Kukić: Politička situacija takva da ima posla i za psihologe i psihijatre

Akademik, sociolog Slavo Kukić u intervjuu za Federalni radio kazao je kako je više puta u zadnjih petanestak godina ponovio da je ovo vrijeme za običnog čovjeka vrlo motivirajuće isključivo za odlazak iz BiH. Visoki predstavnik bi trebao više da se fokusira na funkcioiniranje pravosudnog aparata,  jer su oni ekspozitura centara moći, a dok je tako niti jedan proces neće se odvijati kako treba- kazao je Kukić.

S Kukićem razgovarala razgovarala Jasenka Tica Isović.

Koliko sociologe zapravo inspirira ovo stanje u društveno-politčkoj zbilji u BiH? Osim što ste kazali da običnom čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se spakira i da ode. Nedavno sam čula zanimljivu konstataciju da bi sređujući političke odnose i probleme i način na koji se oni rješavaju i sami i psiholozi pa i psihijatri imali posla?

-Potpuno tačno. Ja se često našalim, ali mislim ozbiljno da bi psiholozi i psihijatri trebali imati najviše posla s onima koji upravljaju procesima u našoj zemlji, a koji bi trebali biti najtrezveniji. Međutim naportiv, oni nam samo mute vodu i rastjeruju i ovo mali svijeta što je ostalo. Tako da evo sad kad budu radili na izmjenama Izbornog zakona da ubace i stavku da svako od onih koji pretendiraju na javne političke funkcije prije svega trebaju proći test kod psihologa i psihijatra pa da mi unaprijed vidimo da je zdrav i da sa njim nećemo proživljavati nove havarije kao što sa ovima postojećim proživljavamo.

Kad smo već kod te opće analize, sociološke analize, neosporno je da je na sceni nedostatak političke etike, samosvijesti i odgovornosti. Niko u BiH neće dati ostavku kad pogriješi, kad prouzroči štetu svojim postupcima, posebno ovakvim situacijama svjedočimo u ovom poljednjem izbornom ciklusu. nema odgovornih političara ili ih je vrlo malo.

-Ništa od toga nije s nebesa već je proizvod političke paradigme koja je dominantna u BiH, koja je zasnovana na međunacionalnoj mržnji i netrepeljivosti i koja se koristi sve intenzivnije i koja je izvanredan paravan temeljem kojeg oni koji upravljaju BiH zapravo produžavaju vijek vlastitog trajanja. oni samo produciraju taj ambijent, unose nam nemir.

Ali kakva je to psiha ljudi u BiH, taj birački mazohizam koji sve zna, a ništa ne mijenja?

-Spadam u one koji su rijetki i koji su skloni uvjerenju kako nikad u historiji narod nije bio upravu. Dapače. Historiju su uvijek kreirali pojedinci. ili da joj daju pozitivan ili da joj daju negativan predznak, a narod je od kad je Boga i svijeta uvjek slijedio pojedince. to nije samo kod nas. Amerikanci su birali Trumpa, njih 70 miliona je glasalo za političkoh klauna, spremnog započeti i treći svjetski rat, kojemu je profit sve. To su obilježja malog čovjeka u svim vremenima. Ono što je nažalost bh jad jesu političari jasno profiliranog parcijalnog i vlastitog interesa, interesa porodice i rodbine i njima je taj interes sve. I za taj interes spremni su učiniti sve. A takav ambijnet u vrlo velikoj mjeri slijede i mediji u BiH. Ne krivim medije, nisu svi, ali ima i onih koji su u službi nacinalističkih i zločinačkih ideologija. To nije dobro.

Danas Bled, sastanak, ponovo sve naopako, jedan član Predsjedništva nije tamo, druga dva jesu, međusobne optužbe, ko je tamo privatno, ko predstavlja državu, Dodik blokira rad institucija, sveti se Međunarodnoj zajednici. Mi smo država koja ne funkcionira.

-Očekivano od Dodika. On i na taj način želi osporiti legitimitet novog visokog predstavnika, na taj način šalje poruku kako zapravo tamo ne sudjeluje BiH već privatna lica. Još jednom on poručuju svijetu- BiH je nemoguća država. Ja međutim, istovremeno mislim da razgovori na Bledu neće imati nikakve efekte. Tamo se našao predsjednik Srbije. I uopće mu ne smeta što Dodik nije tamo. Njemu ne smeta novi visoki predstavnik, ali mu je zasmetao zahtjev Šefika Džaferovića prema visokom predstavniku da smijeni Dodika. Rekao je da bi to bio presedan kojeg niko do sad nije vidio i da bi to bila užasna opasnost i da Srbija to nikad neće prihvatiti. Sad zamislite ako predsjednik jedne države kaže da neće prihvatiti nikakva kadrovska rješenja u drugoj državi. Pa naravno da je to izravna poruka da on ne priznaje suverenitet te države i to je priča koja traje zadnjih pet, šest godina, nikada Aleksandar Vučić nije u javno rekao da poštuje teritorijalni integritet i suverenitet BiH. U čitavoj toj priči s njim sudjeluje i Milorad Dodik koji na konferenciji nakon Erdoganove posjete kaže kako se suprotsavlja miješanju Međunarodne zajednice i traži da se u BiH njeni akteri dogovore. To znači da on izbjegava priznanje suvereniteta ima u planu pretvaranje biH u konfederaciju i to na način da bi suverenitet pripadao njenim entitetima i ti entiteti da funkcioniraju kao stvarne države, a BiH tek kao mehanički okvir unutar kojeg ti entiteti svoju „državnost“ manifestiraju.

To je i bilo jedno od mojih pitanja, šta bi bilo da nema Međunarodne zajednice, u kojem smjeru bi Dodik išao. Tako da ste već odgovorili. Možda je onda bolje pitanje čiju bi podršku dobio. HDZ-a BiH?

-Pa on već tu podršku ima.

Zanimljivo je u posljednje vrijeme pratiti stavove HDZ-a. Šuti HDZ BiH o većini stvari i problema.

-HDZ nikad nije ni govorio. Govorio je Dragan Čović mada se i on sada zabavio grbovima i mitskom idejom da porodično ime ovjekovječi za buduća pokoljenja. Istina jeste da u zadnjih godinu dana on bira situacije kada će reagirati, njemu ova napetost između SNSD-a i SDA, između Izetbegovića i Dodika i odgovara, jer se onda on s vremena na vrijeme ubacuje kad mu odgovara poput ustavnih i izbornih izmjena i kako bi na taj način zakucao HDZ kao isključivog predstavnika Hrvata u BiH. Lično mislim da se Čović, primiruje, jer ima informacije o mogućim akcijama međunarodnih faktora. Nije isključeno da bi te akcije išle u smjeru demistificiranja etnonacionalističkih poglavica i da se napokon označe kao pojedinci koji nacionalne interese koriste za vlastito bogaćenje i kriminal. Na sve tri strane. U porilog tome ide i sarajevsko svatovsko sijelo koje je demonstracija teze o privatnoj državi dobro poznate bosanskohercegovačke porodice. Ali i ono na Manjači i rođendanska slavlja po Mostaru, sve je to isto i govori o interesima plemenskih poglavica koje ne zanimaju ni Hrvati, ni Bošnjaci ni Srbi.

Odakle tolika sigurnost u pozivanju na narod, da će narod pristati na određene procese koji su zamišljeni u glavama poltičkih vođa?

-Dodik zna da tu vrstu sulude potpore ima i Čović, ponajmanje Izetbegović s obzirom da je taj građanski, evropski duh na kojeg puca Izetbegović dosta izoštreniji i njegove šanse u tom slučaju su najmanje. Dakako otkuda to? Prema nekim procjenama, radikalnim, BiH je od 2013. napustilo između 700 hiljada i milion građana. Nisu ju napustili oni koji su zaposleni u državnoj službi io javnim preduzećima i agencijama vezanim za nacionalističke oligarhije i u čijem opstanku na vlasti vide garanciju za svoje radno mjesto i veliku platu. To su ti. Ti koji će podržati i Dodika i Čovića i Izetbegovića bez obzira što se možda s njima u četiri zida ne slažu. Ti ljudi su članovi biračkih odbora, komisija i akteri izbornih krađa i kreatori virtualne stvarnosti kada je riječ o raspoloženju biračkog tijela.

Ne rade institucije. U RS-u opozicija kritikuje, ali zapravo isti stavovi su na sceni, podrže oni Dodika kad je interes RS-a prioritet. Druga dva člana Predsjedništva pozivaju da se Dodik sankcionira, tu su već i prijave za negiranje genocida, kršenje zakona kojeg je nametnuo Inzko. No je li suludo i navivno vjerovati da će sudovi i tužiteljstva raditi svoj posao?

-Dio umnih ljudi u BiH, a ima ih, smatra kako zapravo ta vrsta akcija viskog predstavnika, bonske ovlasti kao instrument za uklanjanje aktera sa političke scene, onih koji mute bh more, ne bi dala rezultate i da bi bolje bilo da visoki predstavnik kontinuirano insistira na funkcioniranju pravne države posebno kad je riječ o pravosuđu. Sve vrste instrumenata pa i bonske ovlasti bi bile opravdane ako bi se pravosudne institucije natjerale da prestanu da funkcioniranju kao ekspozitura centara moći već kao zasebna vertikala vlasti koja je nezavisna i garancija funkcioniranja države. Mislim da su ti umni ljudi samo dijelom upravu. Istina jeste da onog trena kada profunkcioniraju tužiteljstva i sudovi i počnu procesuirati kriminal i korupciju da će se tog trenutka početi mijenjati stvari u BiH. BiH su potrebni potezi čiji će efekti biti vidljivi već nakon desetak dana i to neće ići procesom uspostavljanja pravne države. To je presporo već samo na mišiće od strane visokih cenatara moći- Brisel, Washington, Berlin...dakle aktivna participacija Međunarodne zajednice. Kad bi se bonske ovlasti iskoristile prema samo deset ljudi to bi iz korijena promijenilo stanje u BiH. Ljudi koji su u sferi politike su po svom čipu makijavelističke duše i treba da vide da potezi centara svjetske moći mogu da budu mač iznad njihovih glava i oni će se povući. Sjećamo se mi toga od ranije od strane OHR-a.

Zaista se stiče dojam da ono što se nametne se nametne do kraja već se ostavi prostor za manipulacije. Znao je i Inzko kako radi naše pravosuđe od trenutka kad su se iz njega povukli strane sudije i tužitelji. Nametnuti zakon bez osiguranja njegove provedbe je pola posla.

-Ne može se očekivati da ispravno u pravosudnom sistemu djeluje osoba koju je na tu poziciju u Sudu ili Tužiteljstvu BiH postavila politčka opcija, Dodik, Čović, Izetbegović. Ako bi se pročešljala detaljno struktura pravosuđa onda bi se ispostavilo nažalost da je barem 50 posto onih koji su instalirani političkom voljom, a ne kompetencijom. Ako je to tako, to onda znači da pravosuđu trebaju carski rezovi, a za njih u ovom momentu imamo jedan centar, a to je OHR. Nema u BiH kritične mase za to, jer je za to potrebna promjena političke paradigme, a to bi kod nas značilo da na vlast u BiH dođu građanske političke partije koje su danas između sebe kao Srbi i Hrvati 1992. Posvađani, podijeljeni, najveći i smrtni neprijatelji.

I da u tom procesu ne koaliraju sa tim nacionalističkim oligarsima, kako ih vi zovete ili barem ako moraju da to budu predizborne, a ne postouborne koalicije zbog kojih se birači ljevice osjećaju izdanim?

-Naravno. Nema promjene političke paradigme dok god imaš prostituiranje sa etnonacionalističkim strankama, a kod nas toga na pretek.

Šta nas očekuje? Na sceni je sveopća blokada, FBiH je od ranije blokirana, nikad nije imenovana nova Vlada, predsjednik i potpredsjednik FBiH, evo i država je u blokadi, uslovljavaju, zahtijevaju, međusobno se optužuju, opasno smo se približili izbornoj godini, ne znamo gdje će novac od MMF-a, danas u Paralementu sastanak o neradu na kojem opet nema predstavnika iz RS-a. Potpuno šizofrena i beznadežna situacija.

-Sa ovom politčkom praksom BiH ne trebaju izbori. FBiH ne trebaju izbori. Neimplementacija izbora je svugdje u svijetu krivično djelo ili rezultira novim izborima. Ovdje su napravili takav zakon koji to onemogućava. Dobiješ utakmicu na izborima i slijedeće četiri godine si baja kako Dodik to kaže. Niko ti ništa ne može. Nećeš da formiraš vlast i uslovljavaš i ostaje status quo. Taj status quo odgovara svima koji uporavljaju procesima i SDA-u i SNSD-u i HDZ-u. Jer valja dati dio kolača koalicionim partnerima, uzmite samo DF koji je vrlo malo dobio. Ili zašto bi HDZ dao partnetrima iz HNS-a dio kolača? Njima je to odlično. I na kraju su doveli čovjeka do toga da mu je svijest slijedeća: jesu oni svi lopovi i kriminalci, ali bolje je i za njih nego da dođu oni drugi. Presijecimo to konačno. Mada nisam siguran da postoji spremnost kod građana. Uostalom i da se nešto uradi, imaju vlastodršci svoj izborni inženjering koji im uvijek garantira pobjedu. Nisam optimista. Treba međunarodni faktor.

federalna.ba/Jasenka Tica Isović