Lovci na blago u potrazi za izgubljenim plijenom Islamske države

Jedne večeri prije tri godine, Ayad, bivši časnik iračke vojske, primio je poziv od kontakta koji je nedugo prije bio smrtni neprijatelj. Muškarac na telefonu bio je pastir iz grada koji je bio uporište terorističke skupine Islamska država i imao je neke informacije za podijeliti.

Pastir je godinama bio pripadnik IS-a, stanovnik tvrdolinijskog grada Baaja koji je 2014. bio sravnjen u pohodu pljačkaša po sjevernom Iraku i u krvavom neredu koji je uslijedio. Briga o njegovom stadu dala mu je jedinstvenu tačku gledišta na ekstremiste dok su učvršćivali kontrolu nad pokrajinom Mosul, a zatim, kada im je regija izmakla iz ruku, dok su se oživljavajuća nacionalna vojska i globalna koalicija borili.

Pastir je sada sjedio na jednoj od najvećih tajni: gdje je teroristička skupina u bijegu sakrila svoj plijen? Znao je za jedno određeno mjesto gdje su borci IS-a zakopali najmanje 3 miliona dolara. Kad bi ga Ayad mogao iskopati, on i njegov novi prijatelj mogli bi podijeliti plijen. Pastir je kontaktirao Ayada jer je smatrao da bivši vojni časnik ima veze da taj posao provede u djelo.

“A onda sam napravio veliku pogrešku”, rekao je Ayad, prepričavajući priču u kafiću na vrhu planine u sjevernom Iraku. “Nazvao sam svog bratića koji je radio u obavještajnoj službi i koji je lakše došao tamo nego ja, i zamolio ga da preuzme. Rekao je da hoće.”

Odluka s kojom se Ayad suočio jedan je od mnogih sličnih obračuna u godinama otkako je ISIL poražen na ratištima Iraka i Sirije, gdje najhaotičnije razdoblje u novijoj historiji Bliskog istoka polako odaje svoje tajne.

Ispod pustinja obiju zemalja i usred ruševina njihovih gradova polako se izvlači golema količina blaga, često od strane najnevjerovatnijih konzorcija. Nekada nemoguća savezništva bivših neprijatelja stvorena su kako bi vratili nešto blaga ISIL-a, dok su nekad čvrste porodične veze razbijene u istoj potjeri.

S otoka u Eufratu, ispod bunara u pokrajini Anbar, u kanalizaciji starog grada Mosula i ispod neuglednih domova širom Ninive, izranja blago "kalifata", njegov položaj sastavlja mala mreža ljudi koji strpljivo čekaju prilika da se dočepaju golemih količina zlatnih poluga, dolara i dragulja koje je ISIL skupio u improviziranu riznicu.

Nije poznato šta je i koliko toga zakopano dok su pobijeđeni pripadnici ISIL-a bježali. Ali dosad vraćeni iznosi neodoljivi su mamac za sve veći broj dužnosnika i lovaca na blago. “Ovo nije mit”, rekao je jedan bivši pripadnik ISIL-a, sada u Siriji. "Ali samo je nekoliko ljudi ostalo živo, a koji znaju gdje su neke od tih zaliha."

U nekim su slučajevima zatvorenici ISIL-a i pohlepni čuvari sklapali faustovske pogodbe o slobodi, u zamjenu za bogatstvo. A u drugima su milicije, vojne jedinice, plemena i špijuni uključeni u višegodišnji sukob u blizini mjesta za koje se sumnja da se skriva, a niko nije bio spreman podijeliti plijen i svi su bili voljni čekati svoje vrijeme, nadajući se da će konkurent skrenuti pogled, ili izgubiti interes.

Bivši pripadnici ISIL-a, poput pastira, sada su cijenjena imovina. "On je bio samo Izida jer je morao prihvatiti stvarnost", rekao je Ayad o pastiru koji ga je uputio na podzemnu bonanzu. “I on je želio dio. Ratni plijen je poštena igra.”

Ayadov bratić poveo je dvojicu muškaraca sa sobom u Baaj krajem 2019. Slijedio je upute tačno onako kako su mu prenesene. “Rekao sam mu da ode do kraja cijevi za navodnjavanje, zatim skrene nekoliko metara desno i počne kopati. Jeste i pronašao je plavu plastičnu bačvu za kisele krastavce s mrežastim vrhom. Nazvao me i pitao što da radi. Ja sam stručnjak za eksplozive i rekao sam mu da bi to mogla biti mina. Pa su umjesto toga prerezali bačvu i novac je bio sav u vrećama, čvrsto zamotan.”

Od svih mogućih mjesta s blagom u Iraku, stari grad Mosula nudi najveći potencijal, tvrde policajci, zatvorenici ISIL-a i obavještajci. Čak i uz grad koji se sada ponovo gradi, a Velika džamija al-Nuri, odakle je sada preminuli vođa ISIL-a Abu Bakr al-Baghdadi sredinom 2014. godine proglasio takozvani kalifat, gotovo u potpunosti obnovljena, ruševine i dalje donose iznenađenja.

Prije dvije godine, viši irački policijski časnik pronašao je torbu s 1,5 miliona dolara iz jedne uništene kuće. “Izbrojao sam ga i odlučio ga dati vladi”, rekao je časnik, veteran borbe protiv ISIL-a za grad. “Mislio sam da je to moja dužnost. Znate li šta su mi rekli? ‘Gdje je ostatak?’ Umjesto da dobijem zahvalu od njih, dobio sam sumnje i nevolje. Volio bih da im nisam dao taj novac, a sljedeći put neću.”

Časnik je pokazao na svojih pet ratnih rana, tri metka i dva ožiljka od gelera. “Šta nam je država dala za našu žrtvu? Ne puno”, rekao je. U blizini njegovog ureda u starom gradu nalaze se dva mjesta na koja se sumnja da skrivaju blago, oba poznata svim snagama sigurnosti koje kontroliraju grad. "Jedna je u blizini UNESCO-ve kuće, a druga u blizini", rekao je. “Niko se ne usudi uzeti ih, jer su u blizini kamere. I niko se nije može složiti šta bi ko dobio.”

U novembru je Guardian posjetio jedno od mjesta i pronašao svježe iskopanu rupu u zemlji podrumskog poda. “Iskopao sam rupu gdje mi je rečeno i sve što sam našao bila je torba s eksplozivom i sranjima”, rekao je jedan od prisutnih. “Bilo je nešto tamo, ali je već neko to odnio.” Dalje prema zapadu, prema sirijskoj granici, šiitske milicije također su tražile blago. Zatvorenici u njihovom pritvoru su sugerirali da su neke od većih količina novca i poluga bile zakopane u frižiderima ispod zemlje u blizini sirijskog pograničnog grada al-Qaima. "Ne možemo ga pronaći", rekao je jedan od pripadnika milicije. "Ali je tamo negdje."

Južno od al-Qaima, potvrđena zaliha zlata i dolara u ukupnoj vrijednosti od oko 16 miliona dolara ležala je netaknuta ispod bunara nakon što je zatrpana krajem 2018. Šiitske milicije, pripadnici plemena, ISIL i irački dužnosnici svjesni su njene lokacije, ali niko se ne usuđuje iskopati te zalihe bez znanja drugih skupina, uglavnom iz straha da će se suočiti s gnjevom svojih suparnika.

“Svi to već dugo gledaju”, rekao je izvor iz libanonskog Hezbollaha u Iraku. “Ako bi ga jedna grupa pokušala uzeti, ostali bi ih ubili. Vjerovatno biste ga mogli uzeti iz bunara, ali odnijeti ga dalje, na sigurno je nemoguće. Američka bi vojska morala ponovno izvršiti invaziju.

U Erbilu, na sjeveru, kurdski obavještajni časnik priznao je da njegova organizacija nije imala pojma ko od njenih zatvorenika ISIL-a ima informacije o blagu. "Ono što znamo jest da imaju malo novca i opcija", rekao je. “Vratili su se osnovnim taktikama krijumčarenja i prikrivanja. Ne mogu više nikoga oporezivati.”

Kad se Ayadov bratić vratio iz potrage za blagom u Baaju, imao je loše vijesti. “Rekao mi je da u kutijama nema ničega i da je misija propala”, priča Ayad. “Nisam mu vjerovao. Kasnije mi je njegova žena rekla da je vidjela sav novac položen u njihovoj kući. Bilo je ukupno 3 miliona dolara. Nakon toga je kupio četiri nove vile. I još mi kaže da nisu ništa pronašli.” I pastir je otišao praznih ruku.

"Bilo mi je najveće žaljenje u životu što sam to povjerio svom bratiću", dodao je Ayad. “Znam da ima još puno blaga, ali to je jedino za koje sam znao. Bio sam časnik u iračkoj vojsci kad je Mosul pao. Vratio sam se boriti se protiv ISIL-a s Nacionalnom odbranom. Svi smo platili veliku cijenu za obnovu ove zemlje. Ali najveća cijena koju sam platio bila je u rukama moje porodice.”

federalna.ba/The Guardian