“ Kultura, umjetnost” 16.05.2024.

Znanje je rezultat spoznajnog procesa o čijem krajnjem učinku ovisi svaka forma spoznajne kulture i civilizacijskog iskoraka. Spoznajni proces je trajan, cjeloživotan i sveobuhvatan u svome razuđenom sadržinskom opsegu, jer su i predmeti spoznaje unutar neizbrojnih polja znanstvene kulture beskonačni i nikada do kraja spoznatljivi. Razlog tome je stalno širenje Makrokozmosa, a s njim i konstantno širenje lepeze predmeta spoznaje koji zahtijevaju uvijek nove spoznajne iskorake unutar spoznajnog procesa kao takvog.

Budući da univerzalna vrijednost znanja mora udovoljavati krajnjim svrhama svijeta, ljudskoga života i najširim općedruštvenim interesima i potrebama, utoliko onda spoznajni proces kao takav mora polaziti od različitih izvora spoznaje, kako onih koji se zasnivaju na pregnućima ljudskoga raz/uma (cognitio), tako i onih koji se zasnivaju na svjetlu otkrivenog znanja (revelatio). Spoznaje se ne kupe samo u svijetu, u Makrokozmosu koji je prepušten čovjekovoj spoznajnoj potrazi, nego postoje i duhovne spoznaje koje ne ispituju samo iskonsku prirodu stvari i pojava, već one istražuju i duhovne, mentalne i duševne univerzume ljudske osobe čiji personalitet u sebi sukusira i sintetički pretapa svaki djelić Makrokozmosa.

Metode kojima se rukovodi spoznajni proces kao takav, koji ne smije biti svrha samome sebi, također moraju biti različite, uključujući raz/um, otkrovenje, objektivne i subjektivne uvide eksperimentalne, kontemplativne i druge naravi, i svaki od njih moraju biti jednako relevantni, ovisno o polju spoznajne kulture unutar kojeg se primjenjuju. Znanje koje dolazi kao rezultat spoznajnog procesa unutar svakog spoznajnog polja mora biti istinito i odgovorno, to jest mora voditi računa o korisnosti, etičnosti i moralnosti svojih krajnjih učinaka na pojedinca i na cijelo društvo.

Rezultati spoznajnog procesa, to jest plodovi znanja trebaju biti dostupni svakome, a ne samo onome ko može da plati pristup i raspolaganje plodovima znanja ostvarenog unutar bilo koje forme znanstvene kulture. Oni također ne mogu biti po svojoj naravi neutralni, to jest ni dobri niti loši, ili čas dobri čas loši, nego moraju biti jasno definirani kao dobri, punovažni i svrsishodni. Oni moraju davati punovažan smjer daljim spoznajnim iskoracima i naglašavati etičnost i moralnost onih koji se prepuštaju spoznajnoj potrazi, kao i njihovih rezultata rada.

Makar je prepuštanje znanstvenoj potrazi individualan čin, krajnji rezultati takvoga čina moraju imati u vidu potrebe i interese šire društvene zajednice, jer i znanstvenik i društvena zajednica imaju uzajamna prava i obaveze jedni prema drugima.

Spoznajni proces unutar svake forme znanstvene kulture mora slijediti holistički pristup predmetima spoznaje, jer svaka znanstvena potraga je skup složenih aktivnosti koje ne toleriraju fragmentarnost i atomiziranje znanja, već uzima u obzir multidisciplinarnost i interdisciplinarnost spoznajnog čina.

Sredstva i instrumentarij koji se koristi unutar spoznajnog procesa moraju biti usklađeni s krajnjim ciljevima znanstvene potrage, jer između ta dva ne postoji bilo kakva razlika. Etičnost i moralnost moraju krasiti i sredstva podjednako kao i krajnje svrhe/ciljeve znanstvene potrage. U spoznajnom procesu sredstva ne smiju opravdavati ciljeve, niti spoznajni rezultati smiju prelaziti crvene linije u svijetu ili unutar ljudskoga društva.