Na Igmanu je bio i Albin Pibernik, učesnik Marša

Tradicionalnim pohodom na planinu Igman obilježena je 81. godišnjica Igmanskog marša. Jedna od najznačajnijih operacija tokom narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, i ove godine okupila je oko hiljadu posjetilaca.

“Teško je bilo, preživio sam Igmanski marš kao dečko”, prisjeća se Albin Pibernik, učesnik Igmanskog marša. Bio je dječak i nije znao šta taj put znači. Na samom početku marša, kazano mu je da se zbog izuzetno niske temperature ne smije zaustaviti duže od 10 minuta – inače, neće preživjeti. Bol u slabašnom tijelu ni 81 godinu poslije, ne može, kaže nam, zaboraviti: “Sjećam se kako je bilo, prvo u Rajlovcu mi je majka upala u neki kanal i smrzle su joj se noge. U Foči je trebala dočekati amputaciju ali nije izdržala, umrla je”.

Bez obzira na brojne gubitke i loše uslove, učesnici ovog marša koračali su sigurnim korakom. O njihovoj hrabrosti i odlučnosti govoreno je s ponosom.

“Biti pobjednik, biti ponosan je nešto što nam je ostavio upravo Drugi svjetski rat jer smo tad bili članice sila pobjednica nam fašizmom i ovo je danas slavlje”, ističe Mirsad Ćatić, predsjednik Saveza antifašista i boraca.

Čuvaju ovaj dan od zaborava i mnogi mlađi naraštaji – i  iz naše zemlje i iz regiona. Posjetioci iz Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore i brojnih susjednih zemalja poručili su da nam ovaj primjer treba služiti i u današnjem društvu. Navode da ne smijemo dozvoliti stvaranje novih fašističkih ideja i da sam broj posjetilaca danas dovoljno govori o empatiji i zajedništvu. Isti stav imaju i u SABNOR-u.

“Ovdje se prolijevala zajednička krv i normalno je da mi koji te ideje baštinimo poslužimo kao primjer onima koji siju mržnju da je vrijeme da sjednu za sto, da razgovaraju”, poručuje Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH.

Inače, Igmanski marš je vojna operacija iz Drugog svjetskog rata, kada su borci Prve proleterske brigade iz opsade jakih njemačkih snaga na Romaniji krenuli u proboj prema Sarajevu. Na marš je krenula kolona od 500 boraca, i to 25. januara. Plan im je bio da se domognu tada oslobođene Foče, a najteži dio bio je početak uspona na Igman. Preko Igmana su prešli za dva dana, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Četrdeset teško promrzlih boraca prebačeno je tada na liječenje u Foču, gdje su čak izdržali amputiranje promrzlih dijelova tijela bez narkoze. Igmanski marš postao je tako legenda upravo zbog činjenice da su borci izdržali hladnoću i upjeli doći do Foče.

federalna.ba