Legendarni automobilista Miroslav Nosse od Mostara do Sarajeva vozio sat i 15 minuta
Miroslav Nosse, najuspješniji automobilista iz Bosne i Hercegovine, te sportista Jugoslavije za 1974. godinu, mnogima možda poznatiji za vlanom BMW Alpine, također je imao prilike da se na kratko oproba i u Alfa Romeo-u 1300 GTA. Rođen je u Sarajevu 20. marta 1936. godine.
„Život težak tih tridesetih, četrdesetih godina, Drugi svjetski rat, ali opet se uspjelo prodeverati“, kaže legendarni Nosse, čija je majka željela da njen sin bude muzičar, da svira trubu... No, sudbina je bila drukčija. Istina, mali Miro je naučio svirati trubu, ali je uporedo završavao za automehaničara i vrlo brzo ga je put odveo u inostranstvo gdje se odlično snašao i pokazao sve vještine svog zanata.
Po povratku u rodni grad, u četvrtoj deceniji života, na televiziji je gledao auto trke sa beogradskog Ušća. Taj prijenos je bio presudan u njegovoj odluci kojim će životnim stazama dalje...
„Tako je to nekako ispalo i krenuo sam sa utrkama. Debitovao sam 1971. i zamislite prve dvije trke završio sam prije vremena sa odvaljenim točkom, ali sam u trećoj trci bio odmah iza tada poznatih, iza Štroka, Regvarta i Alihodžića. Naredne godine sudjelovao sam na pet trka, dva puta bio drugi a tri puta pobijedio vozeći BMW 2002 Alpina, pa sam na kraju sezone osvojio i prvu šampionsku titulu u klasi preko 1.600 kubika.“
Naredne dvije sezone legendarnom Miroslavu donijele su još više uspjeha.
„Godine 1973. sam opet trijumfovao u klasi preko 1.600, a onda 1974. pobijedio i u kategoriji preko 1.300 kubika. Vozio sam na svim stazama nekadašnje države Jugoslavije, Sarajevu, Zagrebu, Rijeci, Požegi, Kragujevcu, Kraljevu, Aranđelovcu i naravno beogradskom Ušću, koju sam posebno volio.“
Nosse je vozio i na čuvenoj stazi u Monci gdje je maratonskoj trci od 4 sata sa Dragom Regcartom osvojio vrlo dobro četvrto mjesto u klasi i 9. u generalnom poretku što je opet bio zapažen rezultat.
„Monca je priča za sebe. Od tadašnjih jugoslavenskih automobilista nastupali su Goran Štrok, Drago Regvart, Sead Alihodžić, Robert Lang i Marjan Kulundžić. Kako je ova utrka trajala 4 sata voženo je u tandemu od dva vozača po autu tako da su naši takmičari često dijelili automobile i sa stranim vozačima. Inače, uglavnom sam bio za volanom BMW-a, ali sam odlično vozio i Alfu GTA.“
Krajem 1974. proglašen je za sportistu godine Jugoslavije, u autosportu, a primio je i najveće priznanje AMSJ Zlatnu kacigu. Miroslav Nosse je bio i ostao jedini iz Bosne i Hercegovine koji je osvojio Zlatnu kacigu, što nije pošlo za rukom ni čuvenom Seadu Alihodžiću, fenomenalnom automobilisti. Nosse je također dobitnik Zlatnog pokala BMW, kao najuspješniji vozač regiona sa automobilom marke BMW, a i danas se prepričava jedna popodnevna nestvarna priča kako je iz Mostara u Sarajevo stigao za sat i 15 minuta, kako bi stigao sa utakmice Pod Bijelim brijegom na utakmicu na Koševo.
„Sva su mi ta priznanja, nagrade drage, ali su mi najdraža prijateljstva koja sam stekao i danas ih čuvam. Volim se sresti sa svojom starom rajom, a kontakte održavam i preko vaših mreža današnjica. Supruga i ja smo na FB-u pa ponekad nam se javi neko i poslije toliko godina, što nas puno obraduje.“
Nesuđeni muzičar i trubač danas živi na relaciji Zagreb, Sarajevo i Biograd na Moru. I danas voli muziku, zasvirati i naravno automobilizam i priče o nekadašnjim utrkama, kada su brojni navijača od Vardara do Triglava uživali u njegovim vratolomijama za volanom.
Na kraju treba reći, mada to legendarni Nosse ne voli spominjati, on i njegova supruga Razija svojim humanim projektom pokazali su da pravi Bosanci nikada ne zaboravljaju svoje korijene. Njih dvoje su u Biogradu na Moru svojevremeno bili domaćini za 20-ero djece iz BiH, iz Sarajeva i Goražda i mnoge druge koji bi se zadesili na Jadranu svih ovih godina.
federalna.ba/Muhamed Bikić