Kim Thayil: Kako je autsajder indijskog porijekla pomogao stvoriti grunge i zašto još uvijek ne odustaje od Soundgardena

Kada danas govori o svojoj ulozi u nastanku grungea, Kim Thayil ne zvuči kao čovjek koji je pomogao promijeniti historiju rock muzike. Ne koristi grandiozne riječi niti pokušava romantizirati eru koja je Seattle početkom devedesetih pretvorila u epicentar svjetske muzičke scene. Naprotiv, gitarista Soundgardena i dalje se doživljava kao autsajder – osoba koja nikada nije sasvim pripadala nijednom krugu. To se, kaže kroz osmijeh, može primijetiti čak i u njegovom odnosu prema kafi, piše u utorak, The Guardian.

Iako već više od četiri desetljeća živi u Seattleu, gradu koji je gotovo sinonim za kulturu ispijanja kafe, Thayil je tek tokom pandemije počeo redovno piti ovaj napitak.

„Uvijek sam bio pomalo kontra“, prisjeća se. Dok su se njegovi prijatelji nalazili u kafićima, on je birao čaj. Njegova tadašnja djevojka radila je u prvoj poslovnici Starbucksa, pripremala kafu pomoću francuske prese, ali Thayil je ostajao vjeran navikama koje je donio iz porodice indijskog porijekla.

Ta pozicija između svjetova obilježila je gotovo cijeli njegov život.

Odrastanje između kultura

U svojim memoarima A Screaming Life, koje je nedavno objavio, Thayil piše kako je Soundgarden, kada je osnovan 1984. godine, bio bend u kojem su dvije trećine članova bile azijskog porijekla. Osim njega, tu je bio i basista Hiro Yamamoto, također dijete imigrantske porodice. Iako je punk scena Seattlea važila za otvorenu i progresivnu, Thayil priznaje da je uvijek bio svjestan činjenice da se razlikuje od većine ljudi oko sebe.

On i Yamamoto odrasli su u Park Forestu, predgrađu Chicaga, kao djeca imigranata.

„Odrastali smo kao autsajderi“, prisjeća se Thayil. „Bio sam odgojen na američkoj kulturi – gledao sam Monkeese, Brady Bunch, čitao stripove o Supermanu. Ali uvijek je postojala određena distanca. Nikada nisam imao osjećaj da sam potpuno dio tog kluba.“ Ipak, upravo mu je ta distanca kasnije omogućila kreativnu slobodu.

Nije osjećao obavezu da se uklopi u određene muzičke ili društvene obrasce. Mogao je istraživati različite stilove bez straha da će iznevjeriti očekivanja neke zajednice kojoj ionako nije potpuno pripadao.

Od Kissa do odbacivanja hair metala

Njegov prvi susret s teškim zvukom dogodio se kroz muziku grupe Kiss. Ali ono što je uslijedilo tokom osamdesetih – era glam i hair metala – nije ga nimalo privlačilo. Za Thayila, bendovi koji su tada dominirali MTV-jem predstavljali su nešto što nije imao nikakve veze s njegovim identitetom.

Spandex, lak za kosu, agresivna muškost i seksistički imidž bili su mu potpuno strani. Kao mršavi mladić indijskog porijekla s dugom kosom, nikada se nije mogao prepoznati u toj estetici.

Soundgarden je zbog toga od samog početka krenuo drugim putem. Bend je zadržao težinu i moć klasičnog hard rocka, ali je odbacio njegovu mačističku i mizoginu dimenziju. Njihova pjesma Big Dumb Sex bila je zapravo satira usmjerena upravo protiv takve kulture.

No, ironija često nije bila prepoznata. Neki kritičari i slušatelji smatrali su da je riječ o još jednom agresivnom rock bendu.

„Imali smo duge veze, poštovali smo svoje majke i sestre. Nismo se identificirali s tom kulturom ni fizički ni intelektualno“, prisjeća se Thayil.

Foto: Larry Marano/Shutterstock

Chris Cornell: Tihi genij

Jedna od najvažnijih figura u priči o Soundgardenu bio je Chris Cornell. Kada su osnivali bend, Cornell je svirao bubnjeve i pjevao. U početku Thayil nije bio impresioniran. Cornell mu se činio kao solidan, ali ne naročito poseban pjevač.

Tražio je nekoga s prepoznatljivim glasom, nekoga poput Iana Curtisa ili Toma Waitsa. Međutim, ubrzo je shvatio da je pred njim nešto izuzetno.

Cornellov glas razvijao se nevjerovatnom brzinom. Njegov raspon postajao je gotovo nestvaran. Mogao je pjevati ono što drugi nisu ni pokušavali.

„Chris je mogao otpjevati sve što smo napisali“, prisjeća se Thayil.

Pjesma Nothing to Say otkrila je sposobnosti za koje ni sami članovi benda nisu znali da Cornell posjeduje. Visoki, gotovo nadrealni krikovi postali su njegov zaštitni znak. Thayil smatra da su plivanje i snažna dijafragma značajno doprinijeli razvoju njegovih vokalnih mogućnosti.

Iako je izgledao poput idealnog rock frontmena – upečatljive crte lica, duga kosa i harizmatična pojava – Cornell je privatno bio izrazito povučena osoba. Više je volio gledati film u mračnoj sobi nego provoditi vrijeme na zabavama.

Seattle prije eksplozije grungea

Prije nego što će Seattle postati simbol muzičke revolucije, riječ je bila o relativno maloj i povezanoj sceni. Soundgarden je odigrao ključnu ulogu u njenom oblikovanju. Thayil je povezao Brucea Pavitta, osnivača fanzina Sub Pop, s Jonathanom Ponemanom, koji je imao poslovni instinkt potreban za razvoj izdavačke kuće.

Njihova saradnja dovela je do nastanka Sub Pop Recordsa – etikete koja će kasnije lansirati Nirvanu i obilježiti čitavu jednu generaciju. Prvi singl Soundgardena, Hunted Down, objavljen 1987. godine, spojio je težinu heavy metala s postpunk senzibilitetom. Taj zvuk postao je jedan od temelja grunge pokreta.

Dok su Nirvana i Pearl Jam početkom devedesetih osvajali svijet, Soundgarden je razvijao vlastiti, složeniji pristup. Njihove pjesme bile su pune neobičnih ritmova i promjena tempa. Publika na festivalima često nije znala kako reagirati.

„Počeli bi skakati, ali bi već nakon prve strofe izgubili ritam“, prisjeća se Thayil kroz smijeh.

Album Badmotorfinger ostvario je veliki uspjeh, ali Soundgarden još uvijek nije imao pjesmu koja bi ih približila širokoj publici.

A onda je stigao Black Hole Sun.

Foto: Karjean Levine/Getty Images

Strah od najvećeg hita

Danas je teško zamisliti Soundgarden bez te pjesme. No, Thayil priznaje da je u početku bio skeptičan. Pjesma mu je djelovala previše melodično. Previše pristupačno. Pitao se da li bend pravi kompromis kako bi osvojio radio stanice.

„Je li to uopće Soundgarden?“ prisjeća se svojih dilema.

Cornell ga je uvjeravao da će pjesma, kada ostatak benda unese svoju energiju, dobiti prepoznatljivi identitet. Bio je u pravu. Black Hole Sun osvojio je Grammy i pomogao albumu Superunknown da dostigne prodaju od više od sedam miliona primjeraka.

Smrt Kurta Cobaina i kraj jedne iluzije

Dok je Seattle osvajao svijet, događaji iza kulisa postajali su sve mračniji. U aprilu 1994. Kurt Cobain oduzeo je sebi život. Vijest je zatekla Soundgarden tokom evropske turneje. Članovi benda zagrlili su se u garderobi i plakali. Thayil priznaje da je vjerovao kako je njihova scena drugačija.

Mislio je da su naučili lekcije iz sudbina Hendrixa, Janis Joplin ili Sida Viciousa. Ali stvarnost ih je sustigla.

Nakon raspada Soundgardena 1997. godine Cornell je nastavio samostalnu karijeru i osnovao Audioslave. Thayil je kasnije saznao da se Cornell suočava s problemima ovisnosti. Bio je šokiran. Osjećao je odgovornost prema svojim prijateljima. Opisivao je sebe kao starijeg brata koji želi zaštititi ljude koje voli. Kada se Soundgarden ponovo okupio 2010. godine, činilo se da su pronašli novi početak. Album King Animal donio je novu energiju. Ali Cornell se i dalje borio s depresijom.

U maju 2017. godine, nakon koncerta u Detroitu, oduzeo je sebi život. Thayil priznaje da ga taj gubitak i danas proganja. „Pitam se šta sam mogao učiniti“, kaže. „Morate prihvatiti vlastitu nemoć. Ne možete spasiti sve koje volite.“

Nedovršene pjesme i posljednje poglavlje Soundgardena

Uprkos boli, Thayil ne odustaje od naslijeđa benda. Sudjelovao je u ponovnom okupljanju MC5, sarađivao s Mastodonom i grupom Pretty Reckless te osnovao supergrupu 3rd Secret. No, Soundgarden ostaje njegovo najvažnije životno djelo. Bend je prošle godine primljen u Rock and Roll Hall of Fame, a nastupi u čast Cornellu bili su ispunjeni emocijama.

Najveći izazov tek slijedi.

Thayil čuva devet nedovršenih pjesama Soundgardena na kojima je Cornell završio vokalne dionice prije smrti. Rad na njima još traje. Finansijski, organizacijski i emotivni izazovi su veliki.

Ali odustajanje nije opcija.

„Uvijek preuzimam odgovornost za ono što volim“, kaže Thayil. „I ne mogu zamisliti da ikada prestanem voljeti Soundgarden.“ Za čovjeka koji je cijelog života osjećao da ne pripada, možda upravo u toj rečenici leži odgovor na pitanje šta je Soundgarden zaista predstavljao.

Ne samo bend koji je definirao jednu eru, nego mjesto na kojem su autsajderi pronašli svoj glas – dovoljno glasan da odjekuje i desetljećima nakon što su posljednji tonovi utihnuli.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.