Na sceni SATR-a ponovo predstava "Tramvaj zvani čežnja"
Na sceni Sarajevskog ratnog teatra 28. novembra 2023. s početkom u 20 sati, ponovo će biti odigrana predstava "Tramvaj zvani čežnja".
Drama je napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh.
Također, prema motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film “Blue Jasmine”.
‘Tramvaj zvani čežnja ’ govori o dva različita koncepta poimanja života – jednom, čije je utemeljenje u mašti, duhovnosti i iluziji, i drugom, koji svoje ishodište ima u gruboj realnosti svedenoj na svakodnevno, beskrupulozno preživljavanje.
Radnja ovog pozorišnog djela zapliće se tako što Blanche DuBois dolazi u posjetu svojoj sestri Steli i njenom mužu Stanleyu, kako bi smirila duhove prošlosti i pokušala da otpočne novi život. U trošnoj kući siromašnog predgrađa dolazi do sukoba dva pomenuta koncepta, čiji su predstavnici Blanche i Stanley.
Predstava je nastala kao diplomski rad Dine Mušanović na predmetu Gluma na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo, pod mentorstvom profesora Alena Muratovića.
Drama koja se i nakon više od pet decenija čini aktualnom, dijelom je zasebnog teatarskog programa “Teatarski opservatorij”, a koji je Sarajevski ratni teatar pokrenuo sa ciljem afirmiranja mladih umjetnika/ica, glumaca/ica i reditelja/ica.
U predstavi igraju: Dina Mušanović, Alban Ukaj, Igor Skvarica, Matea Mavrak i Noa Jugo. Režiju potpisuje kompletan ansambl predstave.
Dramaturg predstave je Adnan Lugonić. Kostimografiju je radila Lejla Hodžić. Produkcija: Sarajevski ratni teatar, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Otvorena scena Obala.
Dramaturg predstave je Adnan Lugonić. Kostimografiju je radila Lejla Hodžić. Produkcija: Sarajevski ratni teatar, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Otvorena scena Obala.
“Tramvaj zvani čežnja” je tekst o ljudima na prekretnici. Onim koji se na prekretnicama snalaze i onima koje prekretnice pregaze. Tu nije riječ o pozitivcima i negativcima, kao što, uostalom, u dobroj književnosti nikad i nije. Nije ni riječ o istini i laži, iako se mnogo o istini i laži govori. Riječ je o ljudima koji vole i koji su spremni zavući ruku u moralni gnjilež da bi održali komadić iluzije o vlastitom dostojanstvu. Ljudima koji su spremni žrtvovati moralnost na oltaru sreće- rekla je o predstavi glumica Dina Mušanović.
“Tramvaj zvani čežnja” je predstava o nama. Uvijek smo na nekim prekretnicama, i uvijek nas te iste prekretnice pregaze. Kao Blanche Dubois, vjerujemo u dobro, ali ga se bojimo. Vjerujemo u istinu, ali je, radi vlastite sigurnosti, rijetko govorimo. Istina nas ujeda, te rane smrde kao Filoktetove rane, ali uporno i tvrdoglavo vjerujemo, da je u momentu kad se svi računi svode, istina, dobrota i nježnost nešto što će nas spasiti. Kao ni za Blanche, niko ne navija za nas.
U predstavi “Tramvaj zvani čežnja” sukobljavaju se moć i nemoć, istina i laž, moral i dekadencija, nježnosti i surovost. Zazivaju se ljubav, moral, bratstvo, porodica, ali sa scene tiho grmi jedna te ista istina: Blanche, Stanley, Stella, Mitch, svi mi, jednako smo nesretni. I jednako čeznemo. Za jasnoćom u zamagljenom svijetu-saopćeno je iz Sarajevskog ratnog teatra.
federalna.ba