Ljudska prava u BiH se krše, institucije bez reakcije, apelanti čekaju

Međunarodni je dan ljudskih prava. Prije 76 godina Skupština UN-a usvojila je Opštu deklaraciju o ljudskim pravima koja garantuje slobodu, mir, pravdu i jednaka prava za sve. U našoj zemlji primjena osnovnih načela uglavnom se krši, a diskriminacija je dominantna, što su utvrdili domaći i evropski sudovi više puta. No, provedba presuda još je daleko, jer bh. institucije nisu napravile neophodne izmjene Ustava i zakona.

Jednakost u društvu, pravednost na djelu u BiH tek je utopija. Sistem u svim sferama kompliciran i ograničen, a gdje su granice vidljive, diskriminacija vlada. U izbornom procesu posebno jer u aktuelnom zakonu etnička pripadnost uslovljava aktivno i pasivno biračko pravo.

„Imamo Bošnjake, Srbe, Hrvate, imamo građane i imamo ostale. Ja lično znam da nisam ni Srbin, ni Hrvat, ni Bošnjak, ali ne znam jesam li građanin ili sam ostali. Jedno od to dvoje, ali čini se da je sasvim svejedno, nemate prava ni ovako ni onako“, kaže Jakob Finci.

Potvrdio je to Evropski sud za ljudska prava više puta. Svaka presuda temelj je društvu jednakih i sigurnih ljudskih prava. Prije petnaest godina Sejdić i Finci, prva presuda ovog suda koja omogućava pravo nacionalnim manjinama da se kandidiraju za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Potom je uslijedio niz Zornić, Pilav, Pudarić, Šlaku, Ljubić, Kovačević. Evropski, ali i Ustavni sud BiH potvrđuju izbornu diskriminaciju, no institucije je i dalje ne otklanjaju.

„Presude Evropskog suda za ljudska prava su za te iste institucije samo mrtvo slovo na papiru. Dokaz za to je da je 15. jula ove godine bilo punih 10 godina od donošenja presude u mom predmetu i nije se još ništa pokrenulo po tom pitanju“, ističe Azra Zornić.

Tako su presude tek satisfakcija apelantima, a institucijama materijal za slaganje u ladicama. Sve čekaju po strani. Vlast i opozicija, sadašnja i bivša, za izmjene Ustava i Izbornog zakona saglasnosti nema. Najjači otpor države, predvođen HDZ-om BiH, protiv presuda i promjena na koje sud obavezuje - demonstriran je u predmetu Kovačević. Još je u procesu, čeka se konačna odluka.

„HDZ se pojavljuje u ime BiH, brani svoju stvar, umjesto da BiH štiti ljudska prava. Ako je ona vlast prije njih loše radila, ovi rade još lošije i to, da bude stvar još interesantnija, u predmetu koji se tiče ljudskih prava. To je sramota. To je sramota za svaku vlast pa i za ovu. Nisu učinili ništa. Ako se oni boje Dodika i Čovića, ja se ne bojim. Ja stati neću, a njima na obraz“, riječi su Slavena Kovačevića.

Obraz, smjelost ili nemar, svejedno, pred Velikim vijećem Evropskog suda u raspravi o predmetu Kovačević podsjećamo, nije se pojavio nijedan Bošnjak. U ime države govorili su HDZ i SNSD. Za apelante, poruka je jasna.

„Država BiH je poslala sedam HDZ-ovaca i dva SNSD-ovca u namjeri da obore prvostepenu presudu Kovačević. Iz navedenog se jasno vidi da su političari Trojke u suglasju sa HDZ-om i SNSD-om i bore se protiv ljudskih prava“, tvrdi Zornić.

„To je jedna apsurdna situacija da se država koja hoće da bude član Evropske unije, koja je potpisala i u svom Ustavu da će poštivati ljudska prava - ustvari se bori protiv ljudskih prava“, dodaje Finci.

Tim koracima do Evropske unije BiH neće stići. U međuvremenu, na Međunarodni dan ljudskih prava mogu se tek sabirati presude zajedno s proteklim, izgubljenim godinama za njihovu implementaciju. Društvo jednakih daleko je, ali barem malo optimizma još ima.

„Živi bili pa vidjeli. Doživjećemo valjda i to“, kaže na kraju Finci.

federalna.ba