Bivši logoraši obilježili 30. obljetnicu zatvaranja logora Armije RBiH u Muzeju „Bitka za ranjenike“ u Jablanici
Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća bivši su logoraši obilježili 30. obljetnicu zatvaranja logora Armije RBiH u Muzeju „Bitka za ranjenike“ u Jablanici. U njemu je u nekoliko mjeseci bilo više od 600 osoba hrvatske nacionalnosti, mahom starijih, žena i djece.
Danica Šitum u Muzej je odvedena iz svoje kuće u Doljanima skupa s dvoje djece i bolesnim suprugom. Tamo su proveli 7 mjeseci.
„Na današnji dan je bila razmjena. Bilo je to vrijeme patnje, gladi, straha, neizvjesnosti. Nismo znali kad ćemo izići“, govori ona.
Slična je sudbina bila i Srećka Raiča iz Drežnice koji je, kako kaže, s nekolicinom zatočenika nakon rada na liniji, uspio pobjeći: „Kući ja bio kad dođoše nekakva dva policajca – kažu, vi ćete sa nama u Jablanicu. Kud ću u Jablanicu? Ja vičem, bolan, nisam ništa kriv - ne pitam te ništa, ako nećeš, metak ti je u čelo“.
U Muzej su od 15. travnja 1993. dovođeni mještani hrvatske nacionalnosti iz Jablanice, Doljana, Drežnice i Grabovice. Među njima je bilo pripadnika HVO-a, no većinom su tu bili žene, djeca i starci. Bivši zatočenici ogorčeni su što se i 30 godina poslije Muzej u dijelu javnosti naziva sabirnim centrom, a ne, ističu, logorom.
„Može biti sabirni centar ako su ljude doveli 2, 3 ili 5 dana pa ih pustili na slobodu. Međutim, ljudi su ovdje boravili po 10-11 mjeseci u neuvjetnim prostorijama, izgladnjivani, premlaćivani, tučeni,vođeni na prisilni rad, silovani... Teško je sve nabrojati“, kaže Željko Mikulić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša HNK-a.
Prema podacima Hrvatske udruge logoraša HNK-a, 890 osoba je bilo zatočeno u Muzeju, od kojih 88 pripadnika HVO-a, ostalo su bili civili. Za logor u jablaničkom Muzeju nema zapovjedne odgovornosti. Za zločine su nad hrvatskim civilima odgovarali Nihad Bojadžić i Mirsad Tahirović, pripadnici odreda Zulfikar Armije RBiH.
federalna.ba