videoprilog Damire Ibranović (Svijet)

U Libiji je kao na Divljem zapadu – 24. decembra su izbori

Bila jednom jedna jaka i stabilna zemlja, u najmanju ruku, interesantnog političkog uređenja. Ima je i danas, ali više nije nista od toga – ni jaka, ni stabilna, ni uređena. Već desetak godina dešavanja na njenom tlu  mogu se opisati frazom „kao na Divljem zapadu“, no u decembru ta zemlja ima šansu da se vrati na put koji je potencijalno može odvesti do onoga što je nekada bila. Ako niste pogodili, riječ je o Libiji. Zemlji Muamera Gadafija, zemlji nafte, bogatstva, blagostanja po kojem je bila poznata, zemlji islama, koja se nakon Gadafijeve smrti pretvorila u jedan obični haos. 24. decembra je očekuju predsjednički i parlamentarni izbori. Mnogi polažu nade u taj datum, no objavljena su imena kandidata koji pretenduju na poziciju prvog libijskog predsjednika. Na osnovu tih imena, samo ćemo reći da smo blago skeptični kad je u pitanju budućnost Libije.

O tome koliko je zamršena situacija u Libiji, dovoljno govori postojanje samita svjetskih zvaničnika koji se okupljaju da bi raspravljali o prilikama u toj zemlji. S jedne strane je i logično, jer su najveće sile imale i koristi i štete od Libije dok je ona bila značajan igrač na svjetskoj sceni, a svi oni su direktno ili indirektno imali i imaju prste u odlasku zemlje u sunovrat i svemu onome što se dešava tokom posljednjih desetak godina. Posljednju konferenciju o Libiji, održanu u Parizu 12. ovog mjeseca, učesnici su nazvali  „posljednjim međunarodnim impulsom koji još nedostaje“, aludirajući na pomoć u pripremi i usaglašavanju izbornih zakona u toj zemlji.

“Njemačka je spremna obučiti kontingent posmatrača primirja u Libiji, jer će pitanje sigurnosti ostati dio agende još značajan period. Nakon toga će biti važno da postepeno dođe do pomirenja između različitih sila u Libiji. Taj će proces trajati duže, ali mislim da smo na konferenciji još jednom potcrtali da brinemo za to šta će se desiti u toj zemlji. Ipak, želim da Libijci odluče na izborima, a međunarodna zajednica stoji uz njih”, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel.

Prema trenutnim informacijama, Libijci će na ovim izborima, prvim demokratskim u historiji te zemlje, za prvog čovjeka birati između tri kandidata. Jednog kontroverznijeg od drugog.  Kandidaturu je objavio general Kalifa Haftar, koji je vođa militantne istočne frakcije. Tu je zatim sin bivšeg lidera Moamera Gadafija, Seif al-Islam Gadafi, koji je pod optužbama Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine protiv čovječnosti iz prvih sedmica pobune protiv njegovog oca iz 2011. godine. Sa Haftarom i Gadafijem će se za predsjedničku titulu boriti i  bivši ministar unutarnjih poslova Fati Bašaga, a nagađa se da će se u trku za predsjednika uključiti i donedavni predsjednik parlamenta Agila Saleh, koji se povukao sa te pozicije tri mjeseca prije izbora, jer UN-ova pravila nalažu da se kandidati moraju povući sa svih javnih i liderskih pozicija u tom periodu.

Haftar, bivši komandant samoprozvanih Arapskih oružanih snaga Libije, opisuje objavu kandidature na predsjedničkim izborima ne kao zahtjev za moći, niti potragu za pozicijom, već kako bi narod vodio u krucijalnom periodu ka slavi, napretku i prosperitetu: “Obećavam vam, narode Libije, da ću tokom ovog puta stajati rame uz rame s vama u odbrani naših dobro poznatih nacionalnih principa, prije svega i iznad svega jedinstva, nezavisnosti i suverenosti Libije”.

“Oh, Bože, otkrij nam i našem narodu istinu, Ti koji si najbolji od osvajača. Bog vlada svojim carstvom, čak i ako je nevjernicima to mrsko”, poručio je Gadafi.

Bašagaje istakao kako gaji nadu i optimizam da će Libija izići iz krize i da će krenuti naprijed ka miru, nadi, pomirenju i ujedinjenosti - Libija je na putu da postane nova Libija u kojoj ima pravde.

Građani Libije, izmučeni deceniju dugim sukobima i podjelom države koja ju je skoro u potpunosti ekonomski i društveno uništila, nadaju se najboljem, ali podjele su na sceni i među njima kada je u pitanju opredjeljenje za ponuđene kandidate. Na istoku zemlje, kojim i upravlja, general Haftar ima velike šanse da osvoji naklonost većine. S druge strane, sudeći prema anketama koje treba uzeti s rezervom, Gadafi junior uživa popularnost kod velikog broja ljudi koji smatraju da je Libiji ipak bolje pod vlašću Gadafijevih nego vojske ili pripadnika vlade koja nije uradila ništa za zemlju. Da bi pokazali nezadovoljstvo kandidaturama istaknutih ličnosti u već razrušenoj Libiji, građani su izašli na ulice.

Do konačne odluke građana, koji će 24. decembra dati svoj glas za najbolju moguću budućnost Libije, ostalo je još da se riješe dva ključna problema – da se donese zakon o parlamentarnim izborima i da zemlju napuste strani plaćenici iz Rusije, Turske i Sirije, koji u ovom trenutku, ipak, imaju donekle pozitivnu ulogu jer održavaju situaciju mirnom uoči izbora.

“Povlačenje plaćenika i stranih sila iz Libije trebalo bi se izvršiti postepeno. Neophodno je da se istovremeno povuku i oni koji podržavaju zapadnu i oni koji podržavaju istočnu Libiju, jer je od krucijalnog značaja održati balans na terenu koji je omogućio primirje koje traje više od godinu dana”, izjavio je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron ustvrdio je da Turska i Rusija moraju bez odugovlačnja povući svoje plaćenike i vojne sile, čije prisustvo ugrožava stabilnost i sigurnost države i cijele regije.

Dok čekamo da vidimo kojim putem će krenuti zemlja koja je nekada bila prijateljska zemlja bivšoj Jugoslaviji, osvrnut ćemo se na zlatno doba Libije. Počelo je revolucionarnim dolaskom Moamera Gadafija na vlast 1969. godine, kada je svrgnuo kralja Idrisa i uspostavio jedinstveno državno uređenje koje je opisao islamskim socijalizmom. Svijet pamti Libiju kao zemlju besplatnog zdravstva, školstva, građanskog blagostanja, bogatstva i nafte, te izrazito utjecajnu zemlju. Tu sliku poljuljao je sam Gadafi, kontroverznim odlukama i diplomatskim saradnjama, zbog čega je njegova zemlja decenijama bila na crnim listama Zapada i pod sankcijama. Optuživan je da podržava terorizam, te je on lično, kao i država okrivljen, a kasnije i priznao krivicu, za nekoliko terorističkih napada, među kojima i obaranje američkog aviona nad Škotskom 1988., koji je do 11. septembra 2001. smatram najvećim terorističkim napadom na SAD u historiji. Tokom svoje vladavine bio je saveznik sa Sjedinjenim Državama i njenim saveznicima, s Italijom čija je ranije Libija bila kolonija, s bivšim Sovjetskim savezom, te s arapskim zemljama. Mogao je birati strane zahvaljujući nafti kojom je kroz ta savezništva trgovao, dok 2011. godine nije na sličan način skinut s vlasti, kao što je i došao – pobunom. Arapsko proljeće je bilo okidač i za narode Libije da ustanu i skinu Gadafija s vlasti. 20. oktobra 2011., nakon izglasavanja UN-ovog embarga Libiji na uvoz oružja i odobravanja krivičnog postupaka na Međunarodnom krivičnom sudu za ratne zločin, Moamer Gadafi je uhvaćen i likvidiran s dva metka. Tu je počeo kraj Libije koju je cijeli svijet respektovao.

Ovo je prilog iz magazina Svijet. Kompletnu emisiju pogledajte OVDJE.

federalna.ba

Libija Svijet
Svijet
0 21.01.2022 20:35
WHO Svijet koronavirus
0 19.01.2022 09:25
Svijet
0 14.01.2022 19:59
hapšenje Libija migranti izbjeglice
0 10.01.2022 18:53
Svijet
0 07.01.2022 20:09
pandemija koronavirus Covid19 virus omikron soj omikron Svijet
0 06.01.2022 20:19