Lazar Drljača: Bogumil s Prenja "Na putu iz Firence za Viterbo" uz “Portret Berte”
Zaljubljenici u ispisano slovo kazat će kako nema knjige o Konjicu koja ne čuva njegovo ime - ime umjetnika Lazara Drljače. Živio je i slikao uz grumen mirisne hercegovačke zemlje na obalama svoga jezera s početka tridesetih godina 20. vijeka do konca svog ovozemaljskog putovanja. Na žalost, niko od njegove braće po slikarskom kistom, platnu, štafelaju i bojama, nije doživio nestanak tolikog broja oslikanih djela u plamenu ili u rasipanju bez traga, djela koje je zavoljela i kraljica Jelena, supruga talijanskog kralja Vitorija Emanuela.
U predgovoru Zuke Džumhura za knjigu “Zatočenik ljepote” Šefke Hodžića, prenosi se slovo o njemu...
“Po svome znanju, kulturi i umjetnickom imenu, ovaj gorštak mogao je biti umjetnik i zabavljac bogataških salona, dvorski slikar i bogataš koji vješto portretiše milostive gospode i njihove pudlice u enterijerima punim mirisa parfema i bogatih trpeza. Mogao je biti šticenik ministara, generala i fabrikanata, provodeci život po bjelosvjetskim kockarnicama, biti pocastvovan posjetama dvorana, posjedovati cekovne knjižice i šepuriti se po prostranim ateljeima u svjetskim metropolama, igrati golf i bridž i ulaziti u pomodne kataloge i enciklopedije umjetnickih mešetara...”
Godine 2012. postavljena je u Sarajevu izložba njegovih slika. Autor je bio naš kolega Vojislav Vujanović koji je te godine kao likovni kritičar i autor izložbe govorio o djelu Lazara Drljače...
Pripremila Aida Hadžiabdić