Kina sprema novu petogodišnju strategiju - Pogled unazad na planove koji su promijenili svijet

Najviši kineski lideri okupljaju se ove sedmice u Pekingu kako bi odlučili o ključnim ciljevima i ambicijama zemlje za ostatak ove decenije, prenosi Nick Marsh za BBC.

U prosjeku svake godine, najviše političko tijelo Kineske komunističke partije – Centralni komitet – sastaje se na sedmicu dana, na sastanku poznatom kao Plenarna sjednica.

Odluke donesene na ovom sastanku kasnije će činiti osnovu narednog petogodišnjeg plana Kine – strateškog nacrta kojim će se druga najveća ekonomija svijeta voditi od 2026. do 2030. godine.

Iako puni plan neće biti objavljen prije sljedeće godine, očekuje se da će zvaničnici već u srijedu nagovijestiti njegov sadržaj, a ranije su detalje dijelili u roku od sedam dana nakon plenuma.

„Zapadne politike funkcionišu kroz izborne cikluse, ali kinesko odlučivanje slijedi planerske cikluse“, kaže Neil Thomas, stručnjak za kinesku politiku iz Asia Society Policy Institute.

„Petogodišnji planovi definišu šta Kina želi postići, ukazuju na pravac kojim se vodstvo želi kretati i usmjeravaju državne resurse prema tim unaprijed definisanim ciljevima“, dodaje on.

Na prvi pogled, sastanci stotina birokrata u odijelima koji se rukuju i prave planove mogu djelovati dosadno – ali historija pokazuje da odluke donesene na ovim sjednicama često imaju ogroman utjecaj na cijeli svijet.

Tri petogodišnja plana koja su promijenila svijet

1981–1985: „Reforme i otvaranje prema svijetu“

Odrediti tačan trenutak kada je Kina počela svoj uspon prema ekonomskoj sili nije lako, ali mnogi unutar Partije kažu da je to bio 18. decembar 1978.

Gotovo tri decenije kineska ekonomija bila je strogo kontrolisana od strane države. Međutim, sovjetski model centralnog planiranja nije uspio izvući zemlju iz siromaštva. Kampanje poput Velikog skoka naprijed i Kulturne revolucije dovele su do smrti miliona ljudi.

Na Trećem plenumu 11. Centralnog komiteta, novi lider Deng Xiaoping objavio je da je vrijeme za uvođenje tržišnih principa. Njegova politika reformi i otvaranja prema svijetu postala je temelj narednog petogodišnjeg plana, koji je počeo 1981.

Formiranje posebnih ekonomskih zona i privlačenje stranih investicija transformisali su živote miliona ljudi u Kini. Prema Neilu Thomasu, ciljevi tog petogodišnjeg plana su ostvareni s nevjerovatnim uspjehom.

„Današnja Kina nadmašila je sva očekivanja iz 1970-ih – ne samo u pogledu ekonomskog rasta, već i u vraćanju nacionalnog ponosa i jačanju pozicije među svjetskim silama.“

Ali taj razvoj nije samo promijenio Kinu – promijenio je i svjetsku ekonomiju. Početkom 21. stoljeća milioni proizvodnih radnih mjesta na Zapadu premješteni su u kineske fabrike duž obale. Ekonomisti su ovaj fenomen nazvali kineski šok, koji je, između ostalog, utjecao na uspon populističkih stranaka u industrijskim regijama Evrope i SAD-a. Primjera radi, ekonomska politika Donalda Trumpa – carine i trgovinski ratovi – imala je cilj vratiti proizvodna radna mjesta izgubljena zbog preseljenja u Kinu.

2011–2015: „Strateške nove industrije“

Kineska uloga radionice svijeta učvršćena je nakon pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. godine. Ipak, kineski lideri već tada su planirali sljedeći korak. Strahovali su zbog zamke srednjeg dohotka – kada zemlja više ne može ponuditi ultra-jeftinu radnu snagu, ali još nije razvila dovoljno inovacija za prelazak u red naprednih ekonomija.

Umjesto da ostane pri jeftinoj proizvodnji, Kina je krenula prema tzv. strateškim novim industrijama, izraz koji se prvi put pojavio 2010. Tu su spadali sektori zelene tehnologije – električna vozila, solarni paneli i drugo. Kako je klimatska kriza sve više dolazila u fokus zapadne politike, Kina je mobilizirala ogromne resurse ka razvoju tih industrija.

Danas je Kina vodeća sila u obnovljivoj energiji i električnim vozilima te gotovo u potpunosti kontroliše lance snabdijevanja rijetkim elementima potrebnim za njihovu proizvodnju.

Kineska dominacija u tim resursima – ključnim i za proizvodnju čipova i vještačku inteligenciju – donijela joj je globalni utjecaj. Kada je Peking nedavno ograničio izvoz rijetkih metala, Donald Trump je to opisao kao „pokušaj da drže svijet kao taoca“.

Iako su strateške nove snage formalno ušle u petogodišnji plan 2011. godine, već ranije, pod vođstvom Hu Jintaoa, Kina je identificirala zelene tehnologije kao potencijalni izvor rasta i geopolitičke moći.

2021–2025: „Razvoj visokog kvaliteta“

Upravo taj trend doveo je do koncepta razvoja visokog kvaliteta, koji je predsjednik Xi Jinping uveo 2017. godine. Cilj je bio izazvati američku tehnološku dominaciju i postaviti Kinu na čelo globalnog tehnološkog napretka.

Uspješne domaće firme kao što su TikTok, Huawei i DeepSeek (AI model) svjedoče o tehnološkom uzletu Kine u 21. stoljeću.

Ipak, zapadne zemlje sve češće to doživljavaju kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Zabrane i pokušaji zabrana kineskih tehnologija utjecali su na milione korisnika interneta i izazvali ozbiljne diplomatske sukobe.

Do sada je Kina oslanjala svoj tehnološki rast na američke inovacije, poput naprednih Nvidia čipova – ali Washington je sada blokirao njihov izvoz.

Zbog toga se očekuje da će razvoj visokog kvaliteta prerasti u nove kvalitetne proizvodne snage – slogan koji je Xi predstavio 2023. godine, s fokusom na domaću tehnologiju i nacionalnu sigurnost. To znači da Kina želi biti na samom vrhu u razvoju čipova, računara i AI-a – bez ovisnosti o Zapadu i otporna na vanjske sankcije.

„Nacionalna sigurnost i tehnološka nezavisnost danas su temelj kineske ekonomske politike“, kaže Thomas. „To je dio dugotrajnog nacionalističkog projekta koji ide u srž ideologije Komunističke partije – da Kina više nikada ne bude podređena stranim silama.“

federalna.ba/BBC (Nick Marsh)