Kraj i užas nekada najljepšeg naselja u Gazi

Oko podneva u petak 20. oktobra, stanovnici otmjenog kvarta al-Zahra u Gazi stajali su ispred ruševina i prašine, mjesta na kojem su nekada bili njihovi domovi.

Petak je trebao biti poseban: islamski dan molitve označava početak vikenda, a u al-Zahri je to značilo falafel i humus, kafu i čaj, sve to posluženo u prostranim porodičnim apartmanima ili vilama uz Sredozemno more. Stanovnici al-Zahre su znali da su sretniji od većine u Gazi.

Ali preko noći, izraelske bombe su sravnile 25 stambenih blokova, u kojima je živjelo na stotine ljudi. Izrael je danima bombardovao Gazu kao odgovor na napade Hamasa 7. oktobra, ali al-Zahra do tada nije bila pod udarima. Neki od onih koji su tu živjeli - među njima doktori, advokati, akademici, modni dizajneri i poduzetnici - pokušali su ostati i preživjeti u ruševinama, ali većina je spakovala ono malo stvari što su uspjeli spasiti i raselila se širom pojasa Gaze.

Hana Hussen, koja je odrasla u al-Zahri, s užasom je pratila vijesti stotinama milja daleko u Turskoj, gdje se preselila prije dvije godine. U hitnom telefonskom pozivu tog dana, pozvala je svoju porodicu da provjeri da li su na sigurnom. Rekla im je da ih voli.

Onda je linija prekinuta.

Stanovnici uništenih stambenih blokova sklonili su se od bombardovanja na obližnjem univerzitetu zahvaljujući naporima lokalnog zubara Mahmuda Shaheena koji je predvodio masovnu evakuaciju svojih komšija.

Upitani o odluci da napadnu al-Zahrine stambene blokove Izraelske odbrambene snage su rekle da "ne mogu odgovoriti na konkretna operativna pitanja". Hamas je napadao Izrael iz cijelog pojasa Gaze i "ugradio se u civilnu infrastrukturu", dodali su. Ne navode imena nijednog operativca Hamasa koji je ubijen u napadima na al-Zahru, a vjeruje se da u tim napadima niko nije poginuo. Izrael kaže da je njegova strategija bila da iskorijeni Hamas za koji optužuje da djeluje u srcu civilnih zajednica - i da poduzima korake za ublažavanje civilnih žrtava. Jedan od tih koraka bili su telefonski pozivi koje je primao Mahmoud, a u kojem mu je naređeno da evakuiše susjedstvo. Priča je to koju možete pronaći OVDJE.

Agent koji je zvao zubara mu je rekao: „Vidimo stvari koje vi ne vidite.“ Mahmoudove komšije su možda pobjegle i ostali živi, ali nisu svi preživjeli ono što je uslijedilo. BBC je proveo dvije sedmice razgovarajući sa nekoliko porodica iz tog područja, kako sa stalnim stanovnicima, tako i sa mlađim, ambicioznim pridošlicama.

Ispričali su kako su iz svojih domova grabili sve što su mogli, gledali kako im kuće bombarduju pred očima, a zatim se razišli po Gazi u neizvjesnu sudbinu. Iz improviziranih skloništa i privremenih domova, stanovnici su željeli ispričati priču o životu i uništenju susjedstva koje su voljeli.

Komunikacija sa BBC-jem odvijala se preko prekinutih poziva - ponekad sa bombama koje se čuju u pozadini - i sporadičnih WhatsApp poruka. Ljudi su razumljivo je prekidali razgovore kako bi pobjegli ili potražili sklonište. U nekim slučajevima se ne bi javili danima. Nakon nedavnog prekida komunikacije tokom intenzivnih izraelskih napada na Pojas, jedan stanovnik al-Zahre je na kraju ostavio samo kratku poruku: „Hvala na pitanju. Još smo živi.”

Među ubijenima u al-Zahri je i mladi bodibilder iz lokalne teretane čije su posljednje riječi prijatelju, prema objavama na društvenim mrežama, bile: "Ničeg više nema".

Pojas Gaze je gusto naseljen sa visokim nivoom siromaštva i strogom kontrolom ulaska i izlaska. Ali al-Zahra je bila četvrt velikih kuća i svijetlih vanjskih prostora, šumaraka s bademima i smokvama, sportskih terena i parkova.

Al-Zahru je 1990-ih osnovao nekadašnji predsjednik Palestinske uprave Yasser Arafat kao mjesto za osoblje i pristalice. Mještani kažu da je još uvijek imala jake veze sa PA, koja se nalazi na okupiranoj Zapadnoj obali i koja je ogorčeni rival Hamasu.

Nalazi se sjeverno od rijeke Wadi Gaza - tačke od koje je 13. oktobra Izrael naredio civilima da se kreću južno. Brutalnost napada u južnim izraelskim selima i masakr mladih ljudi koji se okupljaju na muzičkom festivalu traumatizirali su naciju. Svi sa kojima je BBC razgovarao insistirali su da je, prema njihovom saznanju, ovo područje bilo udaljeno od Hamasa i njegovih operacija koliko je to moguće u Gazi, kojom Hamas vlada od 2007. godine. “Ovdje nije bilo vojske”, rekao je jedan. “Čak mislim da njihove pristalice nisu živjele ovdje.”

Za Nashwa Rezeqa, koja je živjela u al-Zahri 18 godina, to je bio "najbolji grad od svih". U velikoj mjeri uključena u komšijske odbore i lokalni savjet mladih, Nashwa je takođe bila jedna od administratorica društvene Facebook grupe više od decenije. Ako je pitate o određenom stanovniku, vjerovatno ga zna, a možda čak zna i njihov broj telefona.

Facebook stranica ima oko 10.000 pratilaca. Uoči rata tu su se nalazili uglavnom postovi o turniru u bilijaru u lokalnom kafiću ili poruke čestitki maturantima.

Sada je grupa na Facebooku mjesto gdje dijele novosti o uništavanju njihovog naselja i obilježava smrt onih koji su tamo živjeli. Nikada ranije Nashwa nije bila ovako zauzeta. Nedavni post oplakuje porodicu ubijenu u napadu koji je pogodio njihov italijanski restoran.

Kada je objavljen rat, Nashwa je krenula na jug sa suprugom i četvero djece, kao što je porodica uvijek činila tokom eskalacije sukoba. Komšiji je dala ključ, zamolivši ga da čuva njene voljene kućne biljke dok je nema. Dva dana nakon prvih bombardovanja, njena zgrada - najviša u al-Zahri - uništena je.

„Neko me je nazvao i rekao 'Upravo sam prošla pored tvog tornja i sve je srušeno'", prisjeća se. Svoj stan na petom spratu opisuje kao „veoma veliki i prostran“. Njena porodica ga je kupila i unaprijedila tokom decenije – nedavno su kupili novu klimu, televizor i namještaj. “Mnogi ljudi kažu da je to samo novac, ali za mene je moj dom bio moja duša.”

Sada u južnoj Gazi, kaže da je njena porodica još uvijek u opasnosti. “Prije tri dana bombardirali su kuću do nas. Dim od tog bombardovanja nas je gušio.” Njena djeca stalno pitaju zašto nisu mogli donijeti novi klima-uređaj i televizor kada su pobjegli iz Al-Zahre. Oni također stalno pitaju kada mogu otići kući i uzeti svoje igračke.

Za Nashwa, najbitnije su njene sobne biljke: "Sve sam ih voljela."

Univerzitetski profesor Ahmed Hammad, koji je živio u zgradi blizu Nashwe, bio je još jedan etablirani član ove zajednice. Bio je jedan od onih koji su odlučili da ostanu nakon udara.

Profesor medija i komunikacija u svojim 50-im godinama na univerzitetu na sjeveru susjedstva, Ahmed je nestrpljiv da ekipi BBC-ja pošalje svoje istraživačke radove i ponosno govori o šestoro djece, starosti od osam do 27 godina. “Jedan od njih je stomatolog, jedan radi u IT sektoru, jedan je studirao englesku književnost na fakultetu. Ostala trojica su još u školi”, kaže on.

Kada je BBC razgovarao s njim telefonom prošlog mjeseca, Ahmed i njegova porodica su se skrivali u svojoj kući u al-Zahri, sada bez vrata i prozora. Više nisu mogli ići na posao ili u školu, provodili su vrijeme tražeći drva za spaljivanje kako bi mogli kuhati. Ostali su jer su bili previše uplašeni da bi se evakuisali, brinući se da će ih uhvatiti udari dok se kreću na jug.  Ali u noći 27. oktobra, Izrael je pojačao zračne napade i proširio svoje kopnene operacije - i BBC je izgubio kontakt s Ahmedom. Nekoliko dana kasnije, javio se da su napustili svoj komšiluk nakon „veoma, veoma teške noći“ i još goreg jutra. Opisuje izbjegavanje “neprekidnog bombardiranja” na putu prema jugu. “Svaki put kada je bomba pala, mi smo ležali na zemlji.”

Vrativši se u Tursku, Hana je „visila“ na telefonu čekajući novosti od svoje porodice.

Dok je čekala, pričala je priče o, kako je rekla, “najljepšem, najtoplijem mjestu na svijetu”. Stanovnici al-Zahre u izlazak i zalazak sunca okupljali bi se na plaži i punili glavnu ulicu koja vodi tamo. Petkom bi Hana i njeni prijatelji odlazili na plažu kako bi pričali o događajima sedmice i razne viceve. U znak toga koliko je rat promijenio život u naselju, Hana kaže da je od tih istih prijateljica počela primati "proganjajuće" poruke - jedne s pitanjem hoće li im Hana čuvati djecu ako ona umre, druge traže savjete o "alternativnim opcijama za ženske higijenske proizvode”. Druga samo da kaže kako je poželila da imaju čistu vodu za piće. Nakon mnogo dana čekanja, Hana je konačno uspostavila kontakt sa svojom porodicom, uključujući i brata Yahyu, kojeg opisuje kao svoju srodnu dušu. Yahya je bio među novom generacijom poduzetnika u al-Zahri. Ovaj 30-godišnji modni kreator radije priča o svom bivšem životu umjesto o svom sadašnjem prenaseljenom smještaju južno od susjedstva, gdje je otišao sa svojom porodicom nekoliko sati nakon što je njihov dom uništen.

Sjeća se zvuka ptica dok je s krova svoje stambene zgrade imao običaj gledati na susjedstvo. Ljudi su često objavljivali video zapise sa Al-Zahrinih krovova. Neki pokazuju spektakularne boje dok sunce zalazi. “Sve te stvari učinile su da se osjećamo blaženo”, kaže Yahya putem WhatsApp-a. Nabrajajući neke od svojih omiljenih stvari o svom susjedstvu, Yahya piše u nizu poruka: „Svjetla noću. More. To je miran i elegantan grad.”

Sada ponekad naglo prekida WhatsApp razgovore. „Mogu li sada da idem jer je [sic] bombardovanje blizu mene“, kaže on u jednoj poruci. Otišao je iz al-Zahre s dvije torbe u kojima su se nalazili iPad, dokumenti, kapuljača, flaša za vodu, pasoš, čokolada i pribor za prvu pomoć. Bio je primoran da svoje zamršene dizajne - svoje tkanine, haljine i suknje - ostavi iza sebe.

Rođaci Ali i Mohamed, (25) također su bili mladi poduzetnici u gradu, a u al-Zahri su imali slastičarnu i kafić. Obojica su živjela u nizu zgrada uništenih 19. i 20. oktobra.

Uložili su mnogo novca u izgradnju života tamo. Ali se oženio ranije ove godine i potrošio 6.000 dolara na novi namještaj koji se čuvao u porodičnoj kući, gdje su boravili on i njegova trudna supruga. Njegova porodica se ovamo doselila iz grada Gaze tokom rata između Hamasa i Izraela 2014. godine, misleći da je to „najsigurnije mjesto“. Prošlog mjeseca pripremili su torbe sa dva kompleta odjeće, spremne da ih zgrabe ako budu bježali. „Jedna torba za moju mamu, jedna torba za mog brata, jedna torba za moju ženu“, kaže on.

Porodica je 19. oktobra pokupila te torbe i ostavivši sve ostalo. Kada su bombe pogodile njihovu zgradu, Ali kaže da su se svi gubici udvostručili – namještaj koji su kupili je uništen zajedno sa stvarima njegovih roditelja. Dva frižidera, dvije mašine za veš, dvije sofe. Mohamed kaže da je njegov otac tek nedavno izvršio zadnju uplatu za njihov dom, kada su i oni te noći evakuisani. “Otplatio je stan i sada ga više nema”, kaže on.

Sada provodi dane tražeći vodu: "Nema vremena za odmor." Nedostaje mu kafić koji je vodio u sklopu univerziteta, sa stolom za bilijar i slikom američkog repera Tupaca Shakura na zidu. Nedostaje mu odlazak u teretanu svaki dan. Ali uglavnom mu nedostaju prijatelji. “Šalili bismo se, smijali. Sjedili bi zajedno do ponoći.”

Novinar Abdullah al-Khatib kaže da je njegova šira porodica također izgubila četiri kuće u napadima. Kaže da njegov sin stalno pita kada će moći da ode kući i igra se sa prijateljima u parku. Ali je svjestan da se možda nikada neće moći vratiti.

„Naš dom je sada ulica. Sve je uništeno”, kaže on. Mahmoud, zubar koji je primio poziv za evakuaciju, sada volontira u medicinskom centru u centralnoj Gazi. “Osjećam najstrašnije mirise. Ne perete se, a sa vama je 130 ljudi”, kaže on. Mahmoud kaže da se osjeća sretnim što ima dovoljno novca za preskupe svakodnevnih stvari. Jedan od Mahmoudovih bliskih prijatelja ostao je u vili u Al-Zahri, a zubar mu je nedavno poslao brašno kako bi mogao napraviti hljeb. Ali sve te namirnice su u sve manjoj zalihi.

„Danas sam obišao sve prodavnice tražeći leću.. i ne želim da pretjerujem, ušao sam u najmanje 40 prodavnica da je tražim i nisam mogao da nađem nijednu“, kaže on. "Jedan prodavac mi je rekao: 'Ne gubite vrijeme'."

Mahmoud kaže da se nada da će se vratiti u al-Zahru nakon završetka rata. “Nadam se da će nam Bog dati da preživimo i onda ćemo pokušati da popravimo stvari.”

IDF kaže da Hamas nastavlja djelovati širom Pojasa Gaze. Dodaje se: “Kao dio misije IDF-a da razbije terorističku organizaciju Hamas, IDF gađa vojne ciljeve širom Pojasa Gaze. Udari na vojne ciljeve podliježu relevantnim odredbama međunarodnog prava, uključujući poduzimanje izvodljivih mjera opreza za ublažavanje civilnih žrtava.” Hana je posljednji put bila u al-Zahri prije pet mjeseci, ne znajući da će to biti posljednji put da vidi svoj dom.

“Da sam znala, ja bih se... oprostila od zidova moje sobe koju volim i koja je svjedočila trenucima radosti i tuge u mom životu. „Uzela bih mnoge svoje stvari koje nose uspomene na drage trenutke“, kaže ona.

“Ostavili su nas bez ičega. Apsolutno ničeg."

federalna.ba/BBC