Maglajlija: Goražde je bilo i ostalo grad rukometa

Goražde je grad rukometa. Mnogo sjajnih rukometaša je svoje prve korake u ovom sportu napravilo upravo u gradu na Drini. Ali, sigurno jedan od najboljih svih vremena  je nekadašnji bh. reprezentativac Senjanin Maglajlija, koji je sa juniorskom reprezentacijom bivše Jugoslavije bio prvak svijeta.

"1984., sa 15 godina sam relativno kasno počeo trenirati rukomet. Prva sam generacija koja je u dvoranu ušla. Sve moje kolege kojima sam se pridružio u prvu ekipu su igrali na otvorenom igralištu i tu su najveći uspjesi Goražda bili. Mogu reći da sam ja dijete dvorane. I tu je sve krenulo malo ozbiljnije sa 16 godina, kad sam ušao u prvi tim."

Ističe da je Goražde grad rukometa, bio i ostao.

"Sa 18 godina sam prešao u Borac. Tu je prije mene igrao Koso Enver koji je raskrčio sve terene u Banja Luci i ja sam igrao već kao član Goražda za reprezentaciju BiH i na jednom većem nivou. Oni su me primijetili i ta konekcija Goražde - Borac je postojala. Prije vojske su mi rekli dođi, odradi pripreme i u relativno kratkom roku sam se na tim pripremama nametnuo. Predložili su mi da ne idem u vojsku jer sam se izborio za ekipu. Jak napredak sam imao u Banja Luci. Drugu godinu se desilo da su otišla 3-4 starija igrača, a Uprava je odlučila osloniti se na nas 3-4 mlađa, koji smo prvo morali dokazati da se mogu osloniti. I mi smo opravdali to. Sa 22-23 godine sam mogao reći da sam ozbiljan igrač."

Kaže da osvajanje evropske titule igrača lansira u jedne druge vode, u profesionalizam od kojeg se može i živjeti.

Maglajlija navodi da je u jednom trenutku njegove reprezentativne karijere se poklopilo da je, po godinama, bio i junior i kadet i član A reprezentacije.

O karijeri u Partizanu, kaže: "To je razvoj karijere. Pet godina sam bio u Banja Luci, osvojio titulu i već su počele dolaziti razne ponude. Kasim Kamenica je ušao sa Partizanom u Prvu ligu i odlučio sam se za njih, kao profesionalni korak u razvoju moje karijere. Prve godine smo prebacili neku normu, druge smo se malo pojačali i sljedeće osvojili duplu krunu. Međutim, to su bile godine rata i čim sam mogao, 1993. sam otišao u Španjolsku."

Navodi da je bio u kontaktu sa Barcelonom, jer je Veselin Vuković tu igrao i kad je trebao završiti karijeru trener mu je rekao da izabere svog nasljednika.

"On je rekao imam jednog, Maglajliju. I došao meni Vuković u Beograd i rekao ideš u ponedjeljak sa mnom u Barcelonu da potpišeš ugovor. Međutim, u ta 24 sata Vuković zbog ratnih zbivanja odluči ostati još godinu dana. Ja sam otišao u Cuencu i onda sam već na polusezoni potpisao za Barcelonu. U to vrijeme u Njemačkoj je igrao jedan stranac, u Španjolskoj igrala tri i smanjili na dva. Bilo je jako teško da te neko kao pivotmena pozove u klub. Međutim ja sam se uspio izboriti."

Kaže i da je fenomenalno igrati za Barcelonu.

"1996. sam dobio poziv da se priključim reprezentaciji BiH. Nije bilo uopće dileme za koga ću ja igrati. Sedam godina sam igrao u reprezentaciji."

O budućnosti bh. rukometne reprezentacije, kaže: "Liga nam je slaba i nema para. Nema ništa što privlači omladinu da ne odu."

Za kraj kaže da su ljubav, volja i želja za ostvarivanjem uspjeha najbitniji za uspješnu karijeru.

federalna.ba