Legendarni Zoran Tuta Živković za FTV: Trener je najvažnija karika u sportu
Drugog dana 13. međunarodnog festivala sportskog filma „Zlatibor 2024“ prikazan je i dokumentarni film „NepobeDIV“, koji govori o nekadašnjem rukometašu i treneru Zoranu Živkoviću, koji je osvojio sve što se moglo osvojiti, najsjajnija odličja i kao igrač i kao trener na olimpijadama, svjetskim i evropskim prvenstvima. Legendarni Tuta na Zlatibor je stigao sa izuzetno cijenjenim producentom u istoćnom susjedstvu, Oliverom Paunovićem, koji je redovni učesnik ovog tradicionalnog festivala.
I prije i nakon premijere smo imali priliku razgovarati sa Živkovićem o svemu, dakle ne samo o rukometu. S obzirom na to da dolazimo iz Bosne i Hercegovine, odmah na početku smo počeli priču od Une do Drine...
„Kakav se rukomet igrao u Bosni, u kojoj je bilo niz sjajnih ekipa, kao što je nekadašnja Mlada Bosna, Željezničar, Borac, Krivaja, Bosna iz Visokog, Radnički iz Goražda... Volio sam doći u Bosnu, posebno u Sarajevu, gdje me vežu najljepše uspomene na pokojnog Gorana Čengića, s kojim sam igrao u omladinskoj reprezentaciji bivše Jugoslavije. A poslije sa Abasom Arslanagićem, sa kojim sam bio saigrač u reprezentaciji, pa smo poslije bili u stručnom štabu“, kaže Živković.
U Nišu je započele Tutina sportska priča i bez sumnje najveća je, odnosno najuspješnija sportska legenda grada na Nišavi, jer se nakon igračke, okrenuo trenerskoj karijeri, koja je također bila sjajna, najsjajnija... Dovoljno je samo spomenuti Olimpijade u Minhenu 1972. i u Los Angelesu 1984. godine.
„Da, u Minhenu kao igrač zlato i to prvi put je tada rukomet bio na olimpijskom programu. Dvanaest godina kasnije, kao trener u Los Angelesu sam osvojio, također zlato, a taj rezultat smo ponovili i dvije godine kasnije na svjetskom prvenstvu u Švajcarskoj“.
Tih osamdesetih godina odlazi iz bivše države u Kuvajt, gdje diže rukometu na veću razinu, a radio je još i u Egiptu i Tunisu, gdje je također postizao zapažene rezultate.
„Uvijek borba za egzistenciju, tako da sam morao ići dalje, u Aziju i Afriku. Vratio sam se bio u domovinu, opet vodio reprezentaciju, osvajao medalje u puno težim okolnostima, ali kako su godine prolazile nije to bio više taj rukomet, kakav smo nekada imali. Nije to sam ovdje u Srbiji, nego na prostorima cijele Jugoslavije. Istina, Slovenci su danas ispred svih nas, vidjeli ste ih na olimpijadi u Parizu, bili su blizu medalje“.
O Tutinoj prošlosti, zaista je realiziran sjajni dokumentarac u kojem o njemu pričaju njegovi nekadašnji suigrači i igrači koje je trenirao i koji su jednoglasni da je on neponovljivi trener.
„U svakom sportu je trener najvažnija karika. Važniji od predsjednika Saveza, jer ako trener ne zna svoj posao ili ga ne radi kako treba, sve ostalo je uzalud“, rekao je za Federalnu televiziju svestrani rukometni stručnjak, koji je volio sve sportove, posebno fudbal za koji nam je posebno naglasio, da je za njega bio i ostao neprikosnoven naš Safet Sušić.
federalna.ba/Muhamed Bikić