Mica Todorović i njen bezvremenski likovni trag
"Kada život dug i plodan proživite, kao što sam proživjela ja, onda u sjećanju ostaju samo oni lijepi, prijatni trenuci. Ja pamtim i mnoge teške dane, ali ne želim da ih se sjećam. Ljepše je živjeti bez sjete, neraspoloženja. Čovjek sam sebi mora stvoriti prijatan ugođaj. Sve što je bilo značajno u mom životu, ja sam naslikala. I zato smatram da je svaka slika rječitija od bilo kog razgovora. Ljutim se ponekad na mlade slikare što daju intervjue, raspredaju priče, polemišu. Moj životno kredo je: moja slika govori umjesto mene!" - Ovako je govorila Mica Todorović, jedna od najvećih likovnih umjetnica koju je BiH ikada imala.
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, koja čuva i baštini njena djela, upravo ovog mjeseca obilježava rođendan Mice Todorović. Ona je prema zvaničnim dokumentima rođena 1897. godine, iako se u literaturi često spominju i druge godine, najčešće 1900. jer je ona sama željela da bude žena iz XX vijeka.
Podsjećamo, u saradnji Umjetničke galerije BiH i Općine Novi Grad Sarajevo u Centru za kulturu i edukaciju „Safet Zajko“ tokom novembra je realizirana i muzejsko – obrazovna aktivnost s temom: Reprodukcija crteža bosanskohercegovačke umjetnice Mice Todorović (1929. – 1933.)

Na radionici su očestvovali učenici JU Gimnazija Dobrinja Sarajevo, I-5 odjeljenja u pratnji profesorice, Anite Smiljanić i profesora Irfana Dupovca.
Radionica se odvijala pod mentorstvom muzejske pedagogice Aida Šarac Berbić.

Tom prilikom je predstavljeni ciklus crteža Mice Todorović koji kritikuje tadašnje moderno društvo i njegove karakterne osobine. Kroz Micin jedinstven karikaturalni i satirični likovni izraz na crtežima je prikazana ljudska pohlepa proždrljivost, taština...Sve je to aktuelno i u naše vrijeme o čemu su diksutirali i učesnici radionice.

U okviru radionice učenici su se upoznali sa likovnim opusom slikarice Mice Todorović, usvojili pojmove satire i karikature, te se likovno izraziti na temu portreta i karikature.
O Mici Todorović
Legendarna slikarica Mica Todorović, jedna od najvećih umjetnica u historiji bosanskohercegovačke likovne scene, rođena je u Sarajevu 1900. godine (prema nekim izvorima 1897), gdje je stekla osnovno i srednje obrazovanje. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Zagrebu. Višu djevojačku školu završila je u Sarajevu 1913. godine i između književnosti i slikarstva opredijelila se za slikarstvo. Godine 1920. otišla je u Zagreb gdje je završila prvo Opštu školu slikarskog odjela, a zatim i slikarsku specijalku kod Bele Čikoša i Ljube Babića. Školovanje u Zagrebu završila je 1926. godine, nakon čega studijski boravi u Italiji, a to putovanje uticat će na njen slikarski opus. U Zagrebu se zadržala do 1932. godine, nakon čega se vratila u Sarajevo i od tada je aktivno učestvovala u njegovom likovnom životu.
Godine 1942. odvedena je prvo u logor u Staru Gradišku, a zatim na prisilni rad u Njemačku. Kraj rata dočekala je u Beogradu, da bi se odmah nakon toga skrasila u Sarajevu iz kojeg više neće odlaziti. Bila je među prvim profesorima u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti i među deset osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.
Izlagala je na velikom broju samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Retrospektivna izložba njenih radova otvorena je u junu 1980. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Njeni radovi nose izvjestan pečat klasičnog, puni su forme i govore o pređenom i savladanom putu mlade umjetnice. Prvo izlaganje imala je u Londonu 1930, a zatim i u drugim mjestima u Engleskoj. U to vrijeme radi veoma mnogo i u njenim crtežima već je vidljiva zrelost umjetnice koji na svojstven i aktuelan način prikazuje visoko društvo onog vremena.
Njeni pogledi na život i umjetnost povezali su je s grupom lijevo orijentisanih umjetnika Zagreba Zemlja i ona će istovremeno s tom grupom izlagati u Ljubljani, a zatim u bivšoj Čehoslovačkoj, SSSR-u, Italiji, Parizu, Teheranu, Aleksandriji, itd. U bivšoj Jugoslaviji je još izlagala u Zagrebu, Beogradu, Dubrovniku i drugim mjestima. Prva njena samostalna izložba bila je 1954. u Beogradu, druga 1962. u Sarajevu, treća 1968. u Beogradu i četvrta 1975. u Sarajevu.
Ono što je najljepše i što čini najveću vrijednost u opusu Mice Todorović je izuzetan osjećaj za boju, senzibilitet za prefinjeno doživljavanje prirode i stvari oko sebe, jedan istančani ukus da u svojim radovima pri komponovanju slike odbaci sve što je suvišno, nepotrebno i da prezentira onaj čisti likovni doživljaj koji je darovan samo onim rijetkim likovnim stvaraocima.
Dobitnica je najvećih državnih odlikovanja i nagrada za svoj umjetnički rad. Dobitnica je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulske nagrade BiH, nagrade Banjalučkog salona, nagrade ZAVNOBiH-a, Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Ordena rada sa crvenom zastavom.
Bila je članica Srpske akademije nauka i umjetnosti.
Za dopisnu članicu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u Odjeljenje književnosti i umjetnosti, Mica Todorović je izabrana 1969, a za redovnu 1975. godine.
Preminula je u Sarajevu 1981. godine.
federalna.ba