Merhametove javne kuhinje u Zenici, Kaknju i Brezi broje preko 800 korisnika

I dok nakon izbora zbrajaju glasove i dijele fotelje i dalje je u našem društvu veliki broj građana  koji gledaju kako će preživjeti. Broj korisnika na spiskovima javnih kuhinja iz dana u dan raste. Kako preživjeti, a sačuvati dostojanstvo, pita se i većina penzionera u našoj zemlji, kojima od minimalne penzije, nakon što plate komunalije i izdvoje novac za lijekove, ne ostane skoro ništa.

Prozor javne Merhametove kuhinje često je prva adresa  na koju se svakodnevno obraćaju  ljudi koji žele samo topao obrok i komad hljeba. 

Akif Halilović korisnik je Merhametove javne kuhinje u Zenici - nema primanja i njemu ovi obroci mnogo znače. Često ih rasporedi, da bi mogao zadovoljiti potrebe tokom cijelog dana.

„Ja sam bez primanja. Kuća mi se zapalila. Živjela sam kod oca kad mi je čovjek poginuo, ali sada nemam ništa“, kazala je Fatima Čoloman.

Stara izreka da „sit gladnog ne razumije“ danas je izraženija nego ikad i plastično pokazuje stanje društva u kojem čak ni minimalno povećanje penzija ne može popraviti socijalni status  penzionera.

„Ma, kakva penzija, dok platim komunalije,  dok ovo ili ono,  nema ništa. Ja sam od njih tražio nešto da i obučem“, dodao je Halilović, koji svakodnevno  volontira u Merhametu i trudi se biti od pomoći.

Inače, na spiskovima Merhametovih javnih kuhinja u Zenici, Kaknju i Brezi  prije 3 godine bilo je oko 300, a  danas je  blizu 800 korisnika. U stvarnosti,  broj ljudi u potrebi je mnogo veći.

„Imamo dosta osoba koje su iz ruralnih područja koji zbog udaljenosti nisu u mogućnosti da dolaze po redovan obrok  i mi u skladu sa svojim mogućnostima nastojimo da im s vremena na vrijeme podjelimo određene prehrambene pakete“, kazala je Zijada Pezić, direktorica Regionalnog odbora Merhamet Zenica.

Bernada Hinović je kuharica - istakla je kako ima starijih ljudi kojima su žene bolesne, njima treba obrok svaki dan, ali zbog daljine nisu u mogućnosti preuzimati.

Značajnu ulogu imaju i volonteri, srednjoškolci i studenti, koji učestvujući u različitim projektima žele pokazati svoju humanost, ali i biti na usluzi osobama kojima niko ne može pomoći.

„Cilj nam je bio da mlade ljude uključimo i da ih osvijestimo, mladi treba da imaju empatiju prema starijim, bolesnim, ljudima u stanju socijalne potrebe“, dodala je Pezić.

U budućnosti se može očekivati  još veći broj gladnih. Na ispitu su oni koji bi svojom donacijom bar malo mogli ublažiti jaz i pomoći ektremno siromašnim da prezime bar ovu zimu.

federalna.ba