Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinca - Invalidne osobe mogu mnogo, ali im treba pružiti priliku

U povodu Međunarodnoga dana osoba s invaliditetom, 3. prosinca,  organiziraju se razna događanja, okrugli stolovi ali i druženja kako bi se poslale poruke kako osobe s poteškoćama, bile one fizičke ili mentalne,  mogu doprinijeti i društvu i zajednici. Tako se iz Mostar kroz razne aktivnosti, obilježavajući taj značajan dan, želi poslati poruka da invalidne osobe mogu mnogo, ali im treba pružiti priliku.

I razvijenijim društvima od našega trebalo je vremena da spoznaju kako mnoge osobe s poteškoćama mogu biti ravnopravni dio društvene zajednice. Na to je upozorila direktorica Centra za djecu i omladinu sa posebnim potrebama u Mostaru Mirna Mezit:

”Moramo mijenjati svijest i živjeti inkluziju u svakodnevnom životu. Ne da djeca budu pored nas nego da budu dijelom ovoga društva u svakom segmentu”.

Jedan od primjera brige ali mogućnosti za školovanje prvenstveno osoba s fizičkim poteškoćama je Sveučilište u Mostaru. Postoji Ured za studente s invaliditetom kojega vodi Marijan Tustonja. Kaže kako prema posljednjem popisu imaju 29 studenata koji su njihovi članovi. On kaže kako ni osobama s intelektualnim poteškoćama nije problem studirati samo im treba dati priliku:

“E to je ta percepcija koju moramo mijenjati u svojoj okolini. Dajmo priliku a ne da mi završavamo poslove za njih”.

Da bi se spoznalo kako pomoći  osobama s poteškoćama ali i njihovim roditeljima važno je biti prisutan u svakodnevnom životu tih osoba i njihovih roditelja, kaže voditeljica Udruge Vedri osmijeh  Danijela Kegelj koja je imala dijete s poteškoćama. Zapošljavanje invalidnih osoba , također je stalo. Danijela Kegelj:

“Moj poziv onima koji donose odluke bi bio da malo hodaju u našim cipelama, a ne da nas ljubazno prime i s nama razgovaraju, već da malo obuju te cipele i malo prohodaju i mislim da se onda percepcija promijeni”.

Federacija Bosne i Hercegovine kroz Zakon o roditeljima-njegovateljima pokušala je riješiti dio problema roditelja koji imaju djecu s poteškoćama. No zakon nije usklađen sa Zakonom o radu pa roditelj koji u poznijim godinama dobije status neće imati pravo na mirovinu. Oni i dalje ostaju na marginama društva u socijalnom smislu, kaže Kegelj:

"Mnoge obitelji žive samo od invalidnine zato što se moraju skrbiti za svoje članove koji su s invaliditetom. Nekako je poruka društvene zajednice - mi ćemo vam dati koliko smo mi odredili a vi budite zato zahvalni. To je percepcija koja se značajno mora promijeniti".

Uloga je društva pa i medija da o problemima osoba s poteškoćama više govori i djeluje, a ne samo prigodničarski. Podaci Regulatorne agencije za komunikacije kažu kako je mali postotak programa javnih RTV servisa posvećen osobama s poteškoćama.