Nakon Sretenja sve po starom - Vučiću studenti na ulicama, Dodiku optuženička klupa

Sretenje - treći dan ceremonija, manifestacija, političkih poruka, foklora i tek negdje u pozadini i Dana državnosti Srbije. Ove godine u znaku združenog dana i praznika, utemeljenog na tzv. svesrpskom saboru, ujedinjen politički vrh Srbije i Republike Srpske. Pred masom obojenom bojama SNS-a i pod parolom odbrane Srbije, u Sremskoj Mitrovici.

Hiljade ljudi, šarenilo zastava, simbolika poruka. Političari i narod s obje strane Drine pod maskom patriotizma, ali jasno obojene bojama stranke. Svi za Srbiju i, čini se, malo više za Vučića. Pa u slavlju Dana državnosti, odbrana predsjednika. Slučajno ili ne, na pozornici prvo studentica i lekcija odanosti državi i ponovo predsjedniku.

„Neka nas inspiriše da se borimo i pratimo našeg predsjednika Aleksandra Vučića na putu kojim nas vodi“, kazala je Marina Stanišić, studentica iz Beograda.

Na istoj pozornici i oni koji istim putem idu. Jedan za drugim u istom tonu, a potom onaj s posebnom najavom - prijatelj i saborac u odbrani jedinstva, časti i dostojanstva. Milorad Dodik došao je da opravda, amnestira i odbrani prijatelja Vučića. Ali i da ujedini ono što jedinstveno biti ne može.

„Došao sam ovdje da kažem da neki iz Sarajeva govore kako Srbija ima neku ekspanziju prema RS-u i da navodno želi da pripoji RS. Moram da ih demantujem. Ne, mi iz RS hoćemo da budemo Srbija i to je naš cilj“.

Granice je već crtao - bezupješno. Secesiju najavljivao - opet bezuspješno. Ali, drugih jednako opasnih ideja ne manjka. Još jedna za šire narodne mase.

„Da li ste za to da državno rukovodstvo Srbije dozvoli i proglasi državljaninom Srbije svakog Srbina gdje god se on nalazi? Je li tako? Može li to? Može. Aleksandre Vučiću, znaj da sam za tri dana kod tebe i da ćemo raditi na ovome“.

Sve je u prvom redu slušao Vučić, a potom i odgovorio. Naravno, poslije zahvale gostima iz daleka. Da ih je bilo, potvrđuju slike autobusa sa bh. tablicama.

„Hvala vama iz Doboja što ste došli, što ste toliki put prevalili, pustite da i drugi ljudi vide binu“.

Pa poneka rečenica o prijateljstvu, brizi i pažnji preko telefona.

„Samo da čujem jesi li raspoložen ili kako si. Ja se onda lažno osmjehnem ili nešto da njemu udovoljim. E, kaže, dobro je, bolje si volje. I tako me zove danima da vidi kakve sam volje“.

No, Dodik je tu da popravi raspoloženje. Kad se sve poruke istroše, ostaje pjesma. Dodiku najdraža.

„Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine...“.

Pjesma ohrabrila.

„Propala im je obojena revolucija, javite im... Svuda im javite. Gotovo je s tim. Pobijedila je Srbija“, poručio je Vučić.

I ne moraju jer studentska revolucija nije protiv Srbije, nego protiv sistema. Samo, Vučiću niko nije javio da on sam ne čini državu. Kao što Dodik nije entitet, a pogotovo da entitet nije i ne može biti država. To su jedine činjenice kojima je ovaj tandem mogao proslaviti neutemeljeni zajednički Dan državnosti. No, sutra ionako sve po starom. Vučiću slike ustrajnih studenata na ulicama, a Dodiku već u srijedu stvarna optuženička klupa.

federalna.ba