Kako sačuvati mentalno zdravlje kada se desi neka tragedija?
Informacije o zemljotresu te potresne slike i snimci iz Turske i Sirije kojima smo izloženi protekle skoro dvije sedmice itekako ostavljaju i posljedice na naše mentalno zdravlje. Zabrinutost i empatija su sveprisutni, ali nerijetko nas te emocije mogu odvesti i u pogrešnom smjeru, odnosno u anksioznost i sve veću potrebu za dodatnim stimulatorima stresa, što nije dobro. Pitali smo stručnjake kako da doziramo informacije o tragedijama, kako da budemo empatični, a da istovremeno sačuvamo mentalno zdravlje.
Nije moguće ostati ravnodušan na sve ono što smo proteklih nekoliko dana moglo vidjeti, a i danas gledamo nakon zemljotresa u Turskoj i Siriji. U pitanju su ljudski životi i empatija je primarna emocija koju čovjek osjeti. No, tanka je linija između empatije i simpatije, objašnjava struka.
„Bilo bi zgodno dati više prostora empatiji na račun simpatije. Simpatija je življenje tuđeg problema, a empatija razumijevanje tuđeg problema i davanje prostora osobi da iskoristi svoje kapacitete i da se suoči sa problemom, odnosno da pronađe rješenje“, kaže pedagog i psiholog Gabriel Pinkas.
Simpatija u ovom slučaju bi značila osjećaj krivice tokom nastavka normalnih životnih aktivnosti dok znamo da je nekoga, nedaleko od nas, zadesila tragedija. I to je, prema riječima psihologa, pogrešno jer u tom trenutku više pažnje dajemo sebi nego žrtvama. Ono što radimo, radimo da bismo se mi osjećali bolje, a ne da bismo pomogli unesrećenima. Empatija je, s druge strane, razumijevanje i želja da se pomogne u skladu sa mogućnostima. Kojoj grupi pripadaju, građani ne znaju, ali znaju da su izloženi prevelikom stresu.
Tačno je da je senzacija postala kultura ponašanja i to posebno možemo vidjeti kada se dese tragedije poput ovih. Osoba koja, kaže struka, stalno posmatra tragične snimke - može postati ovisna o njima i konstantno tragati za novima sličnog sadržaja, čime negativno doprinosi mentalnom zdravlju. Zbog toga je važno znati šta je informacija, a šta senzacija.
“Dovoljno je da se informišete šta se desilo, gdje se desilo, kako se desilo i kakve su posljedice takvog događaja. Svako dublje analiziranje takvih situacija ili svako dublje eksploatisanje samih ljudskih tragedija postaje previše opterećavajuće za samu publiku“, objašnjava Mirza Mehmedović, profesor na Filozofskom fakultetu u UNTZ.
Tjeskoba, stres i slični simptomi dokaz su da smo previše izloženi negativnim informacijama koje pribjegavaju senzaciji. Tada je potrebno izolovati se od okidača stresa. Izolovanje istovremeno ne znači manjak empatije, nego čuvanje vlastitog mentalnog zdravlja, a samo zdravi možemo biti u prilici pomoći drugima.
federalna.ba