Kada će žrtve torture dobiti zakon?

Žrtve torture nevidljive su za bh. sistem. A prošlo je više od dvije decenije. Uprkos tome, na nivou države nema jedinstvenog zakona na osnovu kojeg bi im bila osigurana neophodna pomoć. Komitet protiv torture UN-a u više navrata je upućivao preporuke bh. vlastima da usvoje Zakon o pravima žrtava torture. Međutim, Bosna i Hercegovina uporno izbjegava ovu obavezu, a žrtve gube nadu.

- Cijeli taj put morali smo da pjevamo “muslimani konji potkovati ne možete sa Srbima ratovati”. Sve vrijeme suvozač me udarao u lijevu stranu glave. I dan danas imam probleme s glavom – prisjeća se bivši logoraš u logoru Omarska Nijaz Mujkanović.

Nijaz je u zloglasni logor Omarska doveden 2. juna. Osamdeset dana trpio je razne vrste mučenja, gledao ubistva komšija, rodbine. Krici zarobljenika i sve što je vidio zauvijek je obilježilo njegov život i ostavilo trajne zdravstvene posljedice.

- Naredio je da otvorim usta, potom mi je stavio pištolj u usta i rekao da će me ubiti. Ja sam se bio halalio sa svima, krenuo sam za njim, ali noge su bile teške kao olovo. Bojao sam se da ću pasti i kad sam krenuo tad sam pomislio na svog sina i suprugu. Kad sam došao sebi bio sam u lokvi krvi – kaže Nijaz.

Sistem ni zakon ne prepoznaju Nijaza niti hiljade drugih koji su prošli razne torure od 92-95 godine. Nikakvu vrstu zaštite, pomoći ovi ljudi nisu mogli ostvariti. Zato što godinama u našoj zemlji nije moguće doći do dogovora i na državnom nivou usvojiti zakon o zaštiti žrtava torture.

- Imerativ našeg djelovanja je na državnim i federalnim parlamentarcima u smislu konačnog dobijanja zakona o pravima žrtva torture na nivou BiH i zakona o civilnim žrtvama rata na nivou Federacije. Neophodan je u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice na EU putu. Obaveza BiH je donošenje zakona o žrtvama torture na nivou BiH – naglašava Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH.

A o njemu se samo priča. Već godinama. Zakon je prvi put predložen 2006. Na njemu su, kako ističe autor teksta, zajednički radili Savez logoraša BiH, RS-a i hrvatska udruga logoraša.

- On je predvidio osnovna prava za žrtve torture u BiH. To se prije svega odnosi na pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na obilježavanje mjesta stradanja, odnosno, logora i pravo na obeštećenje – pojašnjava Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

No ovo je vrlo brzo, propalo. Kao i naredna dva. Uprkos tome što je bio poboljšan i što je na njemu insistirala i Evropska unija. I onda tajac. Od 2016. Zakon se povlači po ladicima Vijeća ministara. U cijelom procesu propalo i jedinstvo tri udruženja logoraša. I njih podijelila politika. Pa je RS 2018. na entitetskom nivou usvojio ovaj zakon.

- Politika je ta koja donosi odluke, parlament je taj koji usvaja, ali koliko vidimo ne postoji volja. Imamo čak jedno solomonsko zakonsko rješenje u RS-u koje ne zadovoljava prava svih podjednako. Neke su se izmjene radile. Međutim, nije to rješenje koje bi na kvalitetan način moglo da zadovolji potrebe žrtva u BiH – ističe Tahirović.

Za zemlju u kojoj se svi pozivaju na presudu, na njihovoj provedbi, apsurdno, niko ne radi. Na hiljade je onih koje govore o strahovitim torturama u logorima, koje su itekako bile dobra osnova za kvalitan zakon kojim bi se žrtve zaštitile. Jer oni kažu, još uvijek žive rat. Upravo njih, svaki put gledamo kao svjedoke u brojnim sudskim procesima koji i danas traju.

federalna.ba