mohamed Salah nije prvi Liverpoolov igrač koji je javno izrazio nezadovoljstvo. Još u ljeto 2013. godine, Luis Suárez zapalio je Anfield izjavama o navodnom dogovoru koji mu je trebao omogućiti odlazak ako klub ne izbori Ligu prvaka.

Urugvajac je tvrdio da postoji pisana klauzula prema kojoj bi Liverpool morao prihvatiti ponudu veću od 40 miliona funti. Arsenal je testirao to obećanje famoznom ponudom od 40.000.001 funtu, ali s Anfielda je stiglo drugačije tumačenje – klauzula je, prema klubu, samo obavezivala na početak pregovora, a ne i na prodaju.

Brendan Rodgers javno je osudio Suárezove izjave, nazvavši ih “potpunim nepoštovanjem kluba koji mu je dao sve”. Iako Suárez te sezone ostaje, postiže 31 pogodak i igra vjerovatno najbolji fudbal u karijeri, razlaz je bio samo pitanje vremena. Već narednog ljeta preselio se u Barcelonu.

Sterling i intervju koji je ubrzao rastanak s Anfieldom

Nedugo nakon Suárezovog odlaska, Liverpool je doživio novi udarac. Raheem Sterling dao je neautorizovani intervju BBC Sportu, pokušavajući objasniti zašto odbija produženje ugovora vrijednog navodno 100.000 funti sedmično.

Poručio je da nije “pohlepan” i da odluke o budućnosti želi donositi isključivo na osnovu ambicije i osvajanja trofeja. Međutim, njegov transfer u Manchester City vrijedan 49 miliona funti samo tri mjeseca kasnije, mnogi navijači shvatili su kao suprotnost iznesenim principima. Ipak, Sterling je kasnije opravdao sportske ambicije, osvojivši čak 10 velikih trofeja s Cityjem.

Icardi, Wanda Nara i otvoreni rat s Interom

U slučaju Maura Icardija, stvari nisu eskalirale direktno zbog njegovih izjava, već zbog konstantnih medijskih istupa njegove supruge i agentice Wande Nare. Kao stalna gošća italijanskih TV-emisija, Nara je javno komentarisala njegov ugovor, kritizirala klub i tvrdila da Icardi “nije zaštićen”.

Takvi istupi izazvali su bijes tadašnjeg trenera Luciana Spallettija i svlačionice, što je dovelo do oduzimanja kapitenske trake. Icardi je uzvratio odbijanjem da igra, pozivajući se na povredu koljena čija ozbiljnost nikada nije potvrđena. Dugotrajni sukob završio je njegovim izgnanstvom iz tima i transferom u Paris Saint-Germain.

Lukaku, Chelsea i intervju koji je sve promijenio

Romelu Lukaku se 2021. vratio u Chelsea za rekordnih 97,5 miliona funti, ali već nakon šest mjeseci dao je intervju Sky Sport Italiji u kojem je izjavio da “nije sretan” zbog načina na koji ga Thomas Tuchel koristi.

Još kontroverznije, Lukaku se izvinio navijačima Intera zbog odlaska i otvoreno izrazio želju da se vrati u Milano. Tuchel je reagovao oštro, izbacivši ga iz ekipe i kaznivši ga finansijski. Iako je Lukaku ubrzo dao javno izvinjenje, povratka povjerenja nije bilo – narednog ljeta vratio se u Inter na posudbu.

Ronaldo i kraj druge epohe na Old Traffordu

Kruna ovakvih slučajeva stigla je u novembru 2022. godine, kada je Cristiano Ronaldo u intervjuu Piersu Morganu optužio Manchester United za izdaju, izjavivši da nema poštovanje prema treneru Eriku ten Hagu.

Ronaldo je tvrdio da se infrastruktura kluba nije promijenila od njegovog prvog mandata, da je napredak “nula” nakon Fergusona te da su ga čelnici pokušali otjerati čak i u trenucima lične tragedije, nakon smrti novorođenog sina.

Samo nekoliko dana kasnije, Manchester United je objavio sporazumni raskid ugovora. Ronaldo je ubrzo preselio u Al-Nassr, a njegova izjava ostala je jedan od najsnažnijih javnih obračuna igrača i kluba u modernom fudbalu.

federalna.ba/The Guardian