Lejla Gurbeta-Pokvić: Vještačka inteligencija ne zna ništa o humanosti zato što humanost nije skup podataka, nije algoritam i matematička funkcija

Sadašnji i budući izazovi umjetne inteligencije prepreka su koje ljudsko društvo i nauka moraju savladati kako bi otišli korak naprijed u društvenoj i tehnološkoj evoluciji. Umjetna inteligencija, poput nuklearne tehnologije, koja je svojevremeno označila kraj mehaničke paradigme, predstavlja dramatičan tehnički iskorak s nizom izazova i mogućnosti. O fenomenu eksplozije umjetne inteligencije koja svakodnevno radikalno transformira cjelokupno naše društvo, o suživotu čovjeka i umjetne inteligencije govorila je Lejla Gurbeta-Pokvić, doktorica biomedicinskog inženjerstva.

„Ja vještačku inteligenciju posmatram kao kao dio šireg civilizacijskog projekta. Inteligencija ima različito značenje u različitim kontekstima. Ali, ako posmatramo kao tehnologiju vještačke inteligencije, ona je nastavak čovjekove dugotrajne težnje da stvara alate koji proširuju njegove sposobnosti. Možda su to nekad bili točak, pismo, mašine, električna energija, računar. Danas je to tehnologija vještačke inteligencije. I mogu da kažem da je razlika u tome što vještačka inteligencija ne pojačava samo našu fizičku snagu nego i naše kognitivne sposobnosti, način na koji analiziramo podatke, donosimo odluke, liječimo, proizvodimo, upravljamo sistemima.

Kad posmatramo regulaciju AI, krenula bih od načina razvoja i ulaganja u razvoj umjetne inteligencije koja zahtjeva ogromna početna, kapitalna ulaganja. Govorimo o podatkovnim centrima, čipovima, računarskim kapacitetima, podacima i, naravno, istraživačkim timovima. To je s jedne strane. S druge strane pričamo o operativnim troškovima – koliko košta održavanje svih tih sistema, energije, sigurnosti, nadzora, validacije, a, u konačnici, i edukacije ljudi. Ako sada posmatrate globalne aspekte, vidjet ćete da, kako kažu, dolazi do pucanja tog nekog balona vještačke inteligencije, što znači da investitori više ne ulažu toliko novca u sam razvoj svih komponenti koje podrazumijeva vještačka inteligencija. I tek onda dolazimo do momenta regulacije, jer to znači da se mi već susrećemo s proizvodima iz sistema vještačke inteligencije i definitivno je linija da ta tehnologija mora raditi za svrhu čovjeka, odnosno da regulacija mora zaštititi čovjeka, s jedne strane, ali ne smije zaustaviti inovaciju, s druge. U suštini, najteže je naći balans. U konačnici, kad pričamo o regulaciji, uvijek se pitamo gdje je tu čovjek. Treća dimenzija bila bi neki digitalni suverenitet samih ljudi. To znači da jedno društvo ne zavisi potpuno od tuđe tehnologije, tuđih podataka i tuđe infrastrukture i to je ono o čemu u Bosni i Hercegovini trebamo razmišljati. Ne moramo svi praviti velike modele vještačke inteligencije, ali kad koristimo, moramo znati gdje su naši podaci, ko kontroliše sisteme koje koristimo i koliko imamo vlastitog znanja. Bosna i Hercegovina prepoznala je prilike. Postali smo dio programa „Digitalna Evropa“, od 2024. imamo pristup tom programu, tako da postoje prilike za razvoj kapaciteta vještačke inteligencije, bilo da govorimo o privrednom sektoru, koji ima najveće potrebe u implementaciji, ili da govorimo u naučno-istraživačkom smislu za istraživačke akademske organizacije ili organizacije javne uprave, koje trebaju iskoristiti tehnologiju vještačke inteligencije za automatizaciju nekih svojih procesa i postupaka. Još jedna od prilika, kako je Bosna i Hercegovina odgovorila kroz program „Digitalna Evropa“, jest i uspostavljanje digitalnih inovacijskih habova koji gotovo tri godine djeluju na području Bosne i Hercegovine. Sve organizacije imaju priliku da se edukuju o digitalnim vještinama, uključujući i vještačku inteligenciju. Promjena više nije događaj nego svakodnevica. Koncept promjene traži tri stvari: razumijevanje šta se mijenja, sposobnost da se ljudi pripreme i institucionalnu hrabrost da se donose određene odluke. Mislim da postoji dobar nivo razumijevanja šta se mijenja. Izloženi smo različitim informacijama u pogledu razvoja vještačke inteligencije. Već znamo da neke procese ne radimo kako smo uobičajeno radili, ali bih rekla da na institucionalnom nivou nemamo operativno razumijevanje koliko brzo stvari moramo mijenjati da bismo se prilagodili. Mi smo još u fazi „čekamo da vidimo, šta ćemo promijeniti, kako ćemo promijeniti“, što je presporo zato što se tržište danas mijenja veoma brzo i ovaj pristup pripremat ćemo se, vidjet ćemo, bez institucionalne hrabrosti za brže donošenje odluka, po mom mišljenju, kočničar je u odnosu na ono što se dešava u regionu.“

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.