Međunarodni dan starijih osoba: briga, dostojanstvo i ljubav

Međunarodni dan starijih osoba, 1. oktobra, obilježava se različitim sadržajima i u Bosni i Hercegovini. Cilj je podizanje svijesti o prilikama i izazovima koje donosi starenje stanovništva te mobilizacija šire zajednice za rješavanje poteškoća s kojima se suočavaju osobe u starijoj dobi.

Svjetske statistike govore da je starenje stanovništva postalo univerzalni fenomen te da gotovo svaka zemlja na svijetu doživljava rast broja starijih osoba. Prema ovogodišnjim podacima, i Bosna i Hercegovina je zemlja staraca, jer je više od 700 hiljada stanovnika starije od 65 godina. Najveći udio čine penzioneri i uglavnom su sa brojnim hroničnim oboljenjima koja ne dozvoljavaju da žive lagodno sa zarađenom penzijom. Samo u Federaciji BiH je gotovo 460.000 penzionera, a polovina ima penzije od kojih jedva preživljava. Predsjednik Saveza udruženja penzionera Zeničko-dobojskog kantona Mustafa Trakić:

„Vjerujte, penzioneri, njih 60, 70 posto, jer znamo da 30 posto penzionera u Federaciji BiH može živjeti donekle i obitovati sa svojom penzijom. To su penzije oko prosječnog ličnog dohotka u FBiH, a ono 70 posto živi na rubu egzistencije, vjerujte. Na rubu egzistencije ili gladi.“

Na Skupštini Svjetske zdravstvene organizacije, održanoj prije pet godina, proglašena je Dekada zdravog starenja 2020-2030, koja ukazuje na značaj desetogodišnjeg perioda za poduzimanje

zajedničkih akcija na unapređenju života starijih ljudi, njihovih porodica i zajednica u kojima žive. Ali, bh. sistem nije odgovorio ovim zahtjevima. Uslovi ratnog i poratnog življenja u ovoj zemlji ostavili su brojne posljedice, a da biste mogli biti bolesni, trebaju vam novci koje penzioneri nemaju i time potiskuju mnogo toga. Psiholog psihoterapeut Nermina Vehabović Rudež kaže da porodice nikad ne ukidaju mogućnost da nešto stare osobe daju od sebe:

„Mentalno zdravlje je raskidivo od fizičkog. Stari ljudi imaju fizičke smetnje. Vrlo često suočavanje sa bolešću dovodi do mentalnih, da su depresivni, anksiozni.“

Poruka Svjetske zdravstvene organizacije je da starost nije bolest, već proces te da svaki čovjek ide ka starosti svojim rođenjem. Na sreću postoje, iako brojčano manje, grupe starijih koji i u svojoj dobi doprinose sebi i zajednici. Suada Filipović je korisnica Centra za zdravo starenje.

„Ja sam poslije 42 godine rada u dvije velike kompanije u Sarajevu otišla u penziju i već prije toga sam se pripremila na samovanje. Tako da sam uradila jednu reorganizaciju, očekujući da gubim društvo, prijatelje, kao što svi penzioneri očekuju i vrlo često doživljavaju.“

Važno je reći da, osim nevladinih organizacija, koje često brinu za starije koji žive na rubu egzistencije, uglavnom izvan gradova u kojim je više otvorenih prilika, izostaje snažnija institucionalna podrška u našoj zemlji. Međunarodni dan starijih osoba proglasila je Glavna skupština Ujedinjenih naroda 14. decembra 1990. rezolucijom, da bi naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.