Kumjana Novakova: Film je prostor u kojem bi se patrijarhat trebao lomiti

Ovog petka u jutarnjem programu govorila je Kumjana Novakova, filmska rediteljica, kustosica i profesorica filma i selektorica programa ''Pravo Ljudski Film Festivala''.

-Pravo Ljudski Film Festival-

''Ovaj film festival je prostor kojeg definište kreativni dokumentarni film, ali i različite propratne sadržaje koji su uvijek usko vezani za teme koje se prožimaju kroz filmski program. Dakle, akcenat nije na samu filmsku formu, već na taj angažirani društveni dio. Međutim, to je prije svega filmski festival i sve se pokreće od hrabrosti filmskog jezika. Ove godine imamo četiri programske sekcije. Najšira i programski najsloženija je “Historija, inače: Kritičke kartografije”, koja na neki način daje prostor autorima i autoricama da propisuju alternativne historije. Jako nam je važno da dajemo prostor novim autorima i da na taj način detektuje šta je novo u dokumentaristici. Mnogo je važno da dokumentaristika bude budna. To je jedan prostor gdje se novi filmski jezici predstavljaju na jednak način'', rekla je.

-Film ''Šutnja razuma'' -

''Kreativna forma u dokumentarnom filmu se postavlja u odnosu na nekreativnu, odnosno TV formu, odnosno na reportažu. Vrlo često se dokumentarni film veze sa reportažama, koje imaju, prije svega, zadatak da informišu javnost. Dokumentarni film je emocija. Ne znači da ne nosi informaciju, ali način na koji se ta informacija komunicira je kroz emotivnu vezu. Ono što je meni bilo nevjerovatno kada sam počela istraživati o ratnim mučenjima žena i strategiji silovanja, koja je instrument rata u svim konfliktima svuda na svijetu. Silovanje se sada smatra najvišom formom kršenja međunarodnog prava ratovanja. To je meni bilo jako važno. Svjedoci smo te neke krize u javnom prostoru. ''Šutnja razuma'' je film koji se isključivo bazira na haškoj arhivi. To je forenzički video esej. Bilo mi je jako važno da film ne ostavlja prilika propitivanja bilo koje činjenice. Svjesni smo manipulacije svih činjenica oko rata, ne samo u BiH, nego na području čitave bivše Jugoslavije. Film razmatra logore za silovanje u Foči u kojima su vršena nasilja nad djevojčicama i ženama, to su bile djevojčice od 12, 16 i 17 godina. To je srž'', rekla je Novakova.

-Nasilje nad ženama-

''Jedno od najvažniji kolektivnih dobara je kolektivno sjećanja. Sa ženama sa kojima sam radila na ovom projektu sam govorila je jako važno da mi kao žene i feministice inzistiramo na tome da ne govorimo žene žrtve nasilja, nego žene koje su preživjele nasilje. Taj narativ se treba promijeniti jer je naša regija jako važna jer možemo učiti o preživljavanju. Iz toga možemo načiti kako postupiti u budućnosti. Naša budućnost će se zasnivati na analitici sjećanja'', kazala je.

-Patrijarhat-

''Mi dišemo, živimo i radimo u patrijarhalnom okruženju. I patrijarhat je, zapravo, vrijednosni sistem u kojem je žena, kao politički subjekat,  podređena bijelom, zapadnom, liberalnom muškarcu.  Film ima zadatak da sve saveremene vrijednosti propituje i kritički analizira. Film je prostor u kojem bi se patrijarhat trebao lomiti. Patrijaraht je sistem koji postavlja osnovu svih mogućih različitih historijskih perioda. To nije problem koji ćemo bi sad ovdje riješiti. To je jedan vrlo inertan sistem na kojem treba raditi 24h i propitivati jer postavlja osnovu i privatnog i javnog'', rekla je.

-Moć umjetnosti-

''Umjetnost kao takva ne može nikada biti jedino rješenje. Međutim, ne postoji zdravo društvo u kojem se ne investira i ne istražuje kroz prostor umjetnosti. Jedan film neće promijeniti ništa, ali može otvoriti put ka procesima koji će dalje uz podršku sistema promijeniti različite stvari. Rješenje nikad nije sjednosložno. Međutim, to je prostor u kojem je moguće propitivati i promišljati sve, tu imamo prostor za sve narative. Sve moguće kritike su dobro došle i iz toga se kreira forum razgovora i ima veći legitimitet jer su svi predstavljeni. Jako je bitno imati zdrav prostor razgovora da bi društvo bilo zdravo. Smatram da svaki kreativni proces proizlazi iz životnog iskustva. To nije proces koji je apstrahiran i dešava se u nečijoj glavi, on proizlazi iz svih naših odnosa, iskustva, veza, rada itd. On uvijek donosi ili otvara prostor koji je u dijalogu sa sistemom i društvom u kojem živimo'' kazala je za kraj ovog razgovora Kumjana Novakova.

federalna.ba