Kako je pukla veza između Alonsa i Reala: večer kada je Mbappé preuzeo kontrolu, a Perez potvrdio nepovjerenje

Slike su obišle svijet brzinom munje. Kylian Mbappé, vidno nezadovoljan, gestikulira prema saigračima da napuste teren. Xabi Alonso mu prilazi, pokušava ga zadržati. Mbappé insistira. A onda, u trenutku koji će se kasnije tumačiti kao simbol čitave sezone, Xabi se okreće i povlači – čineći upravo ono što je njegova najveća zvijezda zatražila.

Bez počasnog špalira za Barcelonu nakon osvajanja španskog Superkupa u nedjelju navečer.

Za mnoge je taj prizor izgledao kao nedostatak sportskog duha, nešto što se nikada ranije nije povezivalo s Xabijem Alonsom – bivšim kapitenom, gospodinom na terenu i izvan njega. No još važnije, scena je sugerirala nešto daleko ozbiljnije: da momčad vodi glavnu riječ, a ne trener.

Nakon finala koje je bilo teško, izjednačeno i odlučeno nesretnim skretanjem lopte, moglo se gotovo zamisliti kako Alonso u sebi pomišlja – dosta. Ipak, to nije bila ostavka. Niti unaprijed isplaniran odlazak.

Odlazak koji nije bio planiran – ali je bio neizbježan

Xabi Alonso nije očekivao da će napustiti klupu Real Madrida svega sedam i pol mjeseci nakon imenovanja. Barem ne još. No u Madridu, naročito u Real Madridu, očekivanja i realnost rijetko se poklapaju.

U službenom saopćenju klub je odlazak opisao kao „sporazumni raskid saradnje“. No iza kulisa, malo je toga bilo sporazumno. Nakon mjeseci tinjajućih nesuglasica oko taktike, pristupa i odnosa s igračima, uprava kluba se u ponedjeljak oko 16:30 po španskom vremenu sastala s jednom jedinom tačkom dnevnog reda – odlazak Xabija Alonsa.

Objašnjenja koja su ponuđena njemu i njegovom užem krugu bila su, u najboljem slučaju, nejasna i kontradiktorna.

Navodilo se da „nije uspio implementirati nogomet koji ga je proslavio u Bayer Leverkusenu“, da „fizička priprema ekipe nije bila na potrebnom nivou“, da „igrači nisu napredovali“ i da „momčad ne izgleda kao da igra za njega“.

Kao argumenti su nabrojani i porazi: eliminacija od Paris Saint-Germaina u polufinalu Svjetskog klupskog prvenstva, te težak poraz od Atletica Madrida u La Ligi (5:2), uz još nekoliko bolnih rezultata.

Rezultati nisu bili katastrofalni – ali povjerenje nikada nije postojalo

Problem s tom argumentacijom je jednostavan: Real Madrid, unatoč svemu, nije bio u slobodnom padu. Klub se nalazi među osam najboljih u ligaškoj fazi Lige prvaka – takmičenja koje u Madridu definira sve. Prošli su dalje u Kupu kralja i na polovini sezone u La Ligi zaostaju samo četiri boda za Barcelonom, koju su pritom pobijedili u El Clásicu u oktobru.

Kriza? Možda. Ali prije svega – potvrda da Florentino Perez nikada nije u potpunosti vjerovao svom treneru.

Xabi Alonso bio je prijedlog s kojim se predsjednik složio, ali bez istinske uvjerenosti. Slično je bilo i u Leverkusenu – ni tamo nisu svi od prvog dana vjerovali u njega. Razlika je bila u tome što su u Njemačkoj rezultati brzo promijenili percepciju, a svlačionica se okrenula treneru.

U Madridu se to nikada nije dogodilo. Čak i uz solidne rezultate, Alonso je od početka osjećao da je sam.

Nemoguća misija: mijenjati Real Madrid iznutra

Započeti trenersku karijeru u Real Madridu možda je najteži izazov u svjetskom nogometu. Niko ne kaže „ne“ Madridu – čak ni oni koji razumiju koliko je teško transformirati kulturu kluba zasnovanu na individualnom sjaju u modernu kolektivnu strukturu u kojoj svi trče, svi brane i svi podređuju ego sistemu.

Trener je uvijek najjači u trenutku dolaska. No Real Madrid je Alonsov autoritet počeo nagrizati od prvog dana.

Želio je preuzeti ekipu tek nakon Svjetskog klupskog prvenstva, svjestan da je sezona duga, da su igrači iscrpljeni i mentalno odsutni, te da neki već znaju da sljedeće godine neće biti tu. Nije mu bilo dopušteno ni da o tome raspravlja.

Transferi, povrede i raspad autoriteta

Pojačanja mu nisu pomogla. Franco Mastantuono, kojeg je dio medija predstavljao kao „anti-Laminea Yamala“, nije ostavio gotovo nikakav trag. Kriza Viniciusa Juniora označila je početak kraja: pad forme, otvoreno prebacivanje krivnje na novog trenera, vidljivi protesti prilikom izmjene u El Clásicu – i potom javno izvinjenje svima, osim Xabiju Alonsu.

Pregovori o produženju Viniciusovog ugovora su zamrznuti, čekajući rasplet situacije s trenerom.

Odbrana je bila desetkovana povredama, dok je klub ignorirao Alonsov izričit zahtjev za veznim igračem – želio je Martina Zubimendija kao ključni kotačić svog sistema. U svlačionici nije bilo jakih ličnosti koje bi povezale grupu. Čak je i Federico Valverde djelovao više fokusiran na vlastitu poziciju na terenu nego na kolektiv.

Mbappé je, s druge strane, jurio rekorde. Igrao je i kada mu je bilo potrebno oporavka, opsjednut izjednačavanjem Cristiana Ronalda i njegovih 59 golova u kalendarskoj godini – često na štetu ekipe.

Nogomet koji nikada nije zaživio

Xabi Alonso nikada nije uspio uvjeriti igrače da je njegov put pravi put. Bez tog uvjerenja, nije mogao nametnuti visoki presing, tempo, pozicionu igru – sve ono što je definiralo njegov Leverkusen.

Bez povjerenja svlačionice, u Real Madridu nema preživljavanja.

Sada mora odlučiti što slijedi. Pauza ili novi izazov? Oni koji ga dobro poznaju vjeruju da će mu odlazak, iako neželjen, donijeti određeno olakšanje. Jednostavno – nije funkcioniralo.

Poruka s evropskog vrha je jasna: mnogi veliki klubovi rado bi ga vidjeli već sljedeće sezone, ako se okolnosti poklope.

Real Madrid, pak, još jednom ostaje izuzetak – klub koji funkcionira po vlastitim pravilima, ograničava trenera i često mjesecima unaprijed priprema teren za smjenu, uz pomoć lojalnih medija.

Sljedeći u redu je Álvaro Arbeloa, trener Castille. Klupski čovjek. Ali ako legenda poput Xabija Alonsa nije uspjela promijeniti kulturu, Arbeloa se suočava s gotovo nemogućom misijom.

Ako sezona završi bez trofeja, evropska elita će reći da je bila u pravu. Ako, po još jednom nogometnom paradoksu, Real Madrid na kraju podigne pehar – zaključak će biti isti kao i uvijek.

Da neki treneri odgovaraju određenim klubovima.
A da neki klubovi jednostavno odbijaju biti vođeni.

federalna.ba/BBC