Kijev se priprema za novu zimu: Rat je promijenio granice svakodnevnog života
Osjećaj je bio kao posljednji dan ljeta. Jednog nedjeljnog poslijepodneva krajem septembra ljudi su šetali botaničkim vrtovima u Kijevu i divili se dalijama. Kasnije su se terase u području Podila – naselju punom barova, poslastičarnica i knjižara – ispunile gostima koji su tražili koktel. Idila je bila prividna. Kako je dan odmicao, protivzračna odbrana počela je tutnjati i odjekivati. Kada je neki predmet uz prasak pao na sto u baru, gosti su ustuknuli, a zatim se nasmijali. Bio je to samo plod kestena sa stabla iznad njih, opisuje Charlotte Higgins za The Guardian.
Pisac Myroslav Laiuk pričao je o pikniku koji su on i njegova supruga imali prethodne večeri u parku u četvrti Obolon – prosecco u pravim čašama, sir i suhomesnati proizvodi. Potom je iznad njihovih glava oboren dron.
„Veoma lijepo“, rekao je uz osmijeh. Zvijezde padalice. Vrijeme je da zamislite želju.
Kijev više nije isti grad
Kijev više nije grad kakav je bio tokom ljeta. Od kraja augusta Rusi napadaju iznova i iznova tokom dana, a ne samo noću. Tutnjava protivzračne odbrane, zujanje dronova i grmljavina eksplozija više nisu sumorna muzika noći, već uobičajena simfonija tokom dana, koja ometa škole i radna mjesta i ugrožava živote.
Na meti su bili skladišta i gradske benzinske stanice, a ponekad je jedak dim zamagljivao vedra jesenja jutra. Kijev je postao grad na prvoj liniji. A zima se približava.
Zima je nešto čega se u Kijevu treba pribojavati. Prošle godine hladnoća je bila strašna – temperature su padale i do minus 20 stepeni – i trajala je neuobičajeno dugo, sve do februara.
Ilustrator Sergiy Maidukov bio je jedan od mnogih koji su ostali bez grijanja u stanu nakon što su Rusi napali energetsku infrastrukturu, očigledno s ciljem da glavni grad učine nenastanjivim. Temperatura u stanu pala je na tri stepena Celzijusa.
Grijao se tako što je oblačio slojeve odjeće, ali je išao i na trčanje.
„Barem 10 minuta nakon toga osjećali biste se kao normalna osoba i mogli biste obući samo majicu“, rekao je. Imao je stabilno snabdijevanje plinom, pa je mogao zagrijati vodu u šerpi za osnovno pranje nakon trčanja.
Povremeno bi ustao od posla i zaplesao ili radio sklekove – što nije opcija za nemoćne. Kako je rekla rediteljica Iryna Tsilyk: „Mladi i snažni ljudi – oni će svaki put preživjeti. Ali šta je sa svim tim nevidljivim ljudima koje obično ne susrećemo?“
Strah od gubitka interneta i vode
Najveći strah Tsilyk bio je, kako je rekla, gubitak internet veze. Nedostatak vode bio bi još jedna noćna mora.
Maria Shuvalova, urednica u akademskom izdavaštvu, opisala je period prije dvije zime kada nekoliko dana nije bilo vode ni u njenom stanu ni u prostoru u kojem je radila. Pila je čaj kako bi se zagrijala dok je radila, a potom bi morala u toalet.
Zato bi hodala 20 minuta do kuće, mokrila u bocu, a zatim se vraćala u prostor za rad; potom bi pila još čaja i ponavljala cijeli ciklus. Za veliku nuždu koristila je plastičnu vrećicu, koju bi zavezala i bacila u smeće. Takve detalje života, našalila se, nazivala je „sranjima koja definitivno ne želite znati“.
Tokom šetnje botaničkim vrtovima, Iryna Gorlach, stručnjakinja za međunarodnu saradnju, nasmijala se kada su je pitali kako se priprema za nadolazeću hladnoću. Izvadila je telefon i pokazala objavu s Instagrama popularnog kijevskog profila.
„Ova zima bit će veoma teška, moramo se pravilno pripremiti“, pisalo je. Zatim su slijedile tri stavke: „Kupiti kuću na selu; otići u inostranstvo; napraviti zalihe žitarica i žitarica za doručak.“
Ispod su bile riječi: „Kako se ja pripremam“, uz crtani prikaz psa koji izgleda uspaničeno i drži krst i primjerak Biblije.
Neki već planiraju odlazak iz Kijeva
Odlazak iz grada svakako je na umu mnogih ljudi – makar na nekoliko sedmica ako situacija postane loša.
Nastya Dyakova, izvršna direktorica humanitarne organizacije koja se bavi sigurnošću na internetu, iznajmila je kuću sa sedam spavaćih soba u Karpatima, na krajnjem zapadu Ukrajine, gdje će zaposlenici i njihove porodice moći boraviti bez plaćanja najamnine ako situacija u Kijevu postane praktično ili psihološki neizdrživa.
„Nije riječ samo o zimi u Kijevu, već o dronovima“, rekla je. Od augusta glavni grad je izložen novim, bržim dronovima na mlazni pogon, koje je teže presresti.
„Postalo je zaista emocionalno teško ostati u Kijevu i shvatili smo da je našem timu teško raditi ili se koncentrisati jer su zaista zabrinuti za svoju sigurnost. Zato je ova opcija u Karpatima dostupna narednih šest mjeseci, do kraja zime.“
Život pored ruševina
Naselje Lukyanivka u centralnom Kijevu ove godine bilo je posebno teško pogođeno. Njegov veliki trgovački kompleks i pijaca bombardovani su i izgorjeli početkom ljeta.
Prodavači su ipak postavili svoje tezge pored ruševina. Jedna žena, vedro prodajući komade sala, svinjsku mast, rekla je da će njen lični način suočavanja biti velika zaliha domaće rakije ili horilke.
Druga prodavačica, Halyna, koja je vedro prodavala bukete lavande, dalija i krizantema, imala je sličan fatalistički stav.
„Bit će kako nam Bog pošalje“, rekla je.
Prolazeći pored pijace na putu na posao, Viktoriia Riabchenko, računovođa, rekla je da je ove godine u njenom vrtu na dači bila posebno dobra berba i da ima velike zalihe fermentisanih proizvoda: šljiva, višanja, malina, paradajza, krastavaca i slatkih paprika.
Nije bila posebno zabrinuta zbog mogućnosti nestašice hrane ako se bombardovanje skladišta nastavi, rekla je; ruska propaganda preuveličava potencijalni problem, a konkretne nestašice u prodavnicama obično se brzo otklone.
Pripreme za zimu zavise od iskustva
Odnos prema zimi, naravno, zavisi od perspektive i iskustva.
Viktor, dostavljač, zastao je ispred poslovnice McDonald'sa u Lukyankivki. Plavi plastični lukovi sa znakom „M“ na bočnoj strani zgrade nedavno su ponovo dobili svoj prvobitni izgled nakon što su ih toplota ljetnih bombi i požara istopili poput Dalijevih satova.
Bio je naviknut na hladnoću, cijeli dan je provodio na otvorenom na mopedu, a nakon što se preselio iz Kramatorska u Donjeckoj oblasti, imao je mnogo iskustva s detonacijama i eksplozijama.
Ivan Onyshchenko, koji je svratio po hamburger i pomfrit s obližnjeg radnog mjesta, nabavio je generator koji je postavio na svom balkonu na petom spratu – što znači da bi morao unositi mnogo goriva ako bi nestanak struje potrajao.
Generatori obično rade uz veliku buku; njegov, obećao je, „glasan je samo kao fen za kosu“.
Shuvalova živi na 14. spratu svoje zgrade i našalila se da je prošle godine dobila odlične mišiće na nogama hodajući stepenicama tokom nestanaka struje.
Ove godine, međutim, bit će drugačije: ona i njen suprug, koji služi u vojsci, očekuju bebu, a pripreme za zimu bile su detaljne i intenzivne.
Par ima plan A, B i C – plan A je ostati u Kijevu, ali mogućnost odlaska kod prijatelja ili porodice dalje od ruskih projektila također je na stolu.
Planovi za bebu i nestanke struje
Shvativši da ne mogu očekivati da će beba živjeti „kao krtice“, kao što su oni živjeli prošle godine – čitajući uz svjetlost svijeća i radeći uz sjaj ekrana laptopa tokom višednevnih nestanaka struje – investirali su u sistem za skladištenje energije.
Uređaj je zapravo velika baterija, otprilike veličine manjeg kofera koji se može unijeti u avion, a koji po potrebi može održavati uređaje u funkciji dan ili nešto duže.
Prošle zime prodavali su se za 160.000 UAH (oko 6.137 KM). Snalažljivo, par je jedan kupio tokom ljeta za otprilike polovinu te cijene.
Shuvalova je također otvorila ladicu kako bi pokazala niz malih prijenosnih baterija.
Stanari njihove zgrade glasaju o preuzimanju upravljanja vlastitom zgradom. Ako u tome uspiju, postavit će generator koji će tokom nestanka struje napajati jedan od liftova, kao i toalet za sklonište – odnosno podzemnu garažu.
Shuvalova je otvorila ormariće i pokazala zalihe vode, sušenih žitarica, riže i konzerviranog mesa. Imaju kampersko kuhalo i kutiju punu paketa za „suho tuširanje“ – maramica koje se, uz dodatak 50 mililitara vode, mogu koristiti za pranje.
„Nismo više mogli odgađati“
Na časovima pripreme za porođaj kojima prisustvuje, veliki naglasak stavlja se na dojenje, rekla je. Formula za bebe zahtijeva čistu vodu i mogućnost njenog zagrijavanja – što se ove zime ne može uzeti zdravo za gotovo.
„Dojenje rješava sve to“, rekla je.
Protivzračna odbrana je tutnjala dok je govorila.
Ljudi izvan Ukrajine možda će dovesti u pitanje odluku da imaju dijete u Kijevu u takvim okolnostima.
„Više nismo mogli odgađati, pa se jednostavno moramo prilagoditi“, rekla je Shuvalova. „To našem životu daje mnogo smisla i radosti. A hormoni trudnoće su veoma lijepi. Tako sam mirna i uopće se ne stresiram.“
„Ništa neće zaustaviti proljeće“
Bilo da su fatalisti, obeshrabreni ili pomno pripremljeni, granice onoga što je za Kijevljane „prihvatljivo“ ili „uobičajeno“ pomjerene su na načine nezamislive stanovnicima drugih evropskih prijestolnica.
Samo je jedna stvar potpuno sigurna u ovoj nepredvidivoj i strahovitoj nadolazećoj zimi: ona će završiti.
Prema riječima ilustratora Maidukova, „Navečer, kada ste već modri od hladnoće i drhtite, mislite: 'U redu, jedan dan je iza mene i moram izdržati možda još dvije ili tri sedmice ovoga, što i nije tako dugo.'“
Prošlu zimu, rekao je, doživio je kao „čudan period“.
„Svakog dana bio sam na ivici, pred potpunim padom morala, ali nisam sebi to dozvolio. Jer ništa neće zaustaviti proljeće. Proljeće će sigurno doći.“
federalna.ba
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.