Kim Sadique za FR: „Možemo se nadati miru, ali nisam sigurna hoće li se i kada ostvariti.“

Jučerašnja godišnjica sukoba Izraela i Hamasa, nakon dvije godine obilježena je neuspješnim prekidima vatre, međunarodnim tenzijama i najvažnije, najmanje 67 hiljada ubijenih Palestinaca. No, pregovori u Egiptu za mnoge budi nadu za trajni prekid vatre, ukoliko dvije strane prihvate uslove posrednika. Za Federalni radio govorila je  Kim Sadique, profesorica  prevencije genocida na De Montfort Univerzitetu u Velikoj Britaniji.

Profesorice, obilježene su dvije godine sukoba Izraela i Hamasa. Trampov prijedlog prekida vatre i pregovori bude optimizam da će sukob biti okončan. Jesmo li blizu trajnog prekida vatre u enklavi Gaze?

„Prvo, mislim da moramo prepoznati da je ova dvogodišnjica sukoba u Palestini samo dio sukoba. Desetljećima postoji ugnjetavanje i nasilje nad Palestincima. Iako prihvatam da je napad Hamasa 7. oktobra zločin protiv čovječnosti, moramo priznati da ovo nije bio početak sukoba u Palestini. Jesmo li onda bliže miru? Mislim da je na to prilično teško odgovoriti. Moram reći da ovisi. Ovisi o tome trebamo li vjerovati Izraelu kada kaže da želi ili je sigurno želio protjerati sve Palestince iz Gaze, sravniti Gazu sa zemljom i pretvoriti je u pakao.

Mislim da, ako je to slučaj, onda nisam sigurana da ikada može biti mira u regiji. Naravno, trenutno postoje prijedlozi, vrlo pozitivna atmosfera u razgovorima u Egiptu između Izraela i Hamasa dok rade na Trumpovom planu. To je, naravno, korak u pravom smjeru. Apsolutno to prihvatam.

Ali na putu je mnogo prepreka. Plan očito uključuje puštanje talaca s obje strane, privremenu pauzu u borbama i povlačenje dijela izraelskih snaga, kao i dostavljanje pomoći u Gazu. Dakle, to su prve potencijalne prepreke miru. Ali osim toga, mislim da će značajno pitanje zaista biti demilitarizacija Hamasa i buduće upravljanje državom Palestinom. A trenutno, naravno, to ne uključuje budućnost palestinske vlasti, osim ako i dok se ne reformira. Dakle, za mene, mislim da se možemo nadati miru, ali nisam sigurna hoće li se i kada ostvariti.“

Vidjeli smo prema izvještajima međunarodnih organizacija, najprije iz UN-a, koji su deklarisali da Izrael čini genocid nad Palestincima. Međunarodni sud pravde je raspisao potjernice za Premijera Izraela, Benjamina Netanyahua i drugom osoblju njegovog kabineta. Kako Vi to komentarišete?

„Dakle, članak 2. Konvencije UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida doista je jasan u pogledu toga što predstavlja genocid, i ne mora čak ni uključivati ubijanje ljudi. Prvo, moramo shvatiti da se genocid pretežno odnosi na namjeru.

To je namjera uništiti skupinu, u cijelosti ili djelomično, zbog njezine nacionalnosti, rase, etničke pripadnosti ili religije. A to se može učiniti raznim djelima, poput namjernog nametanja životnih uvjeta skupini, s namjerom da se dovede do njezina uništenja. Na primjer, glad, izgladnjivanje, uništavanje domova, bolnica, škola. Ili na primjer, nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih ozljeda, dakle utjecaj kopnene obrane, zračno bombardiranje, što dovodi do fizičkog i/ili psihičkog ranjavanja stanovništva. Te stvari su dovoljne da se ovo proglasi genocidom ako se namjera može dokazati. Dakle, to nas dovodi do jezika koji se koristi u smislu pokazivanja namjere. Dakle, izjave podrške nasilnom protjerivanju svih Palestinaca iz Gaze ili sravnjivanju Gaze sa zemljom i pretvaranju u pakao, za mene, pokazuju da postoji namjera uništiti u cijelosti ili djelomično narod Palestine. Konačno, dodao bih, a to je trenutno veliko pitanje, razmislite o brojkama.

Na međunarodnom nivou raspravljalo se o brojkama potrebnim za genocid. Čak je i u Velikoj Britaniji naš ministar vanjskih poslova rekao da neće koristiti izraz genocid u odnosu na Gazu, jer za njega genocid znači žrtve i smrti u milionima. Ipak, vlada Velike Britanije prihvata sistemsko ubistvo hiljada bosanskih Muslimana u Srebrenici 1990-ih, da je to bio i jest genocid.

A ako prihvatimo, kao što ja prihvaćam, da je ono što se dogodilo u Srebrenici genocid, onda je, po mom mišljenju, tako i ono što se događa u Gazi.“