Ljuboja za FR: Ovo je idealna situacija za malverzacije na tržištu

Razgovarala Amra Ličina

Nestašice određenih proizvoda desit će zato što su popucali lanci snabdijevanja u toku pandemije i još se nisu oporavili. Međutim, nema razloga za brigu kao ni za gomilanje zaliha hrane, barem u ovom regionu, zbog žitnica Srbije i Mađarske. Ipak, očekuje se da će cijene proizvoda životnih namirnica, zbog ukupnih svjetskih geopolitičkih odnosa, biti veće, kazao je za Radio Federacije ekonomski analitičar Aleksandar Ljuboja.

Gospodine Ljuboja, cijene osnovnih životnih namirnica kao i energenata u Bosni i Hercegovini posljednjih godinu dana su značajno porasle, što sve više zabrinjava građane te se odražava na ionako nizak životni standard. Inflacija raste iz mjeseca u mjesec, plaće stagniraju, a za osnovne životne namirnice potrebno je izdvojiti dobar dio prosječne plaće. Kada poredimo potrošačke cijene iz januara prošle godine sa najnovijim podacima koje je objavila Agencija za statistiku BiH, cijene nekih osnovnih životnih namirnica porasle su i za 100 posto.

“Ono što je karakteristično za ovo što nam se dešava protekle dvije godine to je pandemija koja je uradila to što je uradila, napravila je ogromne štete. Međutim, dočekalo nas je nešto drugo. Imali smo problem sa stagnacijom proizvodne aktivnosti i to se odrazilo i na skladišta gotovih roba, energenata i svega ostalog. Jednostavno smo u te dvije godine ispraznili skladišta i došli smo do toga da nismo reagovali na način kako je to uobičajeno. Znači, da se radi. Naprimjer, iz ugla poljoprivrede, da se sije, da se razvija stočarstvo. Vidimo da su popucali lanci snabdijevanja, da su noseće industrije, poput autoindustrije i građevinarstva, stagnirale uslijed pandemije. Jednostavno, došli smo u poziciju - dobro, prošlo je sve to, trebamo krenuti ponovo. Imali smo optimizam u novembru i decembru da koronu privodimo kraju, da planiramo rad, da se poprave lanci snabdijevanja i on se srušio uslijed geopolitičkih pomjeranja i preslagivanja koja su za neke bila očekivana. To sad vidimo kada su u pitanju energenti. Jednostavno, energenata ima dovoljno, ali su pravljene zalihe i vještačke nestašice. Također, isto je i sa žitaricama. Vidimo da su najveći kupci žitarica na svijetu fondovi, investicioni i penzioni. Jedan od najvećih kupaca je francuski penzioni fond, što nam govori da se priprema još jedna spekulacija s onim robama koje će u jednom momentu, uslijed psihoze i objektivnog straha, ali i manipulacije, kad postignu veliku cijenu, staviti u promet i bit će ostvaren mega profit. Znači, nismo izašli iz jednog nenormalnog stanja izazvanog pandemijom. Nismo radili dovoljno, jer imali smo problema sa zdravljem i njegovom zaštitom. I sada nas dočekuje jedna idealna situacija za malverzacije na tržištu. Ono što je evidentno jeste da se niko nije ni trudio da popravi lance snabdijevanja, čak ni veliki proizvođači, poput Kine, koji su jedva dočekali da cijena njihovih roba poraste, da transportni troškovi porastu do neba. Znači, svi su gledali na ovo kao na priliku. Ono što mene najviše brine, kada govorimo o svjetskim kretanjima koja su se uglavnom odrazila na nas, jeste da ona imaju negativnu konotaciju, pogotovo na Evropu. Kada uzmete tradiciju ishrane i prehrane, mi koristimo puno žitarica za razliku od Azije koja se bazira na neke druge proizvode, poput pirinča. Najveća evropska žitnica neće, prema mom mišljenju, biti u stanju da se vrati na prijašnji nivo proizvodnje u narednih tri do pet godina. Uslijed svega što se dešava, automatski imamo nedostatak žitarica i to će otvoriti određene procese poskupljenja. Kriza sa energentima je vještački izazvana i ta kriza je napravljena geopolitički i geostrateški i tu ćemo imati problema. Da ne govorimo o onome što smo uvozili i što je cijeli svijet uvozio iz Ukrajine i Rusije. Oni su bili najveći prozvođači komponenti za vještačka đubriva. Sve to kad saberete, možemo očekivati mršave žetve u narednim godinama, kada govorimo o regionu i Bosni i Hercegovini. Mi smo jednostavno došli u poziciju da smo ovisnici o uvozu. Svoje kapacitete nismo razvijali kada je u pitanju proizvodnja hrane. Sam paradoks je koliko uvozimo vode, paradoks je da toliko malo žitarica uzgajamo, da imamo jako slabe agrotehničke mjere, da nismo ulagali u njih, jer one povećavaju prinose. Uzmite samo da je prinos pšenice po hektaru u poređenju sa Srbijom, Mađarskom i Hrvatskom desetak puta manji u Bosni i Hercegovini u odnosu na te zemlje. Jednostavno, nismo ulagali u ono u što smo trebali ulagati. Izgubili smo dosta vremena, tako da je sad nemoguće nadoknaditi da se ta uvozna ovisnost smanji. Nerealno je da mi nismo bili u stanju povećati stepen proizvodnje kada je u pitanju prehrana ili ta najbanalnija situacija s vodom. Znači, ono što možemo očekivati do jeseni jesu poskupljenja osnovnih životnih namirnica, a intervencije od nadležnih organa za sad su još uvijek nespretne i nepovezane. Ono što smo morali uraditi, nismo uradili i uglavnom proceduralno sve je zamršeno da bi se nešto brzo i efikasno uradilo. Tako je za očekivati da jenjava talas poskupljenja, da on sam od sebe stane, a za dalje se moramo osloniti na svoje kapacitete.”