Društvo u kojem živimo sve više zanemaruje izvor i vrijednost ručnog rada

Izložbom "Uhvaćeni" umjetnice Šejle Kamerić nakon dugo vremena ponovo je otvoren prostor Doma USOJA u Bihaću. Instalacija je svojevrsna pop-up intervencija koja broji 14 crnih i bijelih heklanih radova velikih dimenzija s kojom umjetnica uspostavlja dijalog s neposrednom prostornom okolinom, njenom logikom i zakonitostima unutar kojih zanemarena i od ljudi ispražnjena mjesta postaju poprišta kreiranja kolaboracije i participacije.

Ovaj izvanredni umjetnički događaj realiziran je prvo u Bihaću i to u organizaciji Centra za savremenu kulturu Krak i Udruženja "Real stage" iz Sarajeva.

Kustos izložbe je Irfan Hošić. Ponosni partneri su Obala Art centar Sarajevo i Udruženje "Naša djeca" iz Zenice. Realizaciju su pomogli i Kulturni centar iz Bihaća i fudbalski klub "Željezničar" iz Sarajeva. Foto i video potpisuje Vedad Krkbešević.

Ova bh. umjetnica rođena je u Sarajevu. U svojim radovima se koristi različitim medijima kao što su fotografija, film, tekstil i crteži, stvarajući umjetničke instalacije te različite objekte. Međunarodne nagrade i priznanje dobila je za socijalni komentar i dirljivu intimnost kojom su prožeti njeni radovi. 2011. godine primila je i naradu Evropske kulturne fondacije za kulturnu raznolikost. Njena umjetnička djela uključena su u prestižne evropske kolekcije. 

Umjetnica je sa Eminom Hodžić razgovarala unutar stadiona Grbavica. U vrijeme kada prostor za igru miruje ili čeka bolje dane.

Kaže da smo svi stalno uhvaćeni.

"U društvu u kojem se nalazimo, u sistemu koji nije prilagođen pojedincu. Na neki način smo robovi tog sistema. Radimo, ne znamo u šta, neizvjesno je sve i pandemija nas je upravo osvijestila da shvatimo tu neizvjesnost. Tako da ovi radovi su i metafora stanja u kojem se nalazi i pojedinac i društvo. Nekako osjetimo svi da smo došli do jedne granice na kojoj ne možemo više da podnesemo tu zarobljenost raznoraznim stegama koje imamo. A onda u kontekstu moje izložbe to se dosta referira na poziciju žene u društvu."

Navodi da je seriju radova "Uhvaćeni" počela raditi prije 11 godina.

"Za mene je to bio jedan vrlo medititivan proces u kojem sam osjetila da moram da se vratim nečemu što je ručni rad, što sam ja naučila u toku rata. U nekoj ponovo situaciji zarobljenosti, uhvaćenosti u kojoj sam zajedno sa tetkom heklala i tako provodila vrijeme, odnosno na neki način tražila utjehu. Kad sam prije 11 godina počela da radim ovu seriju zaista mi je bilo zanimljivo da vidim kako taj ručni rad, taj milje koji se nalazi u svakom domaćinstvu u BiH i regionu, na kraju krajeva i u svijetu vrlo poznat ručni rad, na koji način je on marginaliziran i sklonjen i kako društvo i vrijeme u kojem živimo ga sve više i više potiskuje na stranu i na neki način zanemaruje izvor i vrijednost tog rada. To je simbol pozicije žene u društvu."

O djelu "Bosnian girl" Kamerić kaže da živi već toliko dugo vremena upravo zato što govori jednu univerzalnu priču koja nije samo priča o BiH, o genocidu, nego je priča o predrasudama, o poziciji žene u društvu, o načinu na koji je njeno tijelo korišteno kao teritorija za različite borbe i interese. 

"Ali to nije samo pozicija žene. To je pozicija bilo koga ko je obespravljen. Taj rad, između ostalog, govori o predrasudama koje svi mi nosimo u sebi. Svi smo mi i počinioci i žrtve tih predrasuda. I zbog toga taj rad mislim da nikad neće izgubiti aktuelnost. Jer možda ono što je za nas bila Bosnian girl u trenucima odmah nakon rata, bol koju smo mi osjećali, nove generacije možda više to ne osjećaju, ali sada je pitanje ko je ta druga Bosnian girl, ko je Bosnian girl sada."

Ističe da joj je jako bitno da njeni radovi mogu da komuniciraju u svim prostorima i u različitom vremenu.

"Poruke koje moji radovi nose nisu nikad zatvorene. One uvijek moraju da govore o stvarima koje različiti ljudi mogu da osjete i da ih interpretiraju kroz vlastito iskustvo. To je za mene zaista jako važno. I to da, na kraju krajeva, neke teme koje su jako lokalne ja mogu da pokažem na svjetskoj umjetničkoj sceni i da su one zapažene i da na neki način stavljaju u fokus i nas kao bh. društvo."

Kaže da je izložbu "Uhvaćeni" htjela pokušati da pokaže u različitim ambijentima koji  su prestali imati izvornu funkciju, ali koji su i zbog situacije sa pandemijom na neki način ostali prazni.

"Evo ovdje na fudbalskom stadionu Željezničara, instalacija Uhvaćeni je bila pokazana i ovdje i bilo mi je zanimljivo dovesti umjetnički rad u prostor koji nije namijenjen za umjetnost, ali koji je namijenjen za publiku. Zbog toga smo krenuli prvo sa postavkom koja je bila na stadionu ovdje. Otvorila se izložba u Bihaću, u Domu kulture koji je bio zatvoren već 11 godinai prvi put je sada publika, nakon tako dugo vremena, ušla u taj prostor. Nakon toga rad ide u Zenicu, u halu Željezare koja je prazna i na taj način će komunicirati i sa industrijskim prostorom koji više ne funkcioniše. Onda se vraća u Sarajevo i u septembru se seli u Rusiju na industrijsko Bijenale, opet u prostore bivšeg cirkusa, odnosno zgrade cirkusa i industrijskog objekta jednog koji je opet iz različitih razloga ostao prazan."

federalna.ba