Warner Bros. prolazi kroz onu vrstu oscarovske sezone o kakvoj većina studija može samo sanjati — a kakve se PR timovi potajno pribojavaju.
Studio stoji iza dva najozbiljnija kandidata za Oscara za najbolji film ove godine: akcijskog epa „One Battle After Another“ (Jedna bitka za drugom) reditelja Paul Thomas Anderson i vampirske drame „Sinners“ (Grešnici) koju potpisuje Ryan Coogler.
To je pravo obilje aduta, ali i situacija koja može dovesti do neugodnih trenutaka. Kako snažno gurati oba filma u kampanji, a da ne izgleda kao da ste već odlučili kojem želite da glasači dodijele krunu?
U sezoni Oscara percepcija je gotovo jednako važna kao i pu do nagrade. Glasači su alergični na to da im se “govori” šta da rade, a ništa ne podiže obrve brže od ideje da je studio već odabrao svog favorita u utrci. To znači da Warner Bros. mora uložiti dodatni napor kako bi osigurao da kampanje za oba filma budu ravnopravne.
To podrazumijeva jednake budžete, jednake izjave podrške i jednaku pažnju za oba kandidata. Jesmo li spomenuli riječ “jednako”? Svaka pozivnica za projekciju, svaki oglas u stručnim publikacijama i svaki citat nekog izvršnog direktora pažljivo se analizira od strane ličnih publicista koji zastupaju talente iza filmova (a ponekad i samih reditelja). Ti predstavnici stalno čitaju između redova, tražeći znakove da li, duboko u sebi, Warner Bros. ipak ima favorita-piše Clayton Davis za Variety.
To je hod po tankoj liniji. Ipak, veći dio sezone utrka uopće nije djelovala kao utrka.
“One Battle After Another” je rano izbio u prvi plan i nikada nije usporio, skupljajući nagrade kritike tempom koji je sugerirao neizbježnost. Film je osvojio 35 velikih nagrada kritičara i strukovnih udruženja, uključujući trijumfe kod National Board of Review, Los Angeles Film Critics Association, New York Film Critics Circle i National Society of Film Critics.
To je rijedak podvig koji su ostvarili samo “Schindler’s List” (1993), “L.A. Confidential” (1997) i “The Social Network” (2010).
A onda je stiglo jutro objave nominacija za Oscara.
“Sinners”©Warner Bros/Everett Collection
Preko noći, Cooglerov “Sinners” potpuno je promijenio tok sezone nagrada, osvojivši rekordnih 16 nominacija za Oscara — najviše u historiji Academy Awards.
Ono što je izgledalo kao neizbježna krunidba PTA-a pretvorilo se u istinsko bacanje novčića — s mogućnošću historijske pobjede prvog crnog reditelja koji bi osvojio tu kategoriju. Filmski džin sada odjednom ima pravog rivala iz vlastitog studijskog dvorišta. To je ostavilo Warner Bros., stratege i publiciste da upravljaju očekivanjima… i egom.
“Ne možete birati konja,” kaže jedan strateg za nagrade, upoznat s kampanjama. “Cijeli studio mora hodati nevjerovatno tankom linijom.”
Taj pritisak ne jenjava ni kada se koverte počnu otvarati — naprotiv, tada se pojačava. Publicisti i stratezi opisuju posao kao “biti Švicarska u realnom vremenu”, održavajući isti neutralni govor tijela, isti nivo aplauza i isti ton bez obzira na kategoriju ili status kandidata.
Reditelji i njihovi timovi primjećuju sve: ko je prvi zapljeskao, ko je najglasnije navijao, ko je djelovao najuzbuđenije. U ovako tijesnoj utrci, čak i reakcija koja traje djelić sekunde može se protumačiti kao favoriziranje, a takve percepcije mogu potrajati dugo nakon završetka prijenosa.
Da budemo jasni, ni Andersonov ni Cooglerov tim ne vjeruju da je jedan film favoriziran u odnosu na drugi. Ako išta, obje ekipe — zajedno s insajderima iz studija — govore o iskrenom međusobnom uvažavanju između dvojice autora, koji su vidno srdačni kad god se sretnu tokom promotivne turneje.
Situacija u kojoj se Warner Bros. našao rijetka je. Najbliži savremeni primjer kada je isti studio vodio dva nesporna favorita desio se 2017. godine, kada je Searchlight Pictures (tada Fox Searchlight) kampanjom pratio i “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” Martina McDonagha i kasnijeg pobjednika za najbolji film, “The Shape of Water” Guillerma del Tora.
Iste te sezone dogodio se još jedan veliki industrijski preokret: The Walt Disney Co. objavio je 14. decembra 2017. akviziciju kompanije 21st Century Fox.
Prije toga, treba se vratiti u 1974. godinu kada je Paramount Pictures vodio kampanju za “The Godfather Part II” i “Chinatown”, pri čemu je prvi na kraju pobijedio.
Slični slučajevi postojali su i ranije: United Artists je 1961. imao pobjednički mjuzikl “West Side Story” i dramu “Judgment at Nuremberg”. A i Warner Bros. je to doživio 1948. s “Johnny Belinda” i “The Treasure of the Sierra Madre” — samo da bi “Hamlet” studija Universal Pictures odnio nagradu za najbolji film.
Reditelj Paul Thomas Anderson, Leonardo DiCaprio i Benicio del Toro na setu filma „One Battle After Another“ (Izvor: Warner Bros /Everett Collection)
Ono što ovu godinu razlikuje od ranijih primjera jeste novac. Moderne kampanje za Oscara nemaju mnogo zajedničkog s onima iz zlatnog doba Hollywooda. Danas funkcionišu više poput političkih kampanja, s višemilionskim budžetima. Postoji čitava mala industrija analitičara i blogera koji pomno prate svaki potez.
Studiji sedamdesetih mogli su sebi priuštiti ležerniji pristup. Danas se mjeri sve — ponekad doslovno — uključujući veličinu i poziciju oglasa “For Your Consideration”.
Prema izvorima s direktnim saznanjima, budžeti za kampanje “One Battle After Another” i “Sinners” ove godine kreću se između 14 i 16 miliona dolara po filmu i gotovo su identični do posljednjeg dolara.
I upravo to je Warner Bros. morao uraditi: održati budžete usklađenima, rasporede projekcija izbalansiranima i promotivne napore ravnomjerno raspodijeljenima. Čak i redoslijed kojim se filmovi pojavljuju u promotivnim materijalima može postati tema razgovora.
Jedan publicist iz konkurentskog studija kaže:
“Bez obzira koliko su vam reditelji ‘cool’, primijete šta neko dobije, a neko drugi ne. Ova industrija funkcioniše na odnosima. Čak i kada vaš ‘kandidat’ zapravo nije kandidat, gurate ga dok utrka ne pokaže suprotno.”
Velika godina za Warner Bros. donijela je studiju prijeko potreban moralni podsticaj u trenutku stvarne neizvjesnosti. Izjednačavanjem vlastitog rekorda po broju nominacija za Oscara u jednoj godini, kampanja je postala ujedinjujuća tačka unutar kompanije.
Iako su zasebni timovi zaduženi za Andersonov i Cooglerov film, izvori kažu da su čelnici i njihovi timovi prihvatili takmičenje — navijajući snažno za vlastite naslove, ali jednako glasno slaveći pobjede, zamah i uspjehe čitavog Warnerovog kataloga.
Tu je i doza ironije. Dominacija u sezoni nagrada dolazi u trenutku kada se Warner Bros. suočava s neizvjesnom budućnošću uslijed najavljene prodaje streaming gigantu Netflix.
Ideja o borbi za najbolji film između dva Warnerova izdanja djeluje istovremeno slavljenički i, na svoj način, kao oproštajna turneja.
Jedan izvršni direktor studija kaže:
“То je kao da sami sebi priređujete najbolju oproštajnu zabavu na svijetu.”
federalna.ba