Milijuni tona mrtvih životinja: Rastući skandal s ribljim otpadom

Bačen u more, izgubljen na kopnu ili ostavljen da trune u trgovinama i hladnjacima, globalni ulov ribe rasipa se kao nikada prije – šteti ne samo oceanima već i prehrani milijardi ljudi. Može li se obrnuti?

U veljači 2022. ribarska koćarica u nizozemskom vlasništvu pustila je srebrni potok 100.000 mrtvih riba, koji je prekrio nekoliko tisuća četvornih metara oceana uz obalu Francuske. Vlasnici plovila krivili su za pražnjenje neispravnu mrežu. Ekološke skupine su tvrdile da je riba namjerno bačena.

Što god bila istina, taj "spektakl" protraćenog morskog života bio je vrh ledenog brijega: podaci WWF-a pokazuju da je 2019. najmanje 230.000 tona ribe bačeno u vode EU-a. Većina otpada – 92% – odnosi se na koćarenje, metodu ribolova koja struže morsko dno, neselektivno hvatajući sve što mu se nađe na putu.

Ali ova brojka je mali djelić još većeg globalnog problema. Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje da se 35% svih riba, rakova i mekušaca ulovljenih iz oceana, jezera i ribogojilišta potroši ili izgubi prije nego što dođu do tanjura.

Ribe su vrlo kvarljive i krhke, što ih čini ranjivijim na otpad, što je problem koji se pogoršava krvarenjem ribe na svakom koraku lanca opskrbe. Riblji otpad posebno je šokantan, kaže Pete Pearson, viši direktor za otpad od hrane u WWF-u, jer su "divlje životinje, pa mi lovimo divlje životinje".

Ribljim populacijama već prijeti prekomjeran izlov, zagađenje i klimatska kriza. Uz trenutne stope potrošnje ribe koje se predviđaju udvostručiti do 2050., otpad je sve više na radaru regulatora. "Moramo nešto učiniti u vezi s tim", kaže Omar Peñarubia, službenik za ribarstvo u FAO-u.

To počinje, kažu stručnjaci, razumijevanjem što točno uzrokuje otpad između žetve i tanjura. Zadatak je otežan zbog neprozirnih lanaca opskrbe ribarstva i nepotpunih skupova podataka koji su također nedosljedni, iako su dokazi jasni da većina ribljeg otpada počinje na mjestu vađenja.

Nešto manje od polovice sve ribe koju ljudi konzumiraju ulovljena je u divljini u moru. Pearson napominje da je 34% globalnih morskih zaliha sada prekomjerno izlovljeno. Uzlov (nenamjerno ulovljena, neželjena riba) također je sve veći problem: otprilike 10% divlje ulovljene ribe svake se godine odbaci diljem svijeta, što predstavlja 8,6 milijuna tona životinja. Glavni krivci su neprecizna ribolovna oprema i politike koje dopuštaju ribarima da odbace neciljane vrste.

Postoji i ekonomski pokretač. “Mislim da postoji jaka veza između subvencija i otpada u vodi”, kaže Rashid Sumaila, profesor ekonomije oceana i ribarstva na Sveučilištu Britanske Kolumbije.

Iako su subvencije povijesno osmišljene za podršku malim ribarima, danas 80% od 35,4 milijarde dolara (26,4 milijarde funti) godišnjih subvencija za ribolov ide nekolicini industrijskih flota, pokazuje Sumailino istraživanje. To uključuje goleme pridnene koče koje su jedinstveno opremljene za putovanje na otvoreno more i prekomjerni ribolov, što dovodi do odbacivanja u industrijskim razmjerima.

Utjecaj ilegalnog i neprijavljenog ribolova također je važan, kaže Sumaila, jer vjerojatno doprinosi više tona prilova globalnom ribljem otpadu.

Riblji otpad nastavlja se i nakon ulova – iako se način na koji se odvija razlikuje ovisno o mjestu. FAO procjenjuje da se 27% sve ribe na globalnoj razini izgubi ili izgubi nakon iskrcavanja, ali u zemljama s niskim dohotkom veća je vjerojatnost da će riba biti nenamjerno izgubljena nego izgubljena, kaže Peñarubia.

Jedna studija je pokazala da se u Gani, Burkini Faso i Togu 65% izgubljene ribe na kopnu može pripisati lošem rukovanju, nedostatku skladišnih i rashladnih objekata na ribarskim plovilima i duž dugog lanca opskrbe.

I riba nestaje nakon distribucije, ali ovdje su krivci trgovci i potrošači, gotovo isključivo u zemljama srednjeg i visokog dohotka. U Sjevernoj Americi, Oceaniji i Europi, riblji otpad u potrošnji daleko nadmašuje bilo koju drugu regiju u svijetu.

Pearson smatra da trgovci na malo u SAD-u djelomično pridonose problemu dajući prednost velikoj, svježoj ribi za prodaju po cijeni, koja se brzo pokvari. "Ovo je prava tragedija, jer se kreće cijelim putem kroz lanac opskrbe, a onda smo zadovoljni sa stopom gubitka od 10% do 30% u trgovini", kaže on.

Kada trgovci na malo daju prednost svježoj ribi, "učinak mreškanja je taj da će potrošači vjerojatnije da će je potrošiti u svojim domovima", kaže Love, koja je objavila istraživanje koje pokazuje da su trgovci na malo odgovorni za oko 16% otpadnih morskih plodova u SAD-u, dok do 63 % se svodi na to da potrošači nepojedenu ribu stavljaju u kantu za smeće.

Generacijama smo vjerovali da je "okean ogroman i možemo uzeti što god želimo", kaže Pearson. “Sada ćemo vidjeti granice toga. A kada imate ograničenja”

federalna.ba/The Guardian