Komentar Ranka Mavraka: Politička odgovornost i uloga OHR-a u BiH

Da političari rade po principima, poštuju i jačaju državne institucije, napredovali bismo na putu ka EU, svim građanima bi bilo bolje, i ne bi nam ni trebao visoki predstavnik u BiH, koji štiti provedbu civilnog dijela Dejtonskog sporazuma. S obzirom na to da nije tako, dobro je da postoji konsenzus velikih sila o važnosti OHR-a, iako još uvijek nema dogovora SAD-a i Evrope o imenu nasljednika Christiana Schmidta. BiH će uskoro dobiti novog visokog predstavnika, a nisu daleko ni izbori u oktobru, kada će domaćim političarima presuđivati birači, i reći im: kako su obavljali funkcije, šta jesu i šta nisu radili, a trebali su. Komentar kolege Ranka Mavraka.

Krize i dramski zapleti u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini nikada ne manjka kriza i dramskih zapleta. A to se još jednom potvrdilo ovog tjedna kada je propao pokušaj imenovanja novog visokog predstavnika međunarodne zajednice. No, ovoga puta krizu nije prouzročila sama Bosna i Hercegovina i njeni političari, kako je to uobičajeno, nego su akteri oni koji bi trebali pomoći da kriza više ne bude.

U globalnom odmjeravanju snaga s ostatkom svijeta, u koje se administracija Donalda Trumpa upustila prije dvije godine, na red je sada došla i ova zemlja koja već tri desetljeća pati, zapletena u različite vizije njezine budućnosti pa i samog opstanka. Sada je jasno: Sjedinjene Države, bar dok je u Bijeloj kući Trump, više nisu bezuvjetni prijatelj Bosne i Hercegovine, nego tek partner koji u tom partnerstvu prije svega traži svoj financijski interes.

Evropska unija i nedostatak strategije

S druge strane, EU ima veće ambicije u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Želi da ova zemlja bude integrirana u njene okvire i osigura stabilnost na temelju kriterija koji vrijede na većem dijelu evropskog kontinenta. To nedvojbeno želi i većina građana Bosne i Hercegovine, no problem je što Unija nema jasnu strategiju kako to postići, a da ne traje desetljećima, dok Sjedinjene Države svoje interese guraju brzo i bez prevelikog diplomatskog takta.

Tako je bilo s južnom interkonekcijom, tako je trebalo biti i s imenovanjem novog visokog predstavnika. No, za Evropsku uniju to je previše. Biti subjekt u tom procesu nije samo pitanje dostojanstva, nego i stvarnog utjecaja na zbivanja na jugoistoku kontinenta.

Borba interesa i uloga međunarodne zajednice

I sad, dok traje odmjeravanje snaga, dok Sjedinjene Države javno prijete, a Unija poziva na dijalog i dogovor, to je slučaj. Dogovor o tome tko će biti novi visoki predstavnik u konačnici će biti, u to ne treba sumnjati. No, hoće li biti i stvarnog dogovora o tome što bi on ubuduće trebao raditi? Biti tek promatračem kojemu neće dopustiti da djeluje poput Valentina Inzka? Pomalo djelovati, a potom čekati hoće li domaće institucije napokon nešto same uraditi, kako je to činio Christian Schmidt? Odgovora na to pitanje još nemamo.

A baš o njemu ovisi procjena koliko ova sadašnja minidrama s izborom Schmidtova nasljednika ima smisla. Je li to tek naguravanje dva ovna na brvnu? Ili strateško pozicioniranje koje će odrediti odnos Zapada prema BiH u godinama koje slijede?

Kako god se ova drama okonča, svi će se pokušati predstaviti dobitnicima. Sjedinjene Države će vjerojatno plasirati tezu da bez njih nijedna bitna odluka ne može biti donesena. Utjecajne države EU i Velika Britanija da se ne daju zastrašiti Trumpovskim načinom vođenja vanjske politike, a domaći političari da iz svega proistekne bar nešto od onoga što su zagovarali kada je riječ o budućem angažmanu međunarodne zajednice, odnosno visokog predstavnika.

Građani i politička odgovornost

A zapravo je u tome ključni problem. Naravno da jeste važno to što u Washingtonu, Briselu, Londonu, Parizu, Rimu i Berlinu misle o BiH. Ali je puno važnije to što o zemlji u kojoj žive misle i njeni građani, i političari, i izabrani da ih predstavljaju.

Krize oko izbora novog visokog predstavnika ne bi ni bilo da i dalje, 30 godina nakon rata, nije nužna njegova nazočnost. A nužna je zato što ova država ne samo da nije funkcionalna i samoodrživa, nego se i dalje dovodi u pitanje njen opstanak.

Sve dok se ne stavi točka na rasprave o tome treba li BiH, kakva god bila, postojati kao jedinstvena država, trajat će nastojanja da se ona oslabi i prilagodi potrebama korumpiranih političkih i društvenih elita koje je već godinama drže u zatočeništvu manjih ili većih sukoba i prijepora, čiji su temelj nepovjerenje i strah od drugoga.

Demokratija i političke promjene

Suparnici, no ne i neprijatelji — i tako bi trebao funkcionirati sustav u kojem političke stranke zastupaju različite poglede, jer samo u tom slučaju demokracija pokazuje svoju snagu kao jedini sustav u kojem je promjena vlasti moguća bez promjene političkog sustava. A to u BiH teško da je slučaj. Društveni dogovor i na njemu utemeljena ustavna reforma pretpostavka su da se izađe iz sadašnjeg začaranog kruga.

Revolucijom ili evolucijom? To trebaju odlučiti građani kojih se to tiče. Izbori u listopadu prva su prilika za to, a dovedu li do bitnijih promjena odnosa i politika u BiH, potpuno je nevažno tko će biti visoki predstavnik i kakve će mu biti ovlasti.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.